'Djeca i starci. Njihove priče najviše su me ganule', rekla je Mirjana Hrga za Studio Jutarnjeg lista, kojem je prepričala kako provodi vrijeme u Libanonu, odakle svakodnevno izvještava za Al Jazeeru Balkans o stanju na granici sa Sirijom.

Proteklih tjedana zagrebačka novinarka za svoju televizijsku postaju donosi priče iz zemlje koja svakodnevno osjeća posljedice rata u susjednoj Siriji.

'U Libanonu ostajemo do daljnjeg. U novinarskom smislu sve ovo je vrlo izazovno. Morali smo kilometar i pol proći pješice kroz žičani tunel dok je izraelska vojska nadzirala prostor sa zida kojim je Gaza posve ograđena. Bilo je napeto jer toga je jutra poginuo šesnaestogodišnji dječak koji je nakon potpisivanja primirja želio vidjeti obiteljsku zemlju pokraj zida i ubijen je. Kada smo ušli na to područje, ušli smo zapravo u najveći logor na otvorenom na svijetu. Nemoguće je to riječima opisati', prisjeća se Mirjana stresnih trenutaka iz izbjegličkog kampa u kojem je na 40.000 kvadratnih metara smješteno 25.000 izbjeglica.

'Uvjeti su užasni. To je ispod svake ljudske razine. Teško je to opisati... potresno. Ljudi tamo nemaju pitke vode ni adekvatne medicinske zaštite. Dali su mi da probam vodu koju piju, inzistirali su da vidim na što su osuđeni. To je slana, onečišćena voda. Nju koriste za pranje i dobivaju kožne infekcije. Nemaju zdravstvene skrbi, jednom riječju - nezamislivo', kaže Mirjana, čiji radni dan u Libanonu počinje u osam ujutro, a završava u 23 sata.

Sa svojim timom još nije ušla u samu Siriju, ali je bila u Majdal Anjaru na sirijskoj granici, na 300 metara od položaja vojske Bašara al Asada kada je snimala priču o krijumčarima ljudima. Unatoč tome što se na terenu susreće sa situacijama opasnima po život, Mirjana ističe da ne osjeća paniku ni strah.

'Mi smo iz krajeva u kojima nam rat nije stran, no kada su situacije ovakve, i osiguranje je primjereno. Nismo sami', kaže novinarka.