Od korica do korica knjige 'Mrvice o hrani' autorica Branka Sacher sipa iz rukava pregršt lapidarno sročenih podataka, baš pravih mrvica, jednako zanimljivih zahtjevnim gurmanima, kao i onima kojima je hrana nužna potreba.

Na ova i doslovno stotine sličnih pitanja odgovore ćete naći u knjizi 'Mrvice o hrani' autorice Branke Sacher, nedavno izašle u izdanju izdavačke kuće Fraktura. Svaka stranica te šarmantno, veselo i zaigrano koncipirane knjige pruža vam barem desetak neobičnih i često duhovitih informacija vezanih uz povijest hrane i namirnica, neobične nazive voća i povrća, prehrambene navike različitih naroda i sredina, upute, vjerovanja i znanstvene činjenice. Od korica do korica knjige, ova autorica, koja se bavi kulinarstvom, književnošću i glazbom, naprosto sipa iz rukava pregršt lapidarno sročenih podataka, baš pravih mrvica, jednako zanimljivih zahtjevnim gurmanima, kao i onima kojima je hrana nužna potreba. U ovoj trećoj knjizi koju je izdala (dosadašnje 'Muka po mileniju' i 'Stol za dvoje') na svakom se koraku osjeća da književnica uživa u kulinarstvu, a kulinarka u književnosti. S dvije kuharske diplome, od čega je jedna s prestižne akademije Cordon Bleu u Parizu, Branka Sacher suvereno vodi čitatelja kroz pažljivo skupljene mrvice kulinarskih poslastica.

Dnevno jedemo sat vremena, a u cijelom životu oko šest godina

Tu ćete naći citat Bertolta Brechta koji kaže da 'prvo dolazi žderanje, a onda moral', Napoleonovu izjavu da 'vojska napreduje po svojem želucu' i rečenicu Virginije Woolf da 'čovjek ne može dobro razmišljati, voljeti ni spavati ako nije dobro večerao'. Saznat ćete da dnevno jedete sat vremena, a u cijelom životu oko šest godina i da u prosjeku pustite četrnaest puta na dan vjetar te da ćete u prosječnom supermarketu naći 25.000 proizvoda. Kao i to da se gotovo polovina sve hrane proizvedene u svijetu baci, a da je u svijetu danas 963 milijuna gladnih, od kojih je sedamdeset posto žena. Možda će vas iznenaditi podatak da najviše kave piju Finci, a Britanci pojedu više gotovih, industrijski pripremljenih obroka od svih ostalih Europljana zajedno, najviše zamrznute hrane po stanovniku i više od pedeset posto slanih grickalica proizvedenih u Europi. Istodobno, u Velikoj Britaniji - napominje autorica - postoji jedinstvena kuhinja na kotačima po uzoru na 'bibliobuse' u drugim zemljama, tzv. Cooking Bus, koji kruži od škole do škole i u kojemu profesionalci za nastavnike i djecu drže satove kuhanja. Očito s malo uspjeha.

U knjizi ćete naći što su astronauti jeli u svemiru, da cvjetača potiče s Cipra, da Portugalci jedu bakalar s kestenima, da se konzumiranje šljunka zove litofagija, da cijenu espressa u Italiji određuje vlada, a da pravilno izrađeno lisnato tijesto ima 3.645 listića!

Ako niste znali, Branka Sacher će vas podsjetiti da se krumpir u Hrvatskoj zove još i krompir, krampier, krumpijer, krumpiška, kumpir, kumplir, krtol, krtola, korun, koruna, zimak, zemljak, podzemljica, kalamper i gramper, da se deset priznatih domaćih sorti zovu Marko, Velja, Lika, Goran, Istra, Stanka, Dalmatinka, Nada, Dobra i Biserka te da se u Hrvatskoj uzgaja 118 stranih sorti te gomoljike. Skromno u odnosu na Peru, u kojem se uzgaja više od 4.000 sorti (u toj je zemlji 30. svibnja nacionalni dan krumpira), a u čitavim Andama više od 5000. Da se nekako prehrane, Berlinjani su ga poslije Drugog svjetskog rata sadili među gradskim ruševinama, napominje Sacherica. Ipak, prvi muzej tog spasitelja od gladi osnovan je tek 1975. godine, a koliko je omiljen na stolu, dokazuje i ime jedne sorte, nazvanoj po Da Vincijevoj Mona Lisi.

A u Meksiku se uzgaja 140 sorti feferona, postoji više od sto sorti ananasa, jabuka je klimakterično voće, bosiljak se zalijeva u podne, a krastavac će biti gorak ako ga uberete poslije podne. Jedna sorta budeve se zove mali medo, jedna sorta smokve tigar, sorta češnjaka slon, primitivo je sorta grožđa, jedna sorta tikve je jaje, a jedna se zove jabuka, sorta kruške ima ime cikla, sorta luka je torpedo, a marelice piroška, jedna sorta jabuke je jazz... Jedna sorta lubenice zove se sponzoruša, jedna sorta krastavaca jabuka, jedna sorta brokule mercedes, jedna sorta matovilca brzo, avokado još nazivaju i krokodilska kruška, a u srednjem su se vijeku svi začini zvali papar.

I, da, jeste li znali da je grašak najstarije poznato povrće, da poriluk nazivaju sirotinjskom šparogom, da đumbir rastjeruje dosadu, da je prvo komercijalno zamrznuto povrće bio špinat, prva biljka u svemiru kuruza, a senf, uz sol i šećer, najviše korišten začin na svijetu? Paprika, feferon, papar, heljda, buča, bamija, maslina, suncokret, vanilija, žir i tikvica su voće - podsjeća autorica - cvjetača, brokula, hmelj i artičoka su cvijeće, a tratinčice su jestive. U Belgiji postoji muzej mrkve. Svjetski dan jaja je 11. listopada, a 21. siječnja je Međunarodni dan začinjene hrane. I tako dalje.

Posebno je pak zanimljivo poglavlje o tome što se u pojedinim zemljama jede i što je za neke specijalitet, a za druge tabu. Francuzi tako jedu pitu i kavijar od puževa. Na Tajlandu konzumiraju mravlja jaja, u Venezueli pržene tarantule. U jugoistočnoj Aziji uživaju u svim vrstama kukaca koji hodaju, poskakuju ili plaze zemljom, piše Sacher. U Africi jedu termite i gusjenice, u Meksiku crve, skakavce i popečke od komarčevih jajašaca, u južnoj Africi gusjenice noćnih leptira, na Madagaskaru žohare, u Kolumbiji mravlje kraljice. Japanski car Hirohito je uživao u riži posutoj ličinkama osa, Tibetanci vole ličinke pčela, Kinezi ličinke dudovog svilca. Japanci jedu pržene daždevnjake, Vijetnamci vrapce na žaru, Kanađani i Portugalci pohane jezike bakalara, a u Indoneziji dimljene šišmiše. Vijetnamci piju zmijsku krv i jedu zmijsku žuć, Englezi marmeladu od feferona, a posjetiteljima Lijepe Naše čini se bizarnom hladetina, špek-fileki, mozak odojka i varivo od kisele repe. Inače, glavni sastojak najstarije juhe koju su arheolozi do sada pronašli, iz oko 6000 g. pr. n. e., bila je nilskokonjetina.

I tako u nedogled. U knjizi ćete naći i citat oca nouvelle cuisine, Paula Bocusea, koji kaže da 'nouvelle cuisine obično znači premalo na tanjuru, a previše na računu', kao i izreku francuskog advokata i političara, epikura i gastronoma Jean Anthelmea Brillat-Savarina, da je 'stol jedino mjesto gdje se čovjek nikada ne dosađuje tijekom prvoga sata'. E, pa s knjigom 'Mrvice o hrani' neće vam biti dosadno ni jednog trenutka.

P. S. Tko to ima srce artičoke? Francuzi odgovaraju: onaj koji je zaljubljive prirode.