Mačja porodica dijeli se na 37 vrsta, među kojima su divlje mačke (Felis silvestris), oceloti (Leopardus pardalis), leopard mačke (Prionailurus bengalensis), obični risovi (Lynx lynx), karakali (Caracal caracal), mramorne mačke (Pardofelis marmorata) i pume (Puma concolor). Domaće mačke podvrsta su divlje mačke (Felis silvestris catus).

Sve mačke su grabežljivice i mesožderi. Zajedničke karakteristike su im skrivene pandže, odličan sluh i velike oči prilagođene za lov noću. Mačke se dijele na velike i male po svojoj sposobnosti da riču ili predu, no zapravo samo velike mačke s kompleksnim glasnicama (poput lava) uistinu mogu rikati.

Domaće mačke postoje već između 70.000 i 100.000 godina, no najmlađe su u svojoj porodici (Felidae). Na svijetu ih trenutno ima nešto više od pola milijarde.

Prilično je lako zaključiti kako su domaće mačke još uvijek na putu pripitomljavanja te da su samovoljno započele taj proces. Njihova divlja strana često je vrlo vidljiva. Od velikih mačaka, samo su neki gepardi djelomično uspješno pripitomljeni.

Životinje koje su ljudi pripitomili uglavnom su one od kojih su naši preci imali neku korist, poput pasa, konja i stoke. Mačke su, s druge strane, same počele živjeti u blizini ljudi kojima to nije smetalo jer su rješavale problem miševa i drugih štetočina. Prve domaće mačke vrlo vjerojatno su bile tigraste.

Dugo se mislilo kako mačke žive s ljudima od vremena piramida, no na Cipru je prije 15 godina pronađen grob star oko 9500 godina, u kojem je vlasnik bio pokopan sa svojom mačkom.

Mačke nisu postale stvarno popularne dok se nisu preselile iz Egipta u Rim, oko prije 2500 godina, te su se ubrzo proširile cijelim poznatim svijetom i uspješno nas zavele.