Rasprostranjeni su po cijelom svijetu, poznato je oko 1.500 vrsta, ali ima ih mnogo koji još nisu klasificirani. Od svih poznatih vrsta tek ih je dvadesetak otrovno za čovjeka! Najviše ih je u pustinjama i tropskim predjelima, gdje žive osam do devet godina, a zanimljivo je da su pronađeni primjerci stari i tridesetak godina.

Škorpion je nastao prije čak 400 milijuna godina, ali je tada bio znatno veći – sezao je i do jednog metra te je živio u moru oko 100 milijuna godina. Onda se preselio na kopno i smanjio. Arheološki nalazi kažu da današnji škorpion izgleda sasvim isto kao i onda kada je nastao, osim što je, srećom, mnogo manji! Većina današnjih škorpiona velika je od 1,5 do 18 cm.

Većina tih životinja uglavnom se kreće i hrani noću. Tijekom dana zakopaju se pod zemlju, ispod kamenja ili vise sa stijena ili grana.

Oni su mesožderi, uglavnom se hrane kukcima i paukovima, a omiljeni zalogaj su im žohari. Nekada love i druge škorpione! Odjednom mogu pojesti veliku količinu hrane, a preživjeti bez nje mogu čak i do godinu dana! Od onoga što pojedu iskoriste do čak 70 posto (usporedbe radi, ljudska beba iskoristi samo pet posto onoga što pojede).

Kod otrovnih škorpiona kliješta su uža, a rep deblji, dok je kod neotrovnih rep uži. Škorpioni s velikim kliještima najčešće imaju slabiji otrov, a velika kliješta služe mu za drobljenje hrane.

Svi škorpioni imaju osam nogu i jedan par kliješta. Razliku među spolovima je poprilično teško odrediti, premda su ženke nešto veće od mužjaka.

Škorpioni imaju i dugačak, tanak i člankovit rep koji završava izrazito šiljatom bodljom, a ta je bodlja izravno povezana sa žlijezdom za lučenje otrova. Dok se kreće, škorpion drži rep savijen u luku iznad tijela. Kad ščepa plijen svojim kliještima, savija rep preko glave i bodljom ubada tijelo žrtve. Njegov otrov je u stanju ubiti ili paralizirati kukce, pauke i sve ostale životinje kojima se škorpion hrani.

U Hrvatskoj je otkriveno sedam vrsta škorpiona i sve su svrstane u rod Euscorpius, a žive u priobalju. Oni su razmjerno slabog otrova i nema opasnosti za život ubodene osobe. Nikada neće namjerno napasti čovjeka, već samo ako slučajno stanete na njega ili ako se zavuče u odjeću.

Zanimljivo je da svi škorpioni sjaje fluoroscentnim zelenim sjajem kada ih se obasja UV svjetlošću.

Jedino ikada pozitivno napisano o škorpionima seže u staru Grčku, kada je ratnik Orion rekao da će za svog života poubijati sve životinje na svijetu. U tom naumu ga je omeo škorpion, tako da su ga bogovi uvrstili u grupu 'osam životinja'.

Stariji škorpioni uglavnom se kreću i žive sami. Parenje se odvija tako da mužjak ostavlja spermu na tlu, a ženka je unosi u spolni otvor. Mužjak ostavlja spermu tek kada pronađe dobro mjesto, a ovo zavođenje može trajati od jednog pa do čak 25 sati! Ponekad je to toliko dugo da ženka izgubi interes i ode. Jaja se oplođuju i razvijaju u njezinom tijelu, a to može trajati od nekoliko mjeseci do godinu dana. Rađa se od šest do 90 mladih koji su dugi tek nekoliko milimetara. Ipak, većina škorpiona dobiva osam mladih. Mali škorpioni nakon rođenja vise na leđima majke i tu ostaju oko tjedan dana, odnosno dok se prvi put ne 'presvuku'. Osim toga, majka im je potrebna kako bi održavali normalnu vlažnost tijela. Škorpioni se moraju presvući od pet do sedam puta dok ne sazru.

Obično se misli da ženke redovito pojedu mužjaka nakon parenja. Da, to se događa, ali ne često. Nakon ostavljanja sperme mužjak daje petama vjetra kako se to ne bi dogodilo.

U Sjevernoj Americi škorpion se može naći samo u području Arizone. Arizonski škorpion je srodnik vrste koja živi isključivo u Meksiku, a ta vrsta može usmrtiti čovjeka u roku od jednog sata.