Prije dvije godine, napravila sam jednu životnu pogrešku, pogrešku zbog koje sam izgubila mnoge ljude, mnoge prijatelje i poznanike, pa možda čak i uništila dobro mišljenje najbližih o sebi. Ostavila sam osobu koja me voljela i koju sam ja voljela, barem sam to onda tako mislila, ali tek sad vidim da to nije tako. Ostavila sam je radi tebe, radi nas. Povrijedila sam mnoge ljude, možda čak najviše i tebe na kraju cijele ove priče, svojom nepromišljenošću, svojom brbljavošću i ono najgore svojim laž ima...

Od prvog trena kad sam te vidjela, osjetila sam ono nešto. Iako sam tada bila u 'sretnoj' vezi, željela sam te. Potajno sam bila sanjala o tebi i željela osjetiti kako je poljubiti tvoje usne. Nikad mi nije bilo ni na kraju pameti da bi mogli završiti skupa. Razlika u godinama i nije bila baš toliko velika, ali teško mi je bilo povjerovati da bi netko poput tebe htio biti s 'djetetom' poput mene. No sudbina mi je prvi put u životu bila naklonjena, a ja sam na kraju krajeva ipak završila u tvom naručju. Bila sam presretna, kao kad malom djetetu daš najdražu igračku, ali sreća nije dugo potrajala. Morala sam sve izgubiti da bi tebe dobila i učinila sam to jer sam bila luda za tobom. Neko vrijeme sve je išlo savršeno, a onda se cijela priča naglo okrenula. Sve je krenulo u krivom smjeru, u smjeru kojim ja nisam htjela da ide. Otjerala sam te od sebe svojim lažima, ali to zaista nisam željela. Tada je došao dan kad sam pored svih prijatelja izgubila i tebe i na kraju ostala sam sama...
Vrijeme je bilo prolazilo, a ja sam i dalje patila za tobom i dalje sam te željela onako kao i prvog dana kad sam te vidjela. No nakon nekog vremena izgubila sam i onaj zadnji tračak nade, odustala sam od svega. Više mi ništa nije bilo važno, sve dok se ti nisi javio. Kad sam vidjela tvoje ime na zaslonu svoga mobitela pitala sam se što hoćeš. Mislila sam da mi opet želiš nabijati grižnju savjesti, okriviti me za sve. Nakon duge zvonjave napokon sam bila skupila hrabrosti za taj poziv, ali kad sam se javila, dočekalo me iznenađenje. Rekao si da ti nedostajem i da te svaka sitnica podsjeća na mene. Molio si me da probamo ponovno. Bio si mi spreman sve oprostiti i krenuti ponovno. Pristala sam iako nisam znala kako će to sve završiti. Svaki dan sam išla na spavanje sa strahom, strahom da ću te opet izgubiti i da ću ponovno ostati sama...

Sad je prošlo već dosta vremena od našeg ponovnog pokušaja i još smo skupa. Sve ide savršeno, vratila sam prijatelje, stekla nove, opet zadobila tvoje povjerenje, poštivanje svojih roditelja.
Volim te više nego išta drugo na ovom svijetu, ali ovaj put i ti voliš mene. Zahvalna sam ti na toliko stvari. Puno toga si me naučio, više puta me izveo na pravi put. Ponekad si me čuvao i od mene same i zahvalna sam ti na tome. Ne mogu ti opisati koliko. Uvjerena sam da si ti ona moja srodna duša, ali i ako nisi, želim da znaš da te volim i uvijek ću te voljeti...

Lorena

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr