Pozdrav! Prvo da vas pohvalim jer sam mnogo problema riješila samo čitajući vaše savjete na tportalu! Hvala! Ali sada imam jedan problem koji nikako ne mogu riješiti i pokušat ću ga prikazati što kraće. Imam jednu prijateljicu i ona je zaista super. Čak štoviše, najbolje smo si! Uvijek smo tu jedna za drugu i u nekim stvarima smo iste – recimo, obje se volimo smijati, obje stalno provaljujemo neke gluposti, obje volimo istu glazbu, obje volimo pričati i razmišljamo na vrlo sličan način, iako sam ja ona smirenija. Ali smo i podosta različite. Ja sam niža, imam jače grudi i jače sam građe. Ona je viša, vitka i ravna kao daska, ali vrlo lijepa i simpatična. I iskreno, mislim da sam malo pametnija. Imam bolje ocjene u školi i neke situacije u životu jednostavno bolje izvedem i... Nisam naivna koliko i ona. Ali to nije ono što me muči. Muči me to što sam ja uz nju... Uf, ne znam kako da to kažem. Ona se uvijek brzo uklopi u društvo, dok meni treba malo vremena. I ne znam zašto, ali – iako isto razmišljanje, a donekle i ponašanje – ljudi nju uvijek brže i bolje prihvate. Ja kao da ih odbijam. Kao da imam neku negativnu energiju ili kao da na meni ima neki znak koji jednostavno upozorava ljude da se maknu od mene. Svjesna sam da je ona ljepša od mene i nemojte mi reći da vjerojatno nije. I znam da smo po izgledu totalno drugačije, ali po karakteru smo iste i stoga ne znam zašto mene ljudi toliko odbacuju. U njoj kao da vide nešto bolje – ali često je ona zapravo ljepša verzija mene. Evo, jednog primjera. Nemam puno prijatelja (za razliku od nje) i družim se samo sa društvom iz svog razreda (a ujedno i iz svog mjesta). I dosad mi to nije stvaralo problem. Ali kako vrijeme ide, ja sve više žudim za drugačijim društvom i za dečkom (tu vam moram napomenuti kako me je sramota reći kako mi je uskoro 17 godina, a još se nisam niti poljubila). Volim crtati, pa sam se učlanila u jedan od – da tako kažem – klubova u kojima se nalazimo i crtamo. Tamo su me sasvim dobro prihvatili. Nismo postali odmah povezani prijatelji, ali su me prihvatili i puno smo pričali. Pa sam tako i ja pričala o njoj – svojoj najboljoj prijateljici. I kada je organizirana izložba naših radova, moji prijatelji (?) iz kluba su me nagovorili da ju dovedem na izložbu. Među njima je bio i dečko koji mi se sviđao. Naravno da sam pristala i dovela je. Sve je upoznala i, po običaju, uklopila se brže nego ja. U jednu ruku bilo mi je drago, a u drugu strašno krivo. Još nekoliko puta je izrazila želju da dođe sa mnom (mada ne zna crtati i to je ne zanima), samo zato što se sjajno zabavlja i ja sam ju povela. Ona je nešto petljala s tim dečkom jer nije znala da mi se sviđa, a ja im nisam imala hrabrosti reći. Strašno me boli kada se njoj upucava 100 dečki a meni ni jedan. A ona je lako zaljubljiva i strašno flerta s njima, te često mijenja dečke. Sada u klubu uvijek pitaju za nju i razvesele se kad ona dođe. Ja kao da sam im postala nužna smetnja Što je još gore, samopouzdanje mi je opasno palo. Utjehu sam počela nalaziti u hrani. Udebljala sam se i sve manje izlazim. Zbilja ne znam što da radim. Ona mi je najbolja prijateljica i ne želim da mi savjetujete da nađem drugu. Ona je jedina koja me u potpunosti prihvaća. Pokušala sam s mamom razgovarati o tome, ali mi ona nije puno pomogla.
I što je još gore, sve češće samu sebe pronalazim u tmurnim raspoloženjima kad samo učim ili nešto slično – samo kako ne bih razmišljala. Kako da i ja postanem poput nje? Kako da nađem dečka? Kako da nađem samopouzdanje i kako da prestanem jesti? Kako da me ljudi zavole? Kako da nađem prijatelje? Kako da se osjećam prihvaćenom?
Ja sam potpuno zbunjena i zbilja postajem očajna! Molim vas, pomozite mi!!!

Bezimena

Redakcija Teena:Za početak, odmah ti moramo reći da si svojim gledanjem na cijelu ovu priču na nas ostavila takav dojam da bi nam puno draže bilo da si nam povjerila neko ime kojim bi te mogli zapamtiti i takvu sačuvati...Koje god želiš, samo ne Bez-imena. No, shvaćamo da je prilično logično da se trenutačno tako osjećaš jer, nakon svega što si nam (is)pričala, moramo realno zaključiti da ti fakat nije lako. Vas dvije ste jedan od milijardu primjera kako ulazak drugih ljudi, tj. javnosti, u nečiji odnos, može biti opasan i djelovati poput jake kiseline, nagrizajući ga do točke pucanja...Jer, tako je očito da vas dvije, kada ste same, uklizate u vrlo lijep i harmoničan odnos, no, kada ste u društvu, tu dolazi do razlika koje malo, pomalo, grickaju i nagrizaju tu vašu harmoniju. Da bi spasila ovako lijepu životnu stvar, čovjek mora zauzeti vrlo zreo i čvrst stav. Za to ti, ipak, treba životno iskustvo i zato kažemo da ti sigurno nije lako jer ga ti tek sakupljaš. Moramo ti ovo reći, svi mi smo se suočili s nekom nestvarnom situacijom u kojoj su postale važne neke sumanuto površne stvari, pa je tako nekim ljudima dovoljno samo da netko ima savršena tri sloja najbolje maskare na tržištu i odmah ga tapšu sretno po ramenu u stilu: dobrodošao u naš svijet, prelijepi čovječe! Znači, sindrom prvog dojma, u kojem te skeniraju u 3 sekunde i onda odbace ili prihvate u daljnjih 3, se događa u današnje vrijeme SVIMA! Zato čovjek mora raditi na čvrstom stavu u kojem ga neke sumanute 3 sekunde nečije površne presude nikada neće uspjeti izbaciti iz takta i čvrstih para nogu na zemlji. Reći ćemo ti ovako, laž je najgora stvar na svijetu koja ti se može dogoditi. Nije ti prednost biti sveprihvaćena, uvijek, svugdje i bez obzira jer tako nikada ne znaš koga i što STVARNO imaš. To je lakše, ali, nikada nisi siguran kome je stvarno stalo, a, vjeruj nam, najgore je naći se u situaciji da si okružen ljudima, a zapravo sam. Zato mi mislimo da ti i nisi u tako lošoj situaciji kako je trenutačno doživljavaš jer, OK, možda nemaš ono čime ćeš zadiviti pun klub ljudi u prve 3 sekunde, ali, prirodna selekcija koja ti se događa će ti ostaviti one ljude koji ti će ti se događati jer te – stvarno vole! Takvu kakva jesi! Kužiš, tu ti leži pravi moćan osjećaj u vezi samog sebe jer ZNAŠ što imaš! Odnosno, ne živiš nesiguran, okružen ljudima, a da zapravo nisi siguran tko bi zbilja ostao da se dogodi nešto loše. Sada ti se možda ne čini da je ovo iznimno važno, no, kada dođeš u neke starije godine života, vidjet ćeš da je to ITEKAKO bitna životna stvar. No, mi shvaćamo da je lakše nama ovo ispisati, nego tebi prihvatiti jer nemaš toliko godina i iskustva da bi ti to sjelo samo tako, ali, mislimo da bi ti ovo lako moglo biti zapamćena mudrolija u trenucima kada te vanjska situacija 'zapeče' do te mjere da se opet poželiš povući u svoj oklop. Gle, uopće ti nećemo lagati, život je tako izvrnut da ti nije bilo lako i da ti možda neće biti, ali, vjeruj nam, svi oni kojima život olakšava put, na kraju ne prolaze uvijek tako savršeno. Teškoće od čovjeka stvaraju OSOBU, a tko bi želio biti samo OKLOP? Kužiš? Zato ti predlažemo da pokušaš smiriti doživljaj, družiš se s njom koliko ti paše i u obliku u kojem ti je to ugodno, te da odmah i sada počneš raditi na čvrstini iz koje te nitko neće lako poljuljati. To se radi tako da na sve nepravde zapravo slegneš ramenima i uporno – nastaviš dalje! Svojim putem! Vjeruj nam, ovo ti je najbolji recept. A što se te prijateljice tiče, šteta je ispustiti dobro prijateljstvo iz ruku samo tako, no, stil i način druženja imaš (puno) pravo oblikovati sama. Evo, ovo ti je naše skromno mišljenje o ovoj temi, ako ti misliš da ti pomaže, mi znamo da ćeš znati djelovati u ovom smjeru kako treba. Sretno!

Znam da vam uglavnom pišu o ljubavnim problemima, o problemima u obitelji i sl. pa će vam se moj problem vjerojatno činiti bezveze. Ali voljela bih čuti vaš savjet. Naime, radi se o mojoj težini. Iako imam po mnogima idealne mjere - visoka sam 165 cm i imam 53 kg, konstantno se osjećam debelo. Znam da zvuci čudno ali tako je, ne mogu si pomoći, i to nezadovoljstvo se odrazilo na sve sfere mog života. Primjera radi, hodam ulicom spuštene glave jer mislim da ljudi samo primjećuju moj nezategnuti trbuh ili ruke i sl. Ne mogu se opustiti, iako objektivno gledajući ljudi mi stalno govore da sam zgodna, ali ja u to ne vjerujem. Silno bih željela smršaviti na oko 47 kg, samo da izgubim 'mekane dijelove' poput trbuha, butina, ruku itd. Često se znam uhvatiti kako razmišljam o povraćanju kao rješenju, iako to ne bih počela raditi, jer sam svjesna ako počnem neću stati i na kraju ću dobiti bulimiju. Pokušala sam i s vježbanjem, ali jednostavno ni to me dugo ne drži, jer brzo gubim motivaciju. Zato sto sam u depresiji zbog nekih drugih stvari i sve se to odražava na mojoj težini. Npr, krenem vježbati i obećam sebi da neću jesti poslije 20 h i to me drži do negdje 23 i onda se počnem prejedati... I onda opet ujutro ustanem i počnem ponovno vježbati i onda se sjetim kako sam sinoć opet po tko zna koji put prekršila obećanje.. Na kraju odustanem i tako se evo već skoro 2 godine vrtim u krug, a ne znam kako da ga prekinem. Znam da je problem u tim drugim stvarima zbog kojih se osjećam depresivno i zbog kojih gubim motivaciju ali jednostavno ne mogu se pokrenuti dok te stvari ne riješim a neću ih se riješiti dok se ne počnem bolje osjećati, a neću se bolje osjećati dok ne budem zadovoljna sa sobom a to ću biti tek kada smršam i zategnem se. I ne nisam opsjednuta slavnim osobama ili nekim ljudima oko mene, jednostavno hoću da sebi izgledam OK, boli me briga za njih. Problem je i u mojoj građi.. Ne znam definirati koje sam građe. Imam tanak struk, jače butine i guzu, manje grudi, malo jače ruke i ženska ramena.. Ne znam je li to građa kruške jer vidim cure koje su takve građe a ja im nisam slična pošto one stvarno imaju široke bokove a ja nemam, imam normalne bokove. I to mi stvara problem s odjećom. Ova čitava situacija kao što sam već rekla se odrazila ne sve u mom životu. Nesretna sam, nezadovoljna, mislim da sam najružnija osoba, mislim da kad me neki dečko pogleda da se on ustvari zgražava nad mojim tijelom i sl., u školi imam manje samopouzdanja nego prije dvije godine, ne volim pred ploču izaziti iz samo jednog razloga jer neću da me ljudi gledaju. I umjesto da počnem raditi na sebi ja se prejedam i tako sve ukrug. Ne mogu o ovome s prijateljicama razgovarati, jer sam tip osobe koja voli sam rješavati svoje probleme, osjećam se nelagodno kad je netko drugi tu. Više ne znam što da radim, užasno sam nesretna... Dobro bi mi došao vaš savjet, neka utjeha, bilo što, unaprijed hvala.

Redakcija Teena: Gle, mi poznajemo ljude koji su toliko nesavršeni tjelesno i fizički da bi im se dalo zamjeriti svašta po tom pitanju. No, oni kroče svojim smjerom u životu, zadovoljni onime što im život poklanja po tom putu, ne obazirući se na sve ono što nisu ostvarili ili dobili da su imalo savršeniji. Mi nekako mislimo da prava sreća u životu leži u činjenici da ne patiš za onime što nisi dobio ili ostvario, nego da znaš ili naučiš biti zadovoljan onime što jesi. Kužiš? Postoje ljudi koji se vrte u neprestanom začaranom krugu nezadovoljstva jer nikada nije dovoljno i nikada nije dosta, uvijek moraju više i bolje i uvijek osjećaju glad u sebi koju ničime ne uspijevaju nahraniti. Tom osjećaju se čovjek sam mora suprotstaviti i boriti se protiv njega. Tvoj problem uopće ne leži na tvojim 'mekanim' naslagama, već u načinu kako ih doživljavaš. Za to ti imamo i dobar primjer. Zar misliš da nema od Oprah Winfrey puno savršenijih voditeljica u fizičkom smislu? Naravno da ima. No, kako to da je ipak ona, tako fizički sva 'mekana', najbolja, najbogatija, najcjenjenija, najslavnija od svih savršenih voditeljica na ovom svijetu? Pa tako što nije dala da je ništa površno, a kamoli nešto tako površno 'mekano', zaustavi u svom naumu i životnom zadatku da pokaže da je – čovjek! Na tom svom cilju je ona mnogo riskirala, najviše u tome da bude – odbačena i odbijena, za što mislimo da je, zapravo i tvoj najveći strah. No, ona nije dala da je poraz zaustavi jer se on rješava tako da padneš, pa se digneš, otreseš prašinu, ZABORAVIŠ i nastaviš – dalje! No, za to čovjek treba biti čvrst i jak, te, kao takav hrabro spreman na padove i poraze. Mi mislimo da je tvoj problem što izvana imaš masku upravo takve osobe, čvrste, posložene i jake, a iznutra se raspadaš od nesigurnosti. To je i logično, jer nema teorije da u svojim godinama možeš biti staložena, čvrsta i jaka i zato to ni ne smiješ tražiti od sebe. Ti si, čini nam se, prema sebi previše stroga i time se uništavaš. Od sebe zahtijevaš samo savršenstvo jer misliš da drugačija ne valjaš, a to, naravno, nije istina. Moraš si moći dozvoliti nesavršenosti, poraze i pogreške, neuspjehe i padove jer je to sastavni dio života i ne možeš ga izbjeći. Zato taj dio života treba prihvatiti i pomiriti se s njime. Mi ti predlažemo da, kao prvo, dobro iščitaš naš odgovor na prvo pitanje, a onda nazoveš Plavi ili Hrabri telefon za jednu malu psihičku pdršku odmah i nabrzaka. Od njih ćeš dobiti stručnu podršku i putokaz kako i gdje dalje. Tebi samo treba podrška i pravi putokaz u životu kojim bi te se malo psihički osnažilo za dalje. To je OK, jer kad imaš temperaturu, trebaš vitamin C da osnažiš i to je tako logično i jasno i nitko se oko toga ne buni. Pa, eto, tebi sad treba samo malo psihičkog vitamina C i mi znamo da ćeš biti totalno fit. Nemoj ga propustiti uzeti jer možeš samo – dobiti! Pa – kreni! Sada!

Dragi Teen! Molim Vas za pomoć jer stvarno više ne znam što napraviti. Već par mjeseci sam jako nesretna i depresivna, a to moje stanje se sve više i više produbljuje. Imam 17 godina, idem u 3. razred gimnazije. Imam dečka, i skupa smo već više od godinu i pol dana. Od početka ove godine (dakle, već otprilike 9 mjeseci) konstantno imam probleme. Imala sam jedno vrijeme problema u školi, zatim sam završila u bolnici i tri mjeseca nisam išla u školu. Bilo mi je vrlo teško sve nadoknaditi, ali sam uspjela. Paralelno s tim događajima, izgubila sam najbolju prijateljicu i prijatelja. Što se tiče prijateljice, ta cura i ja smo postale najbolje prijateljice u 1. razredu srednje i stvarno je sve bilo u redu. Ali, također početkom ove godine, ona se jako promijenila. Osobno mrzim laži, dvoličnost, itd.. Ne mogu zagrliti neku osobu i reći joj da je volim, a zatim se okrenuti i reći 'Kako je glupa, kako me živcira!'. Moja ex-najbolja frendica je to počela non stop raditi. Više puta smo o tome razgovarale i njezino bi opravdanje uvijek bilo 'Bolje je pružiti ruku vragu, nego da se on okrene protiv tebe!'. Meni je to naprosto nevjerojatno! Kap koja je prelila čašu bilo je kad mi je počela pričati kako ja nju uvijek iznevjerim i kako je dobro da me nije bilo tako dugo u školi jer sam na kraju imala bolje ocjene (što uopće nije točno!) te me počela tračati... Prijatelj se zaljubio u mene, a moj dečko je ljubomoran na njega i neugodno se osjećam u takvoj situaciji. Jako mi je krivo što više nisam najbolja frendica s tim dečkom, ali jednostavno sam se preloše osjećala svaki put kad bismo bili vani! Uglavnom, da skratim priču, iako imam relativno puno prijatelja, nikome od njih se ne mogu u potpunosti povjeriti. Jednostavno nemam više najbolju prijateljicu/prijatelja. Također, ona moja bivša prijateljica okrenula je neke ljude protiv mene koja ja inače ne doživljavam pretjerano, ali znam što su u stanju učiniti (prošle godine su cijelo vrijeme maltretirali jednu curu koja je na kraju bila na rubu samoubojstva!). Molim vas, pomozite mi!

Lonely Girl

Redkacija Teena: Moramo ti odmah na početku reći da se moraš pomiriti s činjenicom da ne možeš u životu svima udovoljiti, niti možeš očekivati da sve bude harmonično i lijepo. To je jako teško za prihvatiti, znamo, jer naravno da normalnom čovjeku nikako ne može, niti će mu ikada biti jasno zašto netko ima potrebu za, recimo to tako, 'pružanjem ruke vragu'. Kužiš? Tu si u pravu i u svemu si u pravu, ali, teško će ti biti okrenuti svijet koji se izvrnuo naopačke sam od sebe. Znači, živjeti tako da ispravljaš sve krive stvari koje oko sebe vidiš je jako zahtjevno, nećeš postići ništa, a gubiš vrijeme koje moraš posvetiti samoj sebi. Tu ne mislimo da trebaš biti sebična i misliti samo na sebe, ali, da bi se trebala zaštititi da ne primaš sve toliko 'k srcu', to da. Pa ćemo ti reći ovako. Što se tiče te 'frendice' koja je, svojom voljom, pružila 'ruku vragu', (pre)pusti je njenoj sudbini. Znaš kako se kaže, tko se s vatrom igra, od nje se i opeče. No to će onda biti samo njena stvar. Ne tvoja. Kužiš. Usput bi ti savjetovali da je (u širokom luku) izbjegavaš jer to trebaš napraviti sa svakom osobom koja isijava užasnu negativnu energiju iz sebe. I okružiti se samo onim pozitivnima. Što se tiče tog dečka koji se u tebe zaljubio, OK, jasno nam je, no, ni njemu ne možeš udovoljiti. Ne možeš se ponašati kao oblog od kamilice koji mu privijaš na (ljubavnu) ranu jer ga želiš zaštititi od same sebe. Gle, život je ponekad okrutan, zaljubiš se, ne uzvrate ti osjećaje i preživiš. Kužiš? Ne možeš ga spasiti, niti si dužna to raditi. Zato se makni i od tog lošeg osjećaja jer imaš na to puno pravo. I, ujedno, savjetovat ćemo ti isto što smo savjetovali prethodnoj curi i svima za koje vidimo da mu treba malo prave, snažne i čvrste stručne snage i podrške, a to ti je da okreneš i ti Plavi ili Hrabri telefon. Pa od toga ne postoji bolje. Anoniman si, nitko te ne provjerava, samo ti želi dobro i potrudit će se da ti to osigura. Pa, tko bi to odbio? Evo, ne košta ništa daa okreneš taj broj, osim par impulsa koji ti mogu značiti spas i olakšanje u životu. Mi znamo da ćeš ti to znati učiniti i biti dobronamjerna ovaj put samo prema sebi. Nema čekanja – kreni! Cheers!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.