'Odlazimo na ljetnu praksu, na putovanja ili u potragu za sezonskim poslom. Napuštamo Georgetown, ali Georgetown nikada ne napušta nas', oprašta se student Michael Fischer od vašingtonskog privatnog sveučilišta, trpajući u plastične vreće garderobu i sportsku opremu, dok ga otac čeka u automobilu ispred ulaza dormitorija.

Dok su u nas ispitni rokovi u punom jeku, američka se sveučilišta, pa tako i čuveni Georgetown, prazne već sredinom svibnja. To je vrijeme velike seobe, kada više od dvanaest tisuća studenata napušta studentske stanove i nizove raznobojnih, uskih, starih jednokatnica u redu, luksuznijih nastambi za studente viših godina, naredanih poput lego-kocki u neposrednoj blizini glavnoga ulaza. Ispred nekih vrata čekaju i golemi kombiji za selidbu, ukrcavaju se čak komadi namještaja, te se automobilom jedva probijamo kroz uske uličice te živopisne četvrti Washingtona europskog ugođaja, po kojemu je i nazvano najstarije isusovačko sveučilište u SAD.

Studentska i politička elita žive vrata do vrata

Jedna od rijetkih smještenih u gradu, uz obalu rijeke Potomac, ova akademska i istraživačka institucija s današnjih 56 zgrada, astronomskim opservatorijem, rekreacijskim kompleksom, nogometnim igralištem i atletskim stazama, čak i jednim starim grobljem u kojemu počivaju isusovci, kapelicom, vodoskocima i parkovima, tijesno se naslonila na središte starog dijela američke prijestolnice. Njegove glavne zgrade, primjeri američke arhitekture devetnaestog stoljeća po uzoru na flamansku romaniku, stapaju se s četvrti elegantnih dvokatnica i palača, gradskih rezidencija uglednih stanovnika Washingtona poput Madleine Albright ili nekada mlade obitelji Johna i Jacqueline Kennedy (tu je kupio stan i jedan bivši hrvatski diplomat), pa vašingtonska studentska i politička elita žive vrata do vrata, podalje od službenog Capitol Hilla i ukočene atmosfere saveznih institucija. Uglavnom u miru, osim u slavljeničkim studentskim noćima kada 'nerazumnom bukom' podgrijanom pićem više, prekidaju inače miran suživot u kojem se podrazumijeva tišina od deset navečer do sedam ujutro.

Među osam studija, najstariji su studij medicine (imaju i sveučilišnu bolnicu) i prava, aktivnosti se odvijaju na pet lokacija, a jedna od njih je i u Dohi (Katar) za arapske studije. Osnovao ga je 1789. John Carroll, prvi katolički biskup u Americi, neposredno nakon rođenja američke nacije, a danas se promovira kao vodeća svjetska akademska i istraživačka institucija, koja nudi 'jedinstveno obrazovno iskustvo, pripremajući sljedeće generacije globalnih građana da vode i mijenjaju svijet'. Njihov bivši student Bill Clinton, diplomirao 1968. na Studiju vanjskih poslova, doista jeste vodio i mijenjao prvu silu svijeta, a Georgetown se ponosi dugim popisom diplomata, državnika i članova kraljevskih obitelji koji su sjedili u njihovim klupama, od predsjednice Kostarike Laure Chinchille i bivšeg premijera Libanona Saada Haririja, do španjolskog princa Felipea i jordanskog kralja Abdullaha II. Jordanskom kralju studentski su dani očito ostali u lijepom sjećanju jer je ovoga proljeća tu držao predavanje.

Predavao je i Bill Clinton, u ožujku je bio i Barack Obama, tumačeći svoju energetsku politiku i pozivajući studente da preuzmu vodeću ulogu u reformama, napominje naša domaćica, bivša knjižničarka Nevenka Zdravkovska. Sveučilište ima čak osam biblioteka s više od 2,3 milijuna naslova, uz memorijalnu Joseph Mark Lauinger općeg tipa (izgrađenu donacijom roditelja studenta poginulog u Vijetnamskom ratu), do specijaliziranih iz područja prava, medicine, prirodnih znanosti, bioetike i teologije. Neophodno za ustanovu koja na istraživanja godišnje troši više od 160 milijuna dolara.

Ovo isusovačko sveučilište na svakom koraku naglašava da obrazuje 'cjelovitu osobu izlažući je svim vjerama, kulturama i uvjerenjima'. Takva politika znači da, uz rimokatolike i ostale kršćane, ovdje možete naći i Židove i muslimane, pa kampus ima stalnog rabija i imama. Nađe se i studenata budističke, hinduističke, mormonske i bahajske tradicije, a organiziraju se i duhovne vježbe Ignacija Loyole i podupire međureligijski dijalog. Ovdje je trenutno svaki šesti student stranac, školovali su se ili školuju mladi iz 135 zemalja, a Newsweek je nedavno ovu instituciju smjestio u sam vrh sveučilišta prijateljski raspoloženih prema homoseksualcima. Ipak, u jednom trenutku, sjeća se Zdravkovska, papa Ivan Pavao Drugi podsjetio ih je da su katoličko sveučilište i da bi u predavaonicama trebali imati istaknut križ, što je uprava poslušala, ali je objesila križeve više nego simboličnih dimenzija.

Godišnja školarina više od 40.000 dolara

Povijest se ovdje ističe na svakom koraku. Ispred jedne od najstarijih zgrada sa svečanom dvoranom, starom bibliotekom Riggs, upravom i nekima od prvih predavaonica, nalaze se dva topa, simbolični ostaci dvaju brodova kojim su 1634. prvi kolonisti stigli u Maryland, a s njima i prvi isusovci. Iznad stepenica najstarije zgrade Old North spomen ploča podsjeća na posjet Georgea Washingtona i govor Abrahama Lincolna u svibnju 1861, kada se s vrha stepenica obratio mnoštvu od 1.400 vojnika stacioniranih u kampusu tijekom Građanskog rata. U to je vrijeme nekoliko zgrada pretvoreno u bolnicu, a u ratu je izginuo svaki deseti od 1.200 vojnika, studenata Georgetowna - bilo na strani Sjevera, bilo Juga, pa i službene boje Sveučilišta – siva i plava, boje obje vojske – simboliziraju ujedinjenje u miru. Podsjeća se čak i na to da je tu 1972. sniman film 'Egzorcist', scenariste, bivšeg studenta Williama Petera Blattyja ili da je njihov student Conde Nast 1907. osnovao čuvenu izdavačku kuću koja danas izdaje Vogue, New Yorker, GQ i Vanity Fair.

Prosječna godišnja profesorska bruto plaća, čitam u jednom od posljednjih brojeva studentskog lista The Hoya (hoya je nadimak za studenta), iznosi 158.900, nešto manje od one na njujorškoj Columbiji od gotovo 200.000 dolara. Na svakih deset studenata dolazi jedan profesor, pa kada im se pribroji još ostalo osoblje, ispada da se 5.000 njih brine za 12.000 studenata. Svako, pa i ovo sveučilište ima vlastitu policiju, a pod studentskim standardom se podrazumijeva dormitorij u kojemu svaki stanar ima na raspolaganju dnevni boravak, kuhinju i spavaću sobu. Sve to, dakako, nije jeftino. Godišnja školarina za studenta medicine iznosi više od 43.000, a za studenta prava 45.000 dolara, cijena dva bolja automobila srednje klase, pa roditelji skromnijih džepova prodaju stanove i sele u manje ili godinama otplaćuju kredite ako žele da im djeca imaju diplome kojima će suvereno konkurirati na tržištu rada.

Dok na rijeci Potomac preostali studenti još prije ljetnog razlaza treniraju veslačke osmerce, na širokoj poljani između Muzeja letenja i Nacionalne galerije, s pogledom na zgradu Kongresa, radnici užurbano postavljaju tribinu i redaju stotine stolica za diplomante i njihovu rodbinu. To je oproštaj od studentskog života, ali ne i od sveučilišta kakvo je Georgetown. Kada diplomiraju, njihovo će ime ostati u arhivama Udruge bivših studenata smještene u posebnoj zgradi Sveučilišta, tzv. Alumni House. Ona se brine o spomenu na sve znane i manje znane članove te akademske zajednice, organizira godišnje proslave i susrete nekadašnjih kolega i pomoć pri zapošljavanju. I kad napuste Georgetown – kako reče Thomas Fisher s početka priče – Georgetown nikada ne zaboravlja svoje studente.