Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Bila sam pravi sportski tip... Nisam izlazila iz trenirki i tenisica.

Što ste slušali? Tko vam je tada bio idol?
Sjećam se da sam ludovala za Limp Bizkit i 50 Centom...

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Joj, tada su harale sapunice na španjolskom. I ja sam, priznajem, bila zaluđena njima!

Kako ste se slagali sa starcima?
Imali smo fenomenalan odnos, do te mjere da bih rekla mami da nisam naučila za ispit, a ona bi mi rekla: 'Ostani kod kuće, ja ću te opravdati', jer je znala da ću to nadoknaditi. Bio je to odnos pun razumijevanja i povjerenja, baš kao i danas.

Omiljeni predmet?
Takav nikada nije postojao (smijeh). Svaki mi je postao omiljeni minutu prije kraja, odnosno školskog zvona za odmor.

Najgori predmet?
Kemija!

Kakav ste bili učenik?
Prava štreberica, uvijek 5,0.

Gdje ste izlazili?
Kafići oko Doma sportova. Ali nisu to bili izlasci, već kratko piće s prijateljima nakon treninga. Lude provode sam imala na partyjima nakon natjecanja i turnira diljem svijeta.

Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Ma ničega se ne sramim, uvijek sam se sportski oblačila, a tu se ne može puno pogriješiti...

Kad ste se počeli šminkati i što se tada nalazilo u vašoj kozmetičkoj torbici?
Uvijek crna olovka za oči...

Jeste li imali problema s aknama?
Na sreću, nisam.

Kad ste prvi put obojili kosu i u koju boju?
Nikada nisam bojila kosu. Najveći eksperiment bili su svjetliji pramenovi.

Najbolja uspomena iz teen perioda?
Moje medalje i pehari osvojeni na taekwondo turnirima za hrvatsku reprezentaciju i sva putovanja, zemlje koje sam obišla s reprezentacijom i nezaboravni provodi.

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Prvu ozbiljniju vezu imala sam sa 17 godina. Kako sam uvijek ja bila ta koja je odlazila, mislim da su se dečki trebali oporavljati (smijeh). 

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
U tom periodu osim sporta ništa me nije zanimalo, dečki su mi bili samo smetnja. Ali postojale su simpatije na natjecanjima, bili su to dečki iz drugih država, bilo mi je puno zanimljivije vidjeti ih nekoliko puta godišnje na turniru, a ostalo se svodilo na komunikaciju e-mailom.

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Nisam, nažalost. Povremeno se s nekim čujem preko Facebooka i pokušavamo dogovoriti neka zajednička druženja, ali za sada je sve na pokušajima.

Najveći problem koji vas je tada mučio?
Bila sam isključivo okupirana treninzima, taekwondoom, natjecanjima i borbama. Ništa drugo me nije zanimalo.

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Lani?
Neka radi sve kao što je radila, sluša sebe i svoje instinkte te da se uvijek oslanja isključivo na sebe i bude odgovorna za svoje postupke.

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Djeca danas prebrzo odrastaju, ne žive u skladu sa svojim godinama. Kad danas vidim neku djevojku, ponekad mi je teško reći ima li ona 15 ili 25 godina. U moje vrijeme  družila sam se s prijateljicama u parku ili u sportskoj dvorani, a danas su dvorane zamijenile zadimljene prostorije, kafići, diskoteke i Facebook... Moju generaciju mučilo je hoće li dobiti 4 ili 5 iz matematike, a danas su tinejdžeri uglavnom zaokupljeni lajkovima, sve se materijaliziralo i kompjutoriziralo. Takvo je jednostavno vrijeme došlo. Mislim da smo mi živjeli puno opuštenije i bezbrižnije.

Jeste li imali problema s bullyingom? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Nisam, ali srce me boli kad vidim kako su neka djeca u stanju zadirkivati i maltretirati slabije od sebe. Uvijek sam bila borac za pravdu i zaštitnički se odnosila prema svakome koga bi u razredu i školi izolirali i podvrgnuli ismijavanju. I svatko tko se nalazi u sličnoj situaciji mora to prijaviti roditeljima, razredniku, ravnatelju. To je stvar kućnog neodgoja i takva djeca moraju biti sankcionirana.

Vaša poruka tinejdžerima?
Budite svoji, vjerujte u sebe, prihvatite život u vlastitoj koži baš takvim kakav jest jer ta je koža krojena po vama... svakodnevnim obvezama pristupite s pozitivnim očekivanjima, jer to će vam pomoći da i vama svijet postane ljepše mjesto.