Nećeš vidjeti ništa, osim mesa. Pogledaj dublje. Moje oči su ti poznate.

Gledaš u njih svako jutro kad se probudiš. Život prolazi. Tijelo trune. Duša uči. Duh, najdraži moj. Najvažniji je u svemu što možeš proživjeti. Tragaš jako dugo za nekim savršenim. Ovaj svijet je prevelik i da ga cijeloga pročešljaš nećeš naći savršenijega do tebe. Što si ti? Meso, ali oči su ti poznate, zar ne? Te oči vidjele su raj, vidjele su svjetove prije i poslije svijeta ovoga. Na ovom mjestu gdje sada stojiš jednom stajat ćeš opet. Drugoga dana, neke druge godine u drugom svijetu, s drugim zadatkom. Koračaj u ljetnoj noći. Pogledaj gore, pogledaj ništavilo i pronađi sebe. Ništavilo je sve. Tama noći. I mnoštvo zvijezda kojima nitko ne zna pripisati značenje. U tami je život. Što si ti? Dan. Što sam ja? Noć. Pogledaj me opet, ovaj moj obraz toliko ti je poznat. Možda presavršen i gnusan. Mrziš me, i voliš me. Tvoja greška od bogova je jedna – stvoren u obliku čovjeka, a ljudska glupost ne može biti popravljena. Ni sad ni ikada. Dolaze drugi ljudi, vrijeme se mijenja. Ti misliš da to pratiš, ali tvoji ciljevi se ne mijenjaju. Gledaj me. U oči. One vidjele su mnogo toga. Oči zelenog divljeg jezera, tvoj duh na snijegu je ostao. On spava. Probudi ga. Kroči krvavim putem ako treba. Ovo je zemlja gdje veliki ljudi nečasno umiru. Ovaj svijet je pokvaren. Daleko od svega odlazimo, a put svakoga od nas poliven je krvlju. Nema od toga blagoslova, prijatelju moj. Nema blagoslova ni bogatstva. Ti što preda mnom stojiš, ti si nešto drugo.

Što sam ja? Ja sam razum. Ja sam ludost. Ja sam tvoje dobro i tvoje zlo. Ja sam ona koja spava na rukama Sjevernoga Vjetra dok mi Kiša umiva lice. Ja sam ona koja zna tajne zvijezda na noćnome nebu, ratnik koji umire. Trag. Od tebe, od sebe – tražim samo da ostavim trag. Na tvojoj duši svetu runu sam urezala. Boljelo je, kada si padao. I mene je jer ja sam dio tebe. Mojim očima pogledaj svijet. Dopusti krvavim suzama neka padnu na tlo, na tvoj put. Lakše ćeš kroz trnje proći, lakše ćeš ga sabljom svojom posjeći. Ja sam laž. Savršena tvoja laž koja vješto prikriva istinu. U samo jednoj riječi, onaj koji poznaje zelene oči divljega jezera shvatit će da istina postoji. Prikrivena je laži. Laž je umijeće. Laž je ideja. Ja sam ideja – od tvoga uma proizašla. Ja sam istina, vješto prikrivena. U srce svoje pustio si Vjetar, dopustio Kiši da te dotakne. Kraljica postojanja na te čeka. Voli te kao sina svojega. Pogledaj u zelene oči divljega jezera, one su ti poznate. Ti si ratnik koji želi titulu kada u boju padne. Ja sam ratnik koji želi titulu kada u boju padne jer padamo svi. Heroji se na muci poznaju, prijatelju moj…

Tišina bijaše tvoja kraljica. Zauvijek je tvoja, koliko i ti njezin. U srcu je nosiš, u njoj uživaš putem kući dok se vraćaš iz noći. Prati te kao sjena. Ne prati svakoga već samo onoga koji vjeruje. Hladnoćom kroz tvoje tijelo će proći, trnce ćeš osjetiti. Tako jedan borac pošteni u bici sa životom pada, ali to vrijeme neće skoro doći. Ime. Zadatak razuma tvoga, ludosti, zla i dobroga tvoga. Ime. Uklesano na kamenu, kao svete rune u Nordiji, kao posveta na nadgrobnom spomeniku. Kao povijest na papirusu. Tvoje ime, ratniče. U srcu tvome zapisano je. Svjedoči rukama svojim napisanu povijest svjetova. Jer ti si onaj koji vidiš, a takvih mnogo na ovom svijetu ne ima. Živi i stvaraj.

Tvojim rukama i tvojim umom. Ne gospodariš ti. Ne gospodarim ja. Gospodari duša nas oboje u zelenim očima divljega jezera. Na nama ostaje, kako životni vijek će teći, kako će završiti. Dotad, prijatelju moj, drži me u sebi. Ja sam ono što si tražio, ono što te ubija i oživi, ono što te ranjava i osnaži.

Ja sam… Ti

By: usamljendj

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr