Prometne krkljance i ekscese koji iz njih nastaju na Zapadu ne shvaćaju olako. Pod terminom 'road rage', odnosno 'cestovno nasilje' opisan je skup simptoma koji prosječnog mirnog 50-godišnjaka u trenu pretvara u Mad Max manijaka spremnog izgurati s ceste vozača koji mu se zamjerio.

Izuzmemo li pokoje propucavanje zbog parking mjesta ili fizički obračun nakon prometnih nesreća, u Lijepoj našoj, srećom, ovakvih incidenata baš i nema. Pokazivanje prezira prema ostalim sudionicima u prometu najčešće se svodi na dobro staro psovanje, pokazivanje prsta, trubljenje i blendanje dugim svjetlima. Međutim, tko su sudionici prometa kojima najčešće posvećujemo ovakve znakove pažnje?

SLALOMAŠI

Vozači koji misle da je svaka jednosmjerna cesta s više traka poligon za uvježbavanje slalomaških 'majstorija'. Premda najčešće upravljaju prastarim 'tjuniranim' kramama, koje čađe više od prosječnog traktora, te su odavno trebale biti na deponiju, ovi divljaci ponašaju se kao da sjede za upravljačem bolida formule 1. A oni, kao što znamo, nemaju žmigavce, pa ih valjda slalomaši zbog toga ne koriste dok se u cik-cak manevrima prebacuju između nekoliko kolona, stvarajući temelje za masovni lančani sudar.

BRBLJAVCI

Najčešći razlog zbog kojeg se netko po cesti vuče poput prebijenog psa, ako nije autoškola, jest razgovaranje na mobitel. Premda je riječ o prometnom prekršaju, brbljavci za to ne mare, a nije ih briga ni za to što brzine mijenjaju tako što radije puste volan iz ruke, nego mobitel. Važno im je samo da je zvuk kristalno čist i da im nitko ne trubi, kako bi mogli razumjeti što im sugovornik s druge strane priča.

AUTOŠKOLE

Nepisano pravilo svakog vozača koji je odgulio nekoliko slomova živaca u prometnim gužvama je sljedeće: 'Ako je to ikako moguće, nikad se nemoj naći u istoj koloni u kojoj se ispred tebe nalazi autoškola, makar to značilo da ćeš radije odabrati onu kolonu u kojoj se nalaze dva šlepera, autobus javnog prijevoza, tucet kineskih skutera, bager i biciklist.'

VOZAČI KOJI NE ZNAJU ČEMU SLUŽI KOJE SVJETLO

Dobro znate o kome govorimo - o onima koji umjesto kratkih 'slučajno' raspale duga svjetla kada vam idu ususret ili (još gore) kada se voze iza vas. Onima koji ne gase stražnju maglenku ni usred ljeta, tako da se nakon višeminutnog stajanja u koloni iza ovakvih 'vozača' možete slobodno zaputiti najbližem okulistu da vam dijagnosticira trajno oštećenje vida. Ovi vozači misle da su prednje maglenke stvorene radi estetike. Oni usred noći zaborave upaliti svjetla, a kasnije se, za vrijeme policijskog očevida nakon sudara, kunu da su im svjetla bila upaljena.

ŽENE

Riskiramo da nas se prozove seksistima, no najčešće nepoznavanje osnovnih principa rada automobila tjera prosječnu ženu da automobilom upravlja kao da je riječ o nadzvučnom mlažnjaku - nikad dovoljno oprezno i dozlaboga sporo. Ipak, i ovakve vozačice su bolje od onih koje misle da retrovizori na automobilu služe za provjeravanje je li im komadić salate zapeo između zuba ili za popravljanje šminke.

POLICAJCI I OSTALI PRIVILEGIRANI

Rotirka i plava signalna svjetla sveti su gral automobilskog prometovanja. Kasnite negdje ili vam se jednostavno ne da čekati u koloni? Raspalite plavičasta svjetla, sirena najčešće nije potrebna, i gledajte kako vam se ostali smrtnici pomiču u stranu. Ograničenje brzine za vas ne postoji. Ako ste dovoljno visoko u državnom aparatu, možete čak zahtijevati da se samo zbog vaše malenkosti zaustavi promet onim cestama kojima namjeravate proći. Dogodi li vam se pritom da naletite na pješaka na pješačkom prijelazu, ne brinite, zakon je na vašoj strani.

SILEDŽIJE I ŠVERCERI

Siledžije i šverceri obično spadaju u istu skupinu vozača koje preziremo, a njihov način djelovanja svodi se na svako moguće nepropisno ubacivanje i oduzimanje prednosti u vlastitu korist. Primjerice, dok čekate zeleno svjetlo, siledžija ili švercer proći će čitavu kolonu i stati ispred vas. Na pješački prijelaz, naravno. Razlika između siledžija i švercera svodi se na to da će švercer nakon bezobraznog manevra podići ruku kao znak isprike, dok siledžija neće.

VOZAČI KOJI NE OSJEĆAJU PROMET

Postoje talentirani i potpuno promašeni vozači. Potonji su, umjesto u autoškolu, trebali otići ne tečaj heklanja ili vezenja goblena. Premda za sebe vole reći da su oprezni dok drže polukilometarsko odstojanje od vozila ispred sebe, ovi vozači najčešće uopće ne znaju razliku između ABS-a i ESP-a. Glavna odlika im je da ne osjećaju promet oko sebe, odnosno najčešće se ponašaju kao da su sami na cesti. Noćna mora im je kružni tok, posebice ako ima više od jedne trake i ako nije prazan.

PJEŠACI I DIVLJI IGNORANTI

Čistokrvni pješak 's pedigreom' koji ulicu na pješačkom prijelazu prelazi što brže, kako ne bi zaustavljao promet, davno je istrijebljen. Današnji pješaci su hrpa zombija sa slušalicama MP3-a ili s mobitelom na ušima, koji se vuku po pješačkim prijelazima kao da boluju od najgoreg oblika osteoporoze! No, oni su svakako manje iritantni od ignoranata koji cestu prolaze gdje im se prohtije. Najčešće ih možete vidjeti u blizini stanice javnog prijevoza kada, trčeći za autobusom ili tramvajem preko nekoliko prometnih trakova, zanemaruju vlastite živote i naše živce.

VOZAČI SKUTERA

Prave motoriste izuzimamo iz ove kategorije - mislimo na više od 90 posto onih vozača koji su pravo na upravljanje motoriziranih romobila dobili s položenom B kategorijom. Ovi vozači jednostavno ne shvaćaju sve opasnosti koje im prijete dok vas zaobilaze s desne strane, skrivaju vam se po mrtvim kutovima ili jednostavno potpuno ignoriraju što je vaš automobil od njihovog skutera veći i teži desetak puta – što znači i da mu je potrebno više vremena i prostora za zaustavljanje.

KOPAČI NOSA

Zašto ljudi masovno kopaju nos dok stoje na semaforu? Nije da nam od ovakvih vozača prijeti ikakva opasnost, niti se previše zbog njih živciramo, ali složit ćete se da nije lijepo vidjeti čovjeka kako kažiprstom ruje po sinusima. Imate li osjetljiv želudac, doći će vam u najmanju ruku da se izbljujete. Njemu po šoferšajbi.