Hi, pišem vam prvi put. Iskreno se nadam da ćete mi pomoći i odgovoriti jer bih voljela čuti vaše mišljenje. Imam 17 godina. Naime, moj problem je više kompliciran nego što se čini. Prije godinu dana sam upoznala jednog dečka preko interneta. Počeli smo se dopisivati, jedno drugome davati savjete u ljubavi, ali kao da je naše 'prijateljstvo' postalo dublje. Stalno sam razmišljala o njemu i jako mi se svidio. Kako se predstavljao online, sasvim se uklopio u moju ideju o savršenom dečku. Zavoljela sam sve njegove mane i vrline. Svaki dan smo satima pričali. Naravno, on živi daleko. Ne pretjerano ali opet… Nekako sam se nadala da će doći studirati u Zagrebu, ali ipak je odlučio ostati u svome gradu. Upisao se tamo i na fakultet. Plan je bio da ćemo se sresti ovo ljeto i provesti par tjedana zajedno. Uspostavilo se da je to nemoguće (zbog mojih roditelja, financija..). Pričala sam još prije par mjeseci sa starcima o tome koji su vrlo sumnjičavi. Razumijem ih, jer su mi roditelji. Oni me samo žele zaštiti, a i stalno se piše o temama poput 'nasilje preko intereta' i 'lažno predstavljanje'... Stvarno ne znam što dalje. Duboko u sebi imam osjećaj da ga znam već cijeli život, ali kako da se borim za nešto što još nisam ni upoznala? Kako da opće pronađem mogućnost za pravu vezu kad je ne mogu nikako smisliti? I ono najvažnije.. Isplati li se uopće boriti? Ili je to sve samo gubitak vremena, živaca... Nikakve odgovore ne mogu naći. Ostalo mi je samo jedno veliko NE ZNAM.. Unaprijed hvala!

Redakcija Teena: Ah, morat ćemo biti potpuno otvoreni što se ove teme tiče iako je to prilično škakljivo, s obzirom na ovu našu virtualnu poziciju. Jednostavno, mi smo ti ljudi koji ti vjeruju sam i jedino u onu treću, najvažniju dimenziju. Sve što ti se vrti po samo ovakve dvije dimenzije i svemu što fali treća dimenzija je jednostavno – virtualno. E, sad, nama je potpuno jasna tvoja potreba da provjeriš i uživo jesi li u pravu što se ove tvoje savršene virtualne priče tiče, ali, naš je (čvrst) stav da tu treba biti jako, jako oprezan. Mi mislimo da je skeptičnost tvojih roditelja jednostavno – pametna. Jasno nam je da ti imaš gorljivu želju potruditi se oko ove priče jer jednostavno imaš jednaku takvu želju za vezom. No, sa svime time treba biti vrlo mudar i oprezan. Nama je potpuno logično da ti imaš osjećaj da ste vas dvoje prešli toliko stepenica u zbližavanju da se čini kao da ste praktički već zajedno, no, to bi bio puno opipljivije i čvršće da ste to sve odradili u trećoj dimenziji i uživo. Nemoj se ljutiti, apsolutno nam ne pada na pamet omalovažavati tvoj odnos ili reći kako tu nema šanse, mi samo želimo naglasiti da ti zapravo ništa ne znaš i u ništa se nisi zapravo osvjedočila. To ti je jednako kao što svaki tjedan vidimo naslovnice popularnih tjednika koji prezentiraju savršene živote ljudi koji na to pristaju. Pa tako vidiš savršene fotografije, nasmiješene parove, uspješne biznismene, život po jahtama, luksuznim restoranima i vrhunski svjetlucavim partijima. No, sve to ipak ima svoju pozadinu, odnosno, treću dimenziju koja se zove – realnost! Pa tako i taj tvoj dečko, kao i masa naših 'javnih' osoba, može sada tebi prezentirati samo svoje najbolje strane, vrline i život jer ti jednostavno nemaš mogućnost uvida u treću dimenziju, odnosno, realnost. Mi ti predlažemo da poduzmeš spore i oprezne korake. Zašto mu ne bi predložila, umjesto naglih tri zajedničkih tjedna u komadu, da se sastanete kada dođe u tvoj grad. Evo, to bi tako radili oni koji znaju biti oprezni i mudri prema sebi. Jer, lijepo je željeti lijepu vezu, no, na tom putu potrage se mora biti vrlo oprezan kako se cijela priča ne bi pretvorila u – traumu. E, sad, ako se dogodi da se i u realnoj, trećoj dimenziji ispostavi da je taj dečko onakav kakvim se predstavio u prve dvije – nitko sretniji od nas! A i od tebe, pretpostavljamo! Pa, evo, ništa te ne košta da kreneš polako i oprezno. Odluka je na tebi. Sretno!

Imam 16 godina i problem. I stvarno bih voljela da me poslušate i pokušate pomoći. Dakle, riječ je o tome da su mi roditelji rastavljeni i živim samo s mamom. U teškoj smo financijskoj situaciji, u školi mi nije ne znam kako dobro što se tiče prijatelja, tata vrši pritisak na mene i osjećam se kao da on i mama vode neku predstavu i konstantno se svađaju preko mene. Imam dva brata kojih zbog toga nikada ne viđam. Također, bila sam zaljubljena dvije godine u jednog dečka koji mi je bio najbolji prijatelj. Taman kada sam mislila da nešto može biti, on je našao curu i tako već dva puta... Sada sam se pomirila s tim i nastavili smo biti prijatelji. No, u posljednje vrijeme se udaljavamo i to mi jako smeta. Nisam više zaljubljena u njega, ali bio je uz mene u teškim trenucima i htjela bih da se nastavimo družiti. Puno sam plakala zbog njega i zbog svega gore navedenog. I u zadnje vrijeme sve me to nekako počelo manje mučiti. Ne znam znači li to da se počinjem nositi bolje s tim, jer smeta mi još uvijek, samo ne razmišljam toliko o tome, ili me jednostavno počelo ne biti briga za sve. U nekim trenucima osjećam da sam puno sretnija nego prije, na primjer kad sam sa prijateljima, ali kada dođem doma, koliko god da sam bila sretna, sve se to pretvori u tugu. I nakon toga druženja osjećam kao da nemam nikoga. Kao da se nikome ne mogu povjeriti. Prije sam sve mogla reći tom prijatelju, ali sada jednostavno nemam dojam da ga zanimam. A ostali prijatelji, s kojima sam dobra, su me u ovom ili onom trenutku razočarali i ne osjećam da im mogu potpuno vjerovati. Mami ne želim ništa govoriti jer ima ona već dovoljno svojih problema, a nikada nisam razvila takvu povezanost s njom da joj baš sve mogu reći. Molim vas da mi ne govorite da zovem Plavi telefon ili slično jer...jednostavno se ne osjećam ugodno. Samo želim da mi date neki savjet, da probam popraviti u svom životu što se može. Želim imati prijatelje kojima mogu vjerovati i obitelj… A i dečka na kraju krajeva, nikada ga nisam imala, a bilo bi vrijeme i za to. Samo osjećam da mi se nakon svega teško zaljubiti jer ne želim opet ulaziti u tu dvogodišnju situaciju kao sa svojim prijateljem. Želim biti bezbrižna kao svi ostali mojih godina kojima je samo stalo do zabave i to im je jedina briga u životu. Oprostite na opširnosti i hvala što ste me saslušali.

očajna

Redakcija Teena: Iskreno, kada su u pitanju situacije kao što je ova tvoja, a to je da ti je život, u svojoj postavi i slaganju događaja dodao jedan veći dio težine i oduzeo jedan dobar dio bezbrižnosti, onda tu baš nema prevelikih mogućnosti izbora. Ti jednostavno trebaš podršku jer inače si u svojoj situaciji ozbiljno i zabrinjavajuće sama. To si i rekla i mi te razumijemo jer je i logično. Osjećaš se usamljenom jer je realno vrlo upitno s kime od svih tih tvojih bezbrižnih prijatelja uopće možeš (po)dijeliti svoju pravu istinu. Naravno da ne možeš biti zadovoljna polovičnim odnosima i da to uvjetuje osjećaj samoće jer onaj najvažniji dio tebe, koji te muči i čini iznimno tužnom, ti nemaš s kime podijeliti. A blizak prijateljski odnos se drugačije nema načina stvoriti. Ovako, ti se osjećaš kao da si na raspolaganju svojim prijateljima za njihove probleme, a za tvoje prave nemaš nikoga. Naravno da ćeš se nakon takvog 'druženja' doći kući i osjećati depresivno, usamljeno i samo na svijetu. E, sad, vrlo je upitno tko bi od tih tvojih bezbrižnih vršnjaka bio uopće spreman za takav oblik druženja koji uključuje vrlo visoku razinu zrelosti da bi se shvatilo tvoju poziciju i da bi se ti osjećala u takvom odnosu 1:1. Mi mislimo da je tako nešto jako teško za očekivati jer oni jednostavno nisu, da tako kažemo, 'u tom filmu'. Ovo sve smo ti ispričali u uvodu kako bi ti pokušali dokazati koliko je opasno kriva ona tvoja rečenica u kojoj nas moliš da te ne uputimo na zvanje Plavog telefona jer se ne osjećaš ugodno. Pazi, mi mislimo, i to ćemo ti reći u glavu, da tu jednostavno nema previše izbora. Ti se moraš moći nekome povjeriti, iščistiti od ove situacije, olakšati dušu i dobiti upute i smjernice kako se nositi sa tom situacijom. No, to nije jedan savjet koji će biti toliko čudotvorno moćan da će izbrisati cijelu realnost u kojoj se vrtiš i drugi dan će ti biti odmah bolje. To mora biti konstantna podrška jer ovako zapetljane životne situacije i njihove posljedice po dušu nije lako riješiti preko noći. Mi tu ne vidimo bolje osobe od stručnjaka na Plavom ili Hrabrom telefonu, niti znamo za ugodniji način da se suoči sa svojom istinom od toga da anonimno nazove i olakša dušu kada osjeti da mu to treba. E, sad, čovjek bi rado pobjegao i od problema i od samoga sebe kada je teško i kada zagusti, ali, to se jednostavno ne može. Tako da, nakon svega rečenog, opet moramo ponoviti – ne vidimo previše izbora po ovom tvojem pitanju. Evo, ovo ti je najmudriji savjet koji smo ti mogli dati, a nažalost, mislimo da je i jedini. Sad samo na tebi ostaje hoćeš li se ti pomiriti s činjenicom da bi ga možda trebalo poslušati. Mi znamo da ćeš ti znati naći snage da sama sebi pomogneš na pravi način. Nemaš što izgubiti, potez je na tebi! Cheers!

Kao i većini mojih vršnjaka, moj je problem ljubavni. Moji najbolji prijatelji braća blizanci već šest godina su tu za mene, od toga dvije godine sam ludila za mlađjim od njih dvojice. No on nikada nije pokazivao nikakve emocije, bio je šutljiv i uvijek bi sjedio sa strane. Ali jedne noći nekim čudom smo završili zajedno, ali ta je afera ubrzo završila njegovim komentarom 'da mu je dosadno'. Ali čak i poslije prekida nikad se nismo odvajali. Uvijek bi držao oko na meni i nije davao drugim dečkima blizu mene. Dva puta smo već nešto počinjali ali bi uvijek vrlo brzo završavalo. Tako da smo i prekinuli kontakte do nedavno kad me zvao van i dok smo sjedili, započeli smo igru istina ili izazov u kojoj nam je njegov brat postavio pitanje osjećamo li nešto jedno prema drugom. Ja sam prva odgovarala i koliko sam se trudila da preskočim pitanje, nije mi išlo za rukom jer su svi bili uporni. A on je samo gledao svojim prelijepim smeđim očima i kao da ga je bilo strah što ću odgovoriti. Pa sam konačno izgovorila tu veliku laž. Riječi su šikljale iz mojih usta kao bujica. Nisam ni slutila što sam govorila i rekla sam 'ne osjećam'. Poslije je on odgovarao isto koprcajući se i pokušavajući da ne odgovori na neugodno pitanje. Ipak je to uradio, potvrdivši ono sto sam ja rekla ali sam vidjela tračak nade u njegovim očima. Mi smo jedno drugom prva ljubav, prvo 'volim te', ali ne znam bi ikada više moglo biti nešto između nas. Eto, nadam se da mi možete nekako pomoći ...

Redakcija Teena: E, da, klasika. Ovakve situacije koje se lako mogu nazvati 'mačka oko vruće kaše' ili, vrlo jednostavno, bespotrebno gubljenje vremena su vrlo, vrlo, čak štoviše, iznimno česte. Tu je svakome potpuno jasno da ste vas dvoje sve samo ne hladni jedno prema drugome, no, kada bi se moglo dogoditi da jedno popusti, to ni sam univerzum ne zna. Ovako možete do beskraja, a isto tako, mogao bi nekome puknuti film pa da napokon mudrije riješi ovo natezanje. Nažalost, mi vam ne možemo biti od neke prevelike pomoći jer jednostavno ne znamo kada bi jedno od vas moglo napokon popustiti. Jedino što možeš napraviti je da ga malo staviš na led i ignoriraš pa da vidiš hoće li on puknuti prvi ili da jednostavno popucaš prva, pa kud puklo, da puklo. Evo, sve ovisi o stupnju pucanja u kojem se nalazite, sada se samo čeka veliki potpuni prasak. Mi vam ga želimo što prije i brže. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.