Put do grada budućnosti, kako mu tepaju njegovi stanovnici, avionom traje pet sati, a Zagreb i Dubai od lipnja ove godine kompanija Emirates svakodnevno povezuje direktnim letovima. Zračna luka Dubai je i najveći hub na Arapskom poluotoku iz koje se leti prema svim svjetskim destinacijama, što je čini i najvećom svjetskom zračnom lukom po broju međunarodnih putnika i trećom na svijetu po ukupnom broju putnika, a zapošljava više od 90.000 ljudi te čini 27 posto BDP-a Dubaija.

Iz zračne luke, koja ima tri ogromna terminala i jedan u izgradnji, izlazi se na sedmerotračne ceste (u jednom smjeru!) što vode u srce grada koji krasi šuma nebodera, preciznije njih 911, od kojih je čak 88 viših od 180 metara. Njima dominira 828 metara visoka Burj Khalifa, najviša zgrada na svijetu. No tu titulu neće još dugo imati. I ta će impozantna građevina, iako je tek proslavila sedmi rođendan, uskoro ostati bez prefiksa naj. Njezin nasljednik već je u pripremi, a riječ je o čak kilometar visokom tornju zasada nazvanom samo The Tower koji će krasiti područje Dubai Creeka i trebao bi biti gotov do 2020. godine, taman pred otvorenje Expa koji ugošćuje ova turistička meka današnjice.

Grad koji neprestano mijenja vizuru

Poznajući brzinu kojom se u Dubaiju gradi, nema sumnje da će se zadani rok poštovati. Uostalom, za izgradnju jednog kata na Burj Khalifi bila su potrebna svega tri dana. U Dubaiju se naime radi 24 sata na dan, dizalice su sveprisutne, a buka s gradilišta odzvanja i u noćnim satima. No malo tko se žali na to jer grad se nezaustavljivo širi i guta pustinju koja ga okružuje. Velika svjetska ekonomska kriza donekle je ipak usporila rapidni rast i megalomanske projekte koji gotovo da graniče sa znanstvenim fantastikom, no Dubai uzima novi zamah i do 2020., kad će ugostiti Expo, planira toliko noviteta da će gradska vizura za manje od tri godine mnogima biti neprepoznatljiva.

Uostalom, na području današnjeg Downtowna (užeg središta), koji se diči s preko 110 zgrada viših od pet katova, od čega njih 45 ima više od 50 katova, do prije samo nekoliko godina bio je tek pijesak. Teško je zamisliti da je prije hrpe čelika, stakla i betona, koji danas čine Dubai, na tom mjestu bila pustinja. Emiraćani su napravili betonsko čudo usred pustinje, pravu posvetu bogatstvu koje se stoljećima krilo ispod pijeska - nafti, a koja je sve donedavno bila glavni izvor prihoda. Svjesni toga da se zalihe crnog zlata bliže kraju (neke prognoze im daju još svega pet godina), Emiraćani su mudro i na vrijeme odlučili investirati u turizam, građevinu, poslovne prostore. Fasadu kuće u starom dijelu Dubaija krasi rečenica koja kaže: 'Uspjeh nije stvar slučajnosti, već rezultat čovjekova truda' i ona najbolje opisuje mentalitet Emiraćana.

Nafta danas čini tek šest posto BDP-a, dok je udio turizma oko 15 posto i iz godine u godinu strelovito raste. Najveći pak udio, oko 28 posto BDP-a, otpada na proizvodnju aluminija. Tvrtka Dubal je naime jedan od najvećih proizvođača aluminija na svijetu. Svjesni toga da budućnost donosi nove izazove, puno ulažu u moderne tehnologije, pa je Dubai i IT središte Bliskog istoka, a odlučili su se i za nepopularne mjere poput poreza, koji su do sada bili nepoznanica. Od 1. siječnja 2018. uvodi se porez od pet posto kojeg će ipak biti oslobođeni osnovni prehrambeni proizvodi, zdravstvo i obrazovanje.

Ionako visoke cijene proizvoda, hrane i odjeće bit će još skuplje, kao i usluge. Poskupit će i cijena hotelskog smještaja, koja je ionako među najskupljima na svijetu. Prema nekim analizama, Dubai nakon Ženeve ima drugi najskuplji smještaj na svijetu, što ne čudi jer većinu hotela čine oni s pet zvjezdica. Koliko ih točno ima, teško je znati jer se neprestano grade. Dubai se danas može pohvaliti s više od 100.000 hotelskih soba, a do Expa 2020. brojka bi trebala iznositi 164.000.

Šoping meka Bliskog istoka

Grad budućnosti rapidno se širi, najčešće u visinu, jer je zemlja, naravno, najskuplja. Novih stambenih i poslovnih zgrada u Dubaiju, čini se, nikad dosta. Međutim takav strahovito brz rast i širenje grada zahtijevaju i stalna ulaganja u infrastrukturu, a Emiraćani čine sve da poboljšaju postojeće ceste i izgrade nove jer more automobila, uglavnom terenaca, neprestano je u pokretu. A kako i ne bi bilo kad je litra goriva svega tri kune. Jeftino za nas, a kamoli ne za njih… Metro ima dvije linije, a u tijeku je izgradnja i treće linije koja bi trebala biti dugačka 80-ak kilometara i povezivat će postojeću zračnu luku sa zračnom lukom Al Maktoum International, preko koje ide glavnina kargo prometa, a i ona je, kao i sve u Dubaiju, u fazi izgradnje i proširenja.

Megalomanskim projektima u Dubaiju nema kraja i čini se da sve nosi predznak mega, od meganebodera do megašoping mallova, kojih u samom Dubaiju ima 15. U Emirates Mallu nalazi se prava pravcata skijaška staza, dok se Dubai Mall može pohvaliti klizalištem na ledu i ogromnim akvarijem. Dubai Mall, smješten u gradskom središtu, površinom je najveći šoping centar na svijetu, u njemu se nalazi preko 1200 dućana, od sveprisutnih Zare i H&M-a do luksuznih Louis Vuittona, Bulgarija i Diora. Pa tko voli, nek' izvoli, za svakog se nađe ponešto, iako ćete vrlo vjerojatno proći jeftinije ako iste proizvode kupite u nekom od europskih ili američkih gradova.

No kad ste u Dubaiju, s obzirom na vremenske (ne)prilike, vrućine i visok postotak vlage, najveći dio vremena prisiljeni ste ionako provoditi u zatvorenom, pa ne čudi to što su šoping centri neprestano krcati. U tim je uvjetima prilično teško odoljeti zovu konzumerizma kojem je u Dubaiju ionako sve podređeno, a blještavi izlozi i iznimno ljubazni prodavači bit će dovoljan okidač da krenete s peglanjem kartica. Uostalom, ne kaže se uzalud When in Dubai, do buy (Kad ste u Dubaiju, kupujte). Ipak boravite u šoping meki Bliskog istoka.

Zlato na svakom koraku

Kad vam se zavrti u glavi od silnih dućana, slipova, računa i neonske rasvjete, kao i mora ljudi koji tumaraju hodnicima impresivnih šoping centara, vrijeme je da istražite što Dubai još nudi. Za početak uspnite se na najviši toranj na svijetu, Burj Khalifu, u koji se ulazi, naravno - iz Dubai Malla. U Dubaiju iz ptičje perspektive i pogledu na silne nebodere i dizalice uživat ćete s 124. kata, do kojeg dizalo stiže za manje od 60-ak sekundi, a za to ćete otprilike trebati izdvojiti oko 180 dirhama ili oko 300-tinjak kuna.

Zaželite li se zraka, koji je sve samo ne svjež, zbog čega ćete spas brže no što mislite potražiti u klimatiziranim prostorima, na jednom od ulaza u Dubai Mall dočekat će vas prizor rasplesanih fontana, jedno od rijetkih mjesta u gradu na kojem možete uživati u besplatnoj zabavi.

Da, i u Dubaiju su neke stvari potpuno besplatne. I to ne samo za Emiraćane. Jedna od njih su razvikane Dubai fontane koje svakih pola sata oduševljavaju turiste i prolaznike vodenim plesom na taktove poznatih melodija, a kad padne mrak, ples fontana uz prigodni light show postaje pravi spektakl. Kičasto? Možda, ali se savršeno uklapa u Dubai. Grad prepun blještavila, luksuza i glamura, u kojem bankomati, osim novca, nude - zlato.

Ljubitelji nakita u ovoj će betonskoj oazi svakako doći na svoje jer ako je nešto povoljno u Dubaiju, onda je to zlato. Grad ima više od 250 trgovina zlatom. U Gold Souku, prepunom zlatarnica i draguljarnica, minimalizam je doduše nepoznat pojam. Diskretan nakit ovdje nije na cijeni, a što glomaznije, raskošnije, skuplje i kičastije, tim bolje. Kad se poželite odmoriti od silnog blještavila, najbolje je ući u obližnji Spice Souk, u kojem caruju začini. Vreće i vreće svih poznatih i nepoznatih začina, sušenih limuna, sandalovine, cimeta, tamjana, šafrana, mame mirisima i bojama, no svaka kupnja uključuje nezaobilaznu dozu cjenkanja. To je ritual koji je nemoguće izbjeći, a zadnja cijena ovisit će ionako o vašim pregovaračkim sposobnostima. Ako ste spretni, spustit ćete cijenu i do 30 posto.

Stranci u Dubaiju čine većinu

A kako izgleda život u kozmopolitskoj oazi, u kojoj živi 3,9 milijuna stanovnika, od čega su 89 posto stranci, čiju četvrtinu čine tzv. bauštelci. Ostatak su Emiraćani koje prosječni turist uglavnom neće ni sresti, osim u dolasku u zračnu luku pri prelasku carinske kontrole. Emiraćani rade birokratske poslove, dok teže fizičke poslove radi uvozna radna snaga, uglavnom Indijci i Pakistanci. Njihove mjesečne plaće iznose otprilike 300 dolara, a maksimalan jednogodišnji ugovor osigurava im i besplatan smještaj i transport. Bolji poslovi rezervirani su za zapadnjake, a tvrtke za koje rade plaćaju im stan i režije, ali i sudjeluju u troškovima školarine za djecu. Stranci u Dubaiju pohađaju privatne škole jer su one javne namijenjene isključivo Emiraćanima. Zapadnjaci, za razliku od niže plaćenih Indijaca, Pakistanaca ili Filipinaca, radne dozvole dobivaju na tri godine, a odluče li ostati dulje, tvrtka će im ih produžiti.

Stranci međutim ne mogu biti vlasnici nekretnina iako ih unatrag nekoliko godina mogu uzimati na tzv. leasing na maksimalni rok od 99 godina, i te se nekretnine uglavnom nalaze na umjetnim otocima Palmi i Svijetu te u Downtownu. Riječ je, naravno, o najskupljim kvadratima u Dubaiju.

U starom pak dijelu grada žive samo Emiraćani, a nerazvikani dio Dubaija, pogotovo povijesni dio Al Fahidi, odlična je prilika za upoznavanje nekadašnjeg načina života u tom emiratu. Uske male ulice i kuće izgrađene od morskih koralja, koje su danas u potpunosti obnovljene, koriste se za razne kulturne i umjetničke aktivnosti. Davno prije turističkog buma i još prije eksploatacije nafte stanovnici Dubaija bavili su se pretežno ribolovom i vađenjem bisera. Početkom 20. stoljeća Dubai je imao preko 300 dhowa, tradicionalnih brodova za vađenje bisera koji su imali posadu od ukupno 6000 mornara. Tragove prošlosti odavno je prekrio pijesak koji neumorno pristiže iz pustinje, a njoj danas svjedoči tek nekoliko pomno restauriranih kuća i nezaobilazan gradski muzej.

Najliberalniji od sedam emirata

Dubai je grad koji je u potpunosti okrenut budućnosti i toga se ne srami. Iako je arapski službeni jezik, zbog velikog broja stranaca govori se uglavnom - engleski. Gradom vlada šeik Muhamed bin Rašid al Maktoum i pet njemu bliskih obitelji, a Emiraćani koji nemaju vlastiti dom od šeika besplatno dobivaju kuću za koju ne moraju plaćati ni struju ni vodu.

Za razliku od susjedne Saudijske Arabije, koja je tek prije nekoliko dana ženama dopustila da upravljaju automobilima, Dubai je prilično liberalan. Ujedinjeni Arapski Emirati su prva arapska zemlja koja ima sutkinju, a u vladi im sjede tri ministrice. Emiraćanke su uglavnom emancipirane, visokoškolovane i ganjaju karijere, a zanimljivo je da je i stopa razvoda u ovoj zemlji sve veća. Nakon razvoda imovina se dijeli pola-pola, a djeca ostaju s majkom. U pravom kapitalističkom duhu žena ima pravo na svega 40 dana porodiljnog dopusta.

Dubai je zahvaljujući turističkom bumu i zapadnjačkom utjecaju poprilično odmakao od tradicije i šerijatskih zakona pa danas malo koji mlađi Emiraćanin ima četiri žene, koliko je maksimalno dopušteno. No Emiraćanka se za stranca ne može udati bez dozvole šeika, a njezin izabranik prije svadbe mora prijeći na islam. Iako je Dubai najliberalniji od svih sedam emirata, kodeks ponašanja u javnosti ipak postoji, pa se tako na ulazima u šoping centre nalazi upozorenje kako 'ljubljenje u javnosti nije dopušteno', baš kao što nije dopušteno ni pokazati previše kože. Majice na bretele i minice nisu najmudriji izbor, iako se malo turista toga pridržava. Emiraćanin, ako vidi da netko nije primjereno odjeven, ima pravo pozvati policiju, a kazna za neposlušnog turista iznosi 1200 dirhama, no u praksi to se ipak rijetko događa. Izljevi ljubavi u javnosti također nisu dopušteni, dok držanje za ruke i poljubac u obraz ne bi trebali nikog uvrijediti.

Emiraćani su sunitski muslimani, a u Dubaiju vlada sloboda vjeroispovijesti, pa osim 1200 džamija, u gradu se nalaze 42 crkve i velik broj hindu hramova.

Sve konce drži obitelj Al Maktoum 

U vlasništvu šeikove obitelji Al Maktoum nalaze se sve važnije kompanije i nekretnine, od poslovnih prostora do velebnih palača kojih je impozantan broj. Samo šeik Muhamed bin Rašid al Maktoum ima nekoliko rezidencija, u gradu, na plaži, nedaleko u pustinji, u obližnjim planinama, a riječ je o zaista velebnim palačama. Pristup je zabranjen svima osim jednoj, kojoj je doduše dopušteno diviti se samo izdaleka. Palača se sa sigurne udaljenosti tek nazire iza velikih zidova, a okružena je pomno uređenim vrtovima i zelenim travnjacima, kakvih se ne bi posramili ni Englezi. Iako u ovo doba godine prosječna temperatura iznosi oko 41 stupanj Celzijusa, sve se zeleni. Zahvaljujući najmodernijoj tehnologiji navodnjavanja, u šeikovim vrtovima koji okružuju palaču nema nijedne uvele travke, a isti je slučaj sa svim zelenim površinama u gradu i brojnim golf igralištima, kojih u Dubaiju također ne nedostaje. Da stvar bude bolja, Dubai nema izvore pitke vode, a ni oborina. Ove je godine kiša pala samo jednom i to je bio kratkotrajni pljusak. Voda za navodnjavanje dolazi pročišćavanjem otpadnih voda, dok je ona u vodovodu dobivena iz mora procesom desalinizacije.

Zahvaljujući pustinjskoj klimi Dubai se tijekom cijele godine kupa u suncu, a siječanj je najhladniji mjesec u godini, ali ujedno i najpodnošljiviji jer se tada temperature kreću oko 23 stupnja i to je jedino doba godine kad je boravak na otvorenom ugodan i kad ulice ožive.

Usporedbe radi, u kolovozu su temperature preko 40 stupnjeva, a i more je za naše uvjete previše toplo – prosječno oko 33 stupnja. Najbolje vrijeme za posjet Dubaiju stoga je od prosinca pa do travnja. Dovoljno je toplo za izležavanje i kupanje na nekoj od brojnih plaža, kojih Dubaiju ne nedostaje. Zapravo čitava obala Dubaija jedna je velika plaža dugačka preko 50 kilometara, od kojih je najpoznatija Jumeirah. Zahvaljujući megalomanskim projektima, nasipavanju mora i gradnjom umjetnih otoka Palme i Svijeta obala se višestruko povećala, a novi kilometri plaže svakodnevno se rađaju. Emiraćani su dokazali da osim pustinje mogu ukrotiti i more, a pred sebe neprestano postavljaju nove izazove. Formula je jasna - sve mora biti najviše, najveće, najbrže i najbolje.