SANDRA ILIEVSKI ZA TPORTAL

Stručnjakinja za pse otkrila nam je kako ih naučiti osnovnim pravilima ponašanja i izbjeći najčešće greške koje vam mogu zagorčati život

28.12.2019 u 11:00

Bionic
Reading

Mnogi u svojoj slijepoj želji da nabave psa ne shvaćaju koliko je truda potrebno uložiti u sam odgoj, a koji mora započeti od samog početka. Što više pažnje posvetite discipliniranju psa dok je on još štene, lakše će vam biti kad odraste. Kako psa naučiti osnovnim pravilima ponašanja u kući i izvan nje te izbjeći neke od najčešćih grešaka koje se rade, upitali smo stručnjakinju za pse i vlasnicu Centra za edukaciju pasa Urban Pet, Sandru Ilievski

Već neko vrijeme razmišljate o kupovini ili udomljavanju psa koji će postati ravnopravan član vaše obitelji? Djeca su neumorna u svom naumu da vas nagovore ili smatrate kako će biti odličan prijatelj vašem djetetu? Prije nego donesete konačnu odluku dvaput razmislite o tome na što se obvezujete.

Psi su ogromna radost, ali i obaveza. Baš kao i s malim djetetom koje je došlo u kuću, s njima treba puno raditi i posvetiti im veliku ljubav, pažnju i trud da bi vam se u konačnici isti taj trud i isplatio. Pas nije igračka s kojom se vi i vaši ukućani možete igrati pa je odbaciti kada vam dosadi. On je živo biće i potrebno mu je određeno vrijeme da upozna ukućane, privikne se na novu situaciju, nauči pravila ponašanja u kući i uđe u rutinu.

Ako smatrate da ste spremni obvezati se, onda bi bilo dobro raspitati se koja je pasmina idealna za vas i vaše životne navike, a jednom kada se odlučite udomiti ili kupiti psa, budite pripremljeni na ono što vas čeka.

Drugim riječima, raspitajte se kako odgojiti psa, naučiti ga osnovnim pravilima ponašanja u kući i izvan kuće, kako ga socijalizirati i kako odmah izbjeći najčešće greške koje ljudi rade, a zbog kojih kasnije ispaštaju cijeli život.

Odluku o udomljavanju novog dlakavog prijatelja ne možemo donijeti umjesto vas, ali vam zato možemo olakšati sam proces odgoja vašeg kućnog ljubimca. Razgovarali smo sa Sandrom Ilievski, instruktoricom i savjetnicom za ponašanje pasa iz Centra za edukaciju pasa Urban Pet.

Socijalizacija psa je osnovni preduvjet za sve ono što slijedi

Sandra je cijeli život okružena životinjama, kod kuće i sama ima tri psa, a njihovim odgojem profesionalno se bavi dug niz godina. U svojem poslu susretala se s raznim primjerima kada je već odraslog psa potrebno preodgojiti zbog grešaka vlasnika. I zato naglašava kako su najvažniji prvi koraci u odgoju.

'Najčešća greška koju čine vlasnici držanje je šteneta u izolaciji dok ne primi sva cjepiva. Time ono propušta najvažniji dio – socijalizaciju i habituaciju – u najosjetljivijem periodu svog razvoja (od trećeg do 14./16. tjedna)', istaknula je Ilievski.

Socijalizacija podrazumijeva učenje vještina potrebnih za funkcioniranje u zajednici, a habituacija privikavanje na različite predmete i podražaje iz okoliša.

'No to ne znači da štene trebamo puštati da prilazi i da se druži sa svim ljudima ili psima, već moramo kontrolirati situacije. Cilj je da u konačnici pas bude orijentiran najviše na nas, a ne da prilazi i zalijeće se svakome kada želi jer se neki ljudi boje toga, a neki psi isto tako ne toleriraju sve pse', dodaje Ilievski.

Iako je potrebno izbjegavati mjesta na kojima se kreće mnoštvo drugih pasa koje ne poznajemo, instruktorica objašnjava kako je štenetu potrebno omogućiti da uz pozitivna iskustva doživi i upozna svijet oko sebe.

'Moramo pažljivo birati mjesta na koja ćemo voditi štene te ga u početku više nositi na rukama. Možemo otići i sjesti na kavu, prošetati, otići nakratko u šoping centre, do grada, do tramvajske stanice, pozvati prijatelje doma na druženje ili otići k njima', rekla je Ilievski.

Isto tako, jednom kad je štene primilo sva cjepiva i spremno je za svakodnevne izlaske, ne smijemo pretjerivati u svojoj namjeri da ga socijaliziramo.

'Zlatno pravilo koje stalno trebamo imati na umu jest - manje je više. To znači da igra i druženje s drugim psima i ljudima trebaju biti umjereni i za štene što pozitivniji. Desetak minuta igre s drugim psom sasvim je dovoljno! I naravno, svome psiću trebamo pažljivo birati društvo, ne dovoditi ga u situacije koje su za njega prenaporne, stresne ili opasne, poput npr. odlaska u pseći park s puno životinja upitnog ponašanja. Zalijetanje mnoštva pasa ili čak samo jednog psa koji je grub za štene sigurno nije pozitivno iskustvo. Takve interakcije mogu ga prestrašiti i ostaviti posljedice na buduće ponašanje', napominje instruktorica pasa.

Kako naučiti psa da ostane sam u kući

Drugi problem s kojim se najčešće susreću ljudi je ostavljanje psa samog kod kuće. Najčešće je to zato što se štene nije postupno (ispočetka na samo nekoliko minuta) i sistematski priviknulo da može ostati samo.

'Vlasnici vrlo često griješe jer štene stigne u dom naprimjer u petak, a vlasnici već u ponedjeljak odu na posao i nema ih cijeli dan. Štene, koje je dva dana ranije odvojeno od majke i legla, nije još aklimatizirano na novu okolinu. Odvajanje od majke i legla samo po sebi je stresno, pa ako ga naglo ostavimo samog na dulji period, to itekako može ostaviti posljedice – ono razvije strah od odvajanja. Isto tako se događa da u obiteljima u kojima je stalno netko kod kuće ili vlasnici imaju mogućnost raditi od kuće ili voditi štene na posao zaborave privikavati ga da bude malo samo. Ono navikne da je stalno okruženo ljudima, da stalno dobiva pažnju i jednom kad se dogodi situacija da pas treba ostati sam dolazi do problema jer ne zna i ne može to podnijeti', objasnila je Ilievski.

Kako naučiti psa da ne vrši nuždu u kući

Mnogi ljudi koji žele psa fokusirani su na viziju savršenog ljubimca koji će postati dio njihovog života. No štenci, baš poput djece, vrše nuždu u trenutku u kojem za to osjete potrebu, ne znaju čime se smiju igrati, a čime ne, rastu im zubi pa nerijetko grizu namještaj ili od sreće skaču na goste.

'Kada uzimamo štene, moramo biti svjesni toga da štenci ne dolaze kao 'gotov proizvod'. Često su naša očekivanja prevelika i nerealna. Štene se ne zna ponašati po našim ljudskim pravilima, ne zna kućni red, ne zna i ne može biti samo dulje vrijeme. Normalna ponašanja štenaca, poput vršenja nužde po kući, grickanja i uzimanja svega u usta, ljudi često percipiraju kao inat, zloću i tvrdoglavost, no to je samo normalan dio njihova odrastanja. Da bismo štenetu olakšali proces učenja higijenskih navika i kućnog reda, moramo se dobro pripremiti prije nego uopće dođe u naš dom. To znači da prvenstveno moramo organizirati svoje vrijeme i prostor i po mogućnosti ljude koji će nam uskočiti kada mi nismo u mogućnosti. Štenci fizički nisu razvijeni i ne mogu dugo trpjeti i zato ih je potrebno često izvoditi kako bi stekli rutinu te naviku izlaženja i obavljanja nužde vani, a ne u kući. Isto tako, štenetu je potrebno omogućiti odgovarajuće igračke i predmete koje može žvakati i grickati, ograničiti prostor po kojem se može slobodno kretati kada ga nismo u mogućnosti nadzirati i spremati stvari koje su nam vrijedne kako ih ne bi moglo dohvatiti i uništiti', objasnila je Ilievski.

Kako naučiti psa da ne skače i ne liže goste

Skakanje po ljudima također je posve normalna navika štenaca, no može postati itekako nepoželjno kada ono odraste, pogotovo ako se radi o velikim psima.

'Mnogima je slatko kada se štene propinje na stražnje noge i želi našu pažnju. Tu vlasnici najčešće griješe jer mu tepaju, maze ga i čak daju poslastice i dopuštaju drugima da čine isto. Kako se pozitivno potaknuta (nagrađena) ponašanja ponavljaju, učvršćuju se i prelaze tako u naviku, a vlasnici zapravo, često i uz pomoć ostalih, nauče štene da skakanjem dobiva pažnju i hranu. Kad ono odraste, bune se da im to smeta, a od drugih dobivaju pokude kako je pas zločest i neodgojen', rekla je Ilievski.

Lizanje njuške normalno je ponašanje, prijateljska gesta prilikom upoznavanja ili pokušaj da drugom psu poruče da nisu prijetnja, pa često primjenjuju isto ponašanje i s ljudima lizanjem lica oko usta.

'Najveći problem je zapravo drugim ljudima koje susrećemo u šetnjama, psećim parkovima i na livadama objasniti da ne potiču psa (ne maze ga, ne obraćaju mu se, ne diraju ga i ne hrane) koji skače po njima. Mnogima takvo što ne smeta jer su i sami s psima u odjeći za šetnju, no vrlo često će ti isti ljudi proglasiti psa neodgojenim ako skoči na njih kada su naprimjer u odjeći za posao. Pas, nažalost, ne razumije razliku. Naučio je da skakanje funkcionira te da time dobiva pažnju ili hranu', upozorava instruktorica.

Rješenje je vrlo jednostavno – ne potičite ponašanje koje će vam kasnije predstavljati problem.

'To znači da u šetnjama i posjetima moramo spriječiti psa da ne prakticira nepoželjno ponašanje i učiti ga da će pažnju i poslasticu dobiti samo kad sa sve četiri noge stoji na tlu ili sjedi. Sa štencima već od samog početka moramo početi prakticirati maženje tako da se mi spustimo njima, s rukama što niže prema tlu, a ne da stojimo i tepamo im iz visine, jer skakanjem pokušavaju doći do naših ruku koje maze ili do našeg lica koje žele polizati. Isto tako, trebamo zamoliti goste i ljude koje srećemo u šetnji da se ne obraćaju i ne diraju štene dok za to niste spremni – ono bi trebalo biti na povodcu, a idealno bi bilo da nosi oprsnicu. Čučnite pokraj šteneta i obuhvatite ga nježno rukom oko tijela kako biste ga mogli spriječiti da skače. Ako ste dovoljno spretni, iz druge ruke mu možete davati poslastice, ali samo ako je sa sve četiri na tlu. Ruka s poslasticama stoga treba biti što niže kako štene ne bi skakalo pokušavajući doći do njih. Tek kada se štene primirilo druga osoba može mu pružiti pažnju i maženje. Ako štene počne skakati – pažnja i maženje prestaju, osoba odlazi. Zvuči jednostavnije nego što zaista jest – mnogim ljudima, nažalost, teško je objasniti i dokazati da učite psa da se pristojno ponaša. Srećom ima onih koji će rado surađivati i pomoći vam', objasnila je Ilievski.

Ono što nikako ne trebate raditi jest vikati na štene ili ga cimati povodcem. Najčešće takvo što ne funkcionira ili funkcionira tako da ujedno prestrašimo štene koje bi u budućnosti zbog toga moglo steći averziju prema ljudima. Osim toga, cimanje može biti i opasno za psa u razvoju, pogotovo ako nosi ogrlicu.

Je li moguće odgojiti psa tako da bude dobar s djecom ili je to stvar karaktera i pasmine

Sasvim je normalno to da ćete odabrati psa koji najbolje odgovara vašim životnim navikama. Ako ste energični i volite šetnje, podrazumijeva se da nećete odabrati engleskog buldoga koji je u pravilu lijen i voli spavati, a ukoliko kod kuće imate malu djecu, trebate razmisliti o tome koja se pasmina najbolje slaže s njima.

'Ukoliko imate malu djecu, radije odaberite pasminu srednje veličine. Minijaturni psi rijetko se osjećaju ugodno uz malu djecu baš zato što su tako maleni, nježni i krhki. Svakog se psa može odgojiti da bude dobar s djecom, ali prvenstveno treba odgajati djecu kako da se ponašaju sa psima. To znači da malu djecu nikada ne smijemo ostavljati sa psom bez nadzora niti dopuštati da se djeca u interakciji sa psom ponašaju na način koji mu je neugodan. Psu treba dati dovoljno prostora i mogućnosti da se makne iz situacije koja mu nije ugodna. Isto tako, dobro je naučiti koji su to signali kojima on poručuje da mu nije ugodno. Te signale moramo poštivati i uvažiti jer ignoriranje tih signala najčešći je uzrok ugriza', tvrdi Ilievski.

Kako izbjeći agresivno ponašanje prema drugim psima

Često se događa da smo i sami svjedoci agresivnog ponašanja pojedinih pasa prema drugim životinjama na javnim mjestima ili u šetnji. Je li za to kriv izostanak socijalizacije psa ili možda pogrešan pristup vlasnika? Na ponašanje utječu različiti faktori poput genetike, epigenetike, socijalizacije, iskustava i učenja, zdravstvenog stanja itd. Danas gotovo svatko ima ljubimca i nažalost vrlo često ljudi žele čistokrvnog psa, ali da bi uštedjeli novac kupuju iz nekontroliranog uzgoja bez rodovnika, upitnog porijekla.

'To svakako može biti jedan od problema jer oni koji uzgajaju samo radi novca sigurno ne paze ni na zdravlje ni na temperament pasa koje uzgajaju. Drugi mogući problem je nedovoljna fizička i mentalna aktivnost. Mnogi vlasnici misle da njihovi psi uživaju jer imaju krov nad glavom, stalno dostupnu vodu i hranu, odijela raznih boja i dezena, preskupe krevetiće, da se po cijele dane izležavaju po kaučima, a u šetnju idu dva, tri puta dnevno oko kvarta ili u obližnji pseći park. To je nažalost daleko od zadovoljavanja stvarnih psećih potreba. Psi zapravo kao vrsta vole mir i prirodu. Vole kopati, valjati se po travi, gacati po blatu i lokvama, trčati i istraživati, vole raditi, surađivati s nama i učiti. Nedostatak fizičke i mentalne aktivnosti može utjecati i na neke probleme u ponašanju', upozorava instruktorica.

Negativna iskustva ili nedostatna socijalizacija vjerojatno su najčešći uzrok ovakvog ponašanja. Mnogi psi imaju lošu prošlost ili su odrasli/predugo boravili u skloništu ili na cesti pa su razvili strahove od drugih pasa i/ili ljudi. Za takvo što nipošto nisu krivi njihovi sadašnji vlasnici jer oni na prošlost svojih pasa nikako nisu mogli utjecati.

'Ponekad se događa da se na našeg psa zalijeću drugi psi bez povodca i nakon nekoliko takvih, za njega loših iskustava može početi agresivno reagirati na njih jer se na taj način brani i tjera od sebe potencijalnu prijetnju. To je još jedan razlog zašto psi moraju biti na povodcu i pod kontrolom. Izjave 'neće moj ništa' jednostavno nisu dobar izgovor ako se vaš pas ne odaziva na poziv. Naši psi ne moraju se družiti i prilaziti svakome! Ni mi ljudi ne družimo se sa svima, nisu nam svi dragi, biramo s kime ćemo razgovarati i s kime ćemo se družiti. Isto vrijedi i za naše pse', objasnila je Ilievski.

U kojoj se dobi psa preporučuje najuspješniji odgoj

Psi, baš kao i ljudi, uče cijeli život pa je tako i onog odraslog moguće odgojiti. Naravno, trebamo uzeti u obzir to da se navike i stečena ponašanja (dobra i loša) teže mijenjaju.

'S odgojem i učenjem osnova lijepog ponašanja trebamo krenuti čim pas dođe u naš dom. Ako ga nabavljate prvi put, svakako je najbolje posavjetovati se sa stručnjakom i prije nego dođe u vaš dom kako biste se bolje mogli pripremiti. Propuštenu socijalizaciju, nažalost, teško je nadoknaditi i kasnije rješavati nastale probleme, poput npr. raznih strahova', tvrdi Ilievski.

Ukoliko je riječ o već odraslom psu koji je tek udomljen, proces odgoja bit će nešto sporiji, ali nije nemoguć. Potrebno je proći određeno vrijeme da bi on zaboravio stare i naučio nove navike i pravila ponašanja.

'Psi koji su bili prepušteni sami sebi naučili su preživljavati i biti samostalni. Svaki pas treba period prilagodbe, a koliko će trajati taj period, ovisi od psa do psa. Neki će se brzo vezati za svoje nove ljude i obitelj, dok će nekima trebati nešto duže. S odgojem trebamo započeti odmah, ali polako i postupno, te dati vremena i sebi i psu da se upoznamo. Ako nemate iskustva, najbolje je da odmah potražite stručnu pomoć', istaknula je Sandra Ilievski.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Toni Cetinski, Bruno Petković, Goran Grgić, Peđa Grbin…