Iako UN priznaje 193 priznate suverene države, na Binskyjevom su se popisu našle četiri države više, jer je UN-ovom popisu dodao Kosovo, Palestinu, Tajvan i Vatikan, kako kaže, četiri najpriznatije od svih nepriznatih zemalja.

Svojim se podvigom upisao u klub 'every country', malu zajednicu od nekih 250 osoba iz cijelog svijeta koje su posjetile svaku zemlju. S možda njih 20 je u prijateljskim odnosima, a iako je ova zajednica mala, kaže da ima puno drame oko 'važnih' pitanja, poput onoga broji li se posjet Sjevernoj Koreji ako si otišao samo na granicu Južne Koreje. Binsky se u takve stvari ne želi miješati.

U svakoj je zemlji ostajao u prosjeku tjedan dana, no u desetak je zemalja proveo više od tri mjeseca, a u Vijetnamu, Filipinima, Tajlandu, Južnoj Koreji i Češkoj, proveo je više od pola godine. Međutim, u Luksemburgu, Monaku, Linhenštajnu i nekoliko zemalja u usred Južne Afrike ostao je puno kraće, jer kako kaže, možete ući i učiniti sve što želite za 24 sata.

Što se tiče organizacije, Binsky kaže kako će mnogi biti šokirani kad čuju da voli biti spontan i da zapravo nema plan.

'Najbolji trenuci u životu se događaju kad izađete iz svoje komfort zone i ne znate što će se sljedeće dogoditi', kaže ovaj tridesetogodišnjak za CNBC.

U svom jedinstvenom načinu putovanja Binsky se oslanja na svoje pratitelje s društvenih mreža i lokalne prijatelje, koji ga pokupe i pokažu mu svoju zemlju, a u većini slučajeva ne zna ni gdje će spavati te noć kad stigne u novu zemlju.

Najveći mu je izazov bilo dobivanje viza, koje su mu trebale u nekih 40-ak zemalja. Među njima su Iran, Turkmenistan, Sjeverna Koreja, Južni Sudan, Venezuela, Afganistan, Irak i Sirija, pa je to zbog političkih razloga bio dosta izazovan zadatak.

Za posljednjih šest zemalja ipak je planirao ostaviti nešto drugačije, jer je usput snimao dokumentarni film, pa je odabir pao na Ganu, Ekvador, Venezuelu, Palau, Jamajku i Saudijsku Arabiju.

Utjecaj globalne pandemije na Binskyjeva putovanja

U ožujku 2020. godine ostalo mu je još šest zemalja koje je planirao posjetiti u razdoblju od 12 tjedana, no svoj je cilj napokon ostvario nakon 18 mjeseci. U tom je razdoblju 80 puta testiran na Covid-19, ali je osim ovih 6 zemalja ponovno posjetio još njih 14.

Iako o tome nije javno govorio, uspio se zaraziti Covidom u Iraku, što je shvatio u Afganistanukad je primijetio da ne osjeti okuse i mirise. Iako je test u Iraku pokazao da je negativan, Binsky vjeruje da se radilo o lažnom testu, jer jedva da su mu vatirani štapić gurnuli u nos. Osjeća se dobro, ali jadno i proveo je u hotelu sedam dana, jer nije želio nikoga zaraziti.

Kako je financirao putovanja?

U Koreji je, kaže, zarađivao 2.000 dolara mjesečno podučavajući engleski jezik, a stanovanje mu je bilo besplatno, što mu je kao 22-godišnjaku bilo super. Potom je 2015. godine dobio gomilu sponzorstava na Snapchatu, a bilo mu je plaćeno i 5.000 dolara da ode u Rio de Jeneiro na Olimpijske igre stvarati Snapchat stories. Cijelu je godinu zarađivao od Snapcheta, oko 30.000 dolara, što je velik novac za ovaj tip putnika.

Kako bi smanjio putne troškove, koristio je svoj blog o putovanjima za suradnju s hostelima i niskobudžetnim avioprijevoznicima. Videa je počeo snimati 2017. godine, ali na prvih 300 nije zaradio niti lipe.

Boraveći u Bangkoku napravio je video o liku koji radi izvrsne hamburgere, a koji nemaju cijenu, nego mu platite koliko želite. Taj je video imao oko 7 milijuna pregleda, a Binsky je ostao u šoku shvativši da je za pet sati rada zaradio 10 tisuća dolara.

Iako se pokazalo da je to najveća zarada u sljedećih godinu i pol dana, Binskyju je to bio znak da se od reklama na Facebooku može puno zaraditi. Potom je počeo videa objavljivati i na YouTubeu, na kojemu sada zarađuje između 20 i 40 tisuća dolara mjesečno. U stvarnom dobrom mjesecu zarada je i veća, a slične brojke su i s Facebookom. Iako zvuči kao puno novca, što i je, Binsky napominje da sad ima tim od oko 23 osobe kojima isplaćuje velike plaće.

No, spomenuti iznosi su samo prihodi od oglasa, a robne marke s kojima surađuje plaćaju mu između 15 i 30 tisuća dolara po videu. Tu je i njegov merchandise, koji i nije toliko isplati i više mu služi za širenje zajednice. Prodaje i tečajeve za hakiranje putovanja za 150 dolara, a ima i mnoge druge različite tokove prihoda.

S putnim troškovima također se ne zamara, jer si ne želi kvariti zabavu, ali i dalje je prilično štedljiv pa kaže da neće trošiti novac na let prvom klasom, osim ako ne skupi bodove. I dalje spava u skromnim hotelima i jede hranu na ulici, a čak i ako zaradi deset puta više novca nego sada, kaže da ne misli padati na sjaj i blještavilo.

Iz svog džepa plaća gotovo sve, osim kad surađuje s turističkim zajednicama koje mu pokrivaju sve. Kad radi s hotelima, želi plaćeno sponzorstvo, a ako mu nude dva noćenja u stvarno lijepoj sobi, radije to plati iz svog džepa i ne mora se zamarati s objavama.

Nezaboravne uspomene s putovanja

Uspomena koju nikad neće zaboraviti, vjerojatno su, kaže, 24 sata provedena s pigmejskim plemenom, genetski najnižim ljudskim bićima na svijetu. Od glavnog grada Banguia osam se sati vozio taksijem usred ničega, a potom još dva sata hodao šumom. Na putu je naišao na lokalnog vodiča, preko kojeg mu je pleme poručilo da ne samo da nikad nisu vidjeli bijelca, nego nisu vidjeli i nekoga tko nije pigmej, jer nikad nisu napustili svoje pleme i otišli do grada.

Naravno, ima i onih uspomena koje bi najradije zaboravio, poput trovanja hranom. Dogodilo mu se 30-ak puta, a vjerojatno najgore je bilo u Jemenu. Gadno se razbolio i u Iranu i Indiji, ali priznaje da zna jesti stvari za koje zna da predstavljaju rizik.

'Na kraju svega, samo izgubite kojih 4-5 kilograma i nastavite dalje', kaže Binsky.

O posjetu svakoj zemlji Binsky je sa svojom ekipom snimao dokumentarne filmove, i tu priču tek treba ispričati, a u pripremi su i knjiga i NFT projekt, oko čega je posebno uzbuđen.

No, u različitim gradovima diljem svijeta Binsky organizira i meetupove, jer ne želi izgubiti samu srž odlazaka, upoznavanja ljudi i inspiriranja drugih na putovanja.