Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao hit je roman JonasaJonassona  u izdanju Fokus komunikacija i prodan je u više od sedam milijuna primjeraka diljemsvijeta.

Ova je kriminalistička priča isprepletena Allanovim bezbrižnim, uglavnom slučajnim sudjelovanjem u mnogim znamenitim događajima 20. stoljeća! Kako se u njegovoj blizini našao Truman, Staljin, general Franco, Kim Il Sung, Churchill, prekrasne žene Mao Ce Tunga i Čang-kaj Šeka, skupina iranskih disidenata, ruski atomist i radna ekipa američkoga Projekta Manhattan?

Allana ne zanimaju politika i religija, ali kao da je on samim svojim postojanjem utjecao na većinu najvažnijih svjetskih dvadesetostoljetnih događaja. Što li će tek biti sada u 21. stoljeću, kad je, u ugodnom društvancu istomišljenika, opet na slobodi?

Nitko nije više očaravao publiku nego otac moje majke, kad je sipao laži, lagano naslonjen na štap, s punim ustima burmuta.
– Nego… je li istina, djede? pitali smo mi, zapanjena unučad.
– Onoga tko zbori samo istinu, nije vrijedno slušati, odgovarao je otac moje majke.
Ovu knjigu posvećujem njemu. (Jonas Jonasson)

Ulomak iz romana

Allan i Julius sjeli su za kuhinjski stol, a dugokosi mladić je spavao do njihovih nogu. Julius je natočio žestice, dao jednu čašu Allanu, a svoju dignuo da nazdravi. Allan je uzvratio.
– Jaha! rekao je Julius drmnuvši žesticu. Nagađam, vlasnik putne torbe?

Pitanje je zapravo predstavljalo tvrdnju. Allan je shvatio da je vrijeme detaljnije objasniti neke stvari.

Nije bilo baš puno za objasniti. Allanu je bilo teško shvatljivo gotovo sve što se danas dogodilo. Pričao je o svom bijegu iz doma, nastavio sa slučajnom posudbom putne torbe na Autobusnom kolodvoru u Malmköpingu i strepnjom da će ga mladić koji je, onesviješten, ležao na podu, uskoro sustići. Onda je iskreno zamolio oprost zbog Juliusovih crvenih, bolnih ušiju. Tad se Julius gotovo naljutio, pa neće Allan valjda moliti oprost što je, napokon, ušlo malo uzbudljivosti u život Juliusa Jonssona.
Julius se raspištoljio. Pomislio je da je vrijeme da zavire u putnu torbu. Kad je Allan napomenuo da je zaključana, Julius ga je zamolio da prestane govoriti gluposti.

– Otkada brava sprječava Juliusa Jonssona? upita Julius Jonsson.
Sve u svoje vrijeme, nastavio je. Valja srediti problem na podu. Ne bi bilo dobro da se mladić probudi i nastavi tamo gdje je stao prije nego što je pao u nesvijest.

Allan je predložio da ga privežu za stablo ispred kolodvorske zgrade, no Julius je primijetio da bi ga, ako mladić dovoljno jako zaurla kad se probudi, mogli čuti u selu. Doduše, ondje živi samo nekoliko obitelji, ali su sve – djelomice opravdano - uzele Juliusa na zub, pa će stati na mladićevu stranu ako im se samo pruži prigoda.

Julius je imao bolju zamisao. U kuhinji je zamrzivač u kojemu drži ukradene sjeverne jelene. U ovoj je prigodi bez jelena. Julius ga ne rabi bespotrebno po hladnoći, jer stravično guta struju. Doduše, Julius krade električnu energiju, pa sve plaća kućica u Skogstorpu, ali struju mora krasti umjereno, ako je hoće zadržati dulje vremena a da ga ne otkriju.

Allan je pregledao isključeni zamrzivač i prosudio da je to super pritvor, bez nepotrebnih udobnosti. Možda je prostor s dva na tri metra više nego što mladić zaslužuje, ali nema razloga bespotrebno mučiti ljude.

Starci su zajedničkim snagama odvukli mladića u pritvor. Mladić je zastenjao kad su ga spustili na preokrenutu policu i naslonili tijelom uza zid. Po svoj će se prilici probuditi. Najbolje je hitno izaći i dobro zatvoriti vrata.

Rečeno-učinjeno. Julius je podignuo putnu torbu na kuhinjski stol, pogledao bravu, uzeo vilicu kojom je upravo večerao odrezak sjevernoga jelena s krumpirom i nekoliko sekundi prčkao po bravi. Onda je pozvao Allana na otvorenje, jer torbu je otuđio Allan.

– Sve moje je i tvoje, reče Allan. Plijen ide na dva jednaka dijela, ali ako su tu cipele, moj broj, uzeo bih njih.
Allan je dignuo poklopac.
– Luda stvar, reče Allan.
– Luda stvar, ponovi Julius.
– Pustite me van! čulo se iz zamrzivača.

Roman 'Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao' hit je roman Jonasa Jonassona u izdanju Fokus komunikacija.