Dok je promovirao novi CD 'Via ljubav', NET televizija emitirala je film 'Špijun na štiklama' u kojem Boris glumi sebe. Tremu na snimanju razbili su mu glumci upitom: 'Nećeš nam sada valjda oduzimati kruh?'
Jako se Boris Novković iznenadio kad je čuo da se u isto vrijeme dok je promovirao posljednji CD 'Via ljubav' na NET televiziji emitirao film 'Špijun na štiklama', gdje je davne
1988. igrao samog sebe.
'Stidljivo sam se uvukao na premijeru, u polumraku, da me nitko ne vidi. Odgledao sam film i poželio ići od kina do kina i otkupiti sve karte', sjeća se Boris.
U ono vrijeme zaintrigirala ga je ponuda da zaigra s najvećom plejadom glumaca onog vremena. Kad je oči u oči stao s Borisom Dvornikom, Milenom Dravić, Mirom Furlan, Batom Živojinovićem... Bio je zbunjen, a svoju bi glumu danas, u rasponu od jedan do 10, ocijenio četvorkom. Bio je to njegov jedini glumački izlet.
'Poslije se jednom snimala koprodukcija s Amerikancima, ratna tema s ovih prostora. Rekli su mi da bih bio dobra faca, ali nisam to ozbiljno shvatio, pa im se nisam ni javio,' kaže Boris.
Nikad, dodaje, nije bio pretjerano oduševljen glumačkim umijećem svjetskih glazbenika. Od Jaggera, Stinga, Bowieja koji je, smatra, više pozirao s očima različitih boja. Osim Barbre Streisand, nitko mu nije bio sjajan. Nakon te premijere na koju je došao nekoliko minuta nakon što je film krenuo, više ga nije gledao. No, zato je došao pod ruku njegovu društvu koje se, sjeća se, dobro nasmijalo.
'Bio sam klinac. Netko od tih velikih glumaca još se našalio sa mnom i rekao: 'Nećeš nam valjda sada otimati kruh.' Super su me prihvatili i doživio sam to kao odmor, izlet u neke druge umjetničke vode,' otkriva Boris.
Kad se 'Špijun na štiklama' snimao, Boris je već bio velika zvijezda. Iza sebe je imao i 'Tamaru', 'Dok svira radio', 'Jači od sudbine'. Danas radijske postaje osvaja 'Via ljubav'.
'Iznenađen sam dobrim odzivom kolega i ljudi iz javnog života, tim više jer njima rijetko idem na promocije. Nije to fer. Kolege me zovu, obećam da ću doći i ništa. Ili nešto iskrsne ili se ne osjećam taj dan dobro. Trebali smo svirati tek dvije ili tri pjesme, a na pozornici smo bili sat i pol', kaže Boris.
Naslovna pjesma, dodaje Boris, dobro je zaživjela i ima dobre kritike.
Film je presjek ondašnjeg vremena na plićoj razini. Ima istinitih trenutaka; male diskografske kuće funkcionirale su slično, izdavale mjenice bez pokrića... Velikim kućama to nije trebalo.
