Svaki strasni ljubitelj automobila barem je jednom naletio na dorađeni, jezikom uličnog puka, tjunirani automobil, zbog kojeg je poželio da su homologacijski propisi nekoliko puta stroži. Na sreću, kod nas je takvih tjunerskih nakarada relativno malo, dok ih vani ima više nego dovoljno da o njima složimo priču
Svatko tko se bavio tuningom zna da je riječ o vrlo skupom sportu. Neovisno dorađujete li izgled automobila ili unapređujete njegove tehničke karakteristike, možete očekivati značajan udarac po džepu. Tim više nas čude primjeri dorađenih automobila na koje su njihovi vlasnici potrošili pravo bogatstvo, sve kako bi ih, umjesto atraktivnijima, učinili – negledljivima ili gotovo neupotrebljivima u svakodnevnom prometu.
Najbolji primjer za to je prerada Mercedes McLarenovog GT automobila SLR-a koji nam je proteklog mjeseca predstavljen na sajmu tuninga Auto Emotionen u Bernu. Njegov ponosni vlasnik, stanoviti dizajner Ueli Anliker, utukao je nešto manje od tri milijuna eura i čak 30.000 radnih sati kako bi stvorio SLR-a iz noćne more. Anliker je njemačkom egzotičnom sportašu doradio aerodinamički paket, sprijeda objesio ogromni prednji spojler, a straga okačio još veće krilo, čitav eksterijer obojio u intenzivnu crvenu boju s prašinom od pravog zlata te automobil postavio na 20-colne aluminijske felge, također premazane zlatom. Interijer je nastavak horor priče izvana. Elementi armature obojeni su u intenzivno crvenu boju, a ostatak obučen u zlatno platno i kožu. Cijena konačnog proizvoda, jer je automobil ipak na prodaju – pet milijuna švicarskih franaka odnosno čak 3,3 milijuna eura!
Ništa manje sulud nije ni projekt Belgijanca Yvesa Fourdina koji je, iz nama nepoznatih razloga, u Chevroletov Matiz odlučio ugurati, pazite sad ovo, sedmolitreni motor iz Corvette Z06 sa 550 KS. Kako s ovoliko konja mali Matiz ne bi dobio krila, Belgijanac ga je opremio aerodinamičkim paketom zbog kojeg čitav automobil izgleda kao da je ispao iz kakvog japanskog crtića. Ipak, mnogo važnije je da zahvaljujući masivnim spojlerima, difuzoru i spliterima mališan ostaje sigurno prilijepljen za podlogu kad pojuri maksimalnih 260 km/h. Vrijedi spomenuti da sprint do stotke traje svega 3,7 sekundi, monstruozni Spark do 200 km/h stiže za jedanaest sekundi, a nažalost raspolažemo samo videom automobila u vožnji po ravnom, što i ne čudi, s obzirom da sumnjamo da se najbolje snalazi u zavojima.
Kad smo već kod projekata u kojima se inače pitoma vozila pretvaraju u pile s one strane razuma, jedan od dobrih primjera je i onaj Stevea Birchalla koji je utrošio 475.000 kuna kako bi pod poklopac skromnog londonskog taksija umjesto malenog dizelskog ugurao ogromni 8,2-litreni američki motor V8. Malo je toga poznato o automobilu, osim da benzinska mrcina razvija oko 500 KS te automobilu omogućava ubrzanje s mjesta do stotke za četiri sekunde. Ipak, prema vlasnikovim riječima, mnogo je impresivniji sustav hidrauličkog ovjesa koji automobilu omogućava da pleše.
Naposljetku, kada je u pitanju tuning od kojeg boli glava, na ovom terenu malo tko se može mjeriti s Japancima, koji imaju čitavu kulturu suludog dorađivanja. Tamo možete vidjeti automobile s nakaradno velikim krilima, kojekakvim spojlerima i spliterima, no i BMW M3 CSL na kojeg je vlasnik odlučio utrošiti nekoliko desetaka tisuća kuna kako bi ga preoblikovao da izgleda kao obična serija 3 kupe. Suludo, zar ne?