Znam da je moj problem u usporedbi s ostalim čitateljima možda preobičan, ali meni je najveći. Naime, moj problem leži u mojem glazbenom ukusu. Volim glazbu, to je moj stil života. Međutim, moje društvo nije baš tako otvoreno i uglavnom slušaju npr. Linkin Park ili Justina Biebera, a ja sam malo tradicionalniji dečko. Obožavam Mišu Kovača, njegova glazba me opušta, a i super je npr. za neke tulume. Možete li zamisliti kako to prolazi u mom društvu? Zadirkivanje i šale na moj račun već su postale svakodnevne. Mislim da je Mišo evergreen (ili da kažem klasik), a njegove pjesme su o stvarnom životu, dok mi je potpuno glupo čuti riječi od npr. Linkin Parka koje nemaju nikavog smisla. Nisam baš popularan u društvu pa se na kraju moram prisiljavati da mi je neka glazba super, a istovremeno glumiti da mi je sve OK, a nije. Dok s druge strane moram skrivati svoj glazbeni ukus, samo da bi se uklopio, a i opet svi znaju da meni to nije zanimljivo i tako u krug. Kako ostati dio društva, a opet biti svoj i slušati što voliš?

Redakcija Teena: Hmmm... Vrlo teško i komplicirano pitanje, ali, baš takva mi volimo jer su teška iskušenja izazov da se vidi koliko si maštovit kad se uloviš u koštac s istime. Mi pod obavezno podržavamo činjenicu da se ostane svoj, pod bilo koju cijenu. Znači, savjet prvi je upravo to. Ne mijenjaj sebe, ni svoj glazbeni ukus jer to nikada ne vodi do sretnih rješenja. Treba naći načina da zadovoljiš i svoje potrebe, kao i potrebe svojeg društva (donekle;). E, pa, sad, mi smo, iz osobnog iskustva, rješenje ovog problema uvijek nalazili u – raznovrsnosti. Mislimo kako ti treba još jedno, dodatno, društvo i to ono koje bi također dalo srce i dušu za istog čovjeka, kao i ti. Kužiš? To će ti biti ono društvo uz koje ćeš se osjećati 'svoj na svome' uz činjenicu da ćeš potencijalno upoznati još pregršt dobrih ljudi što je samo super i ništa više. A ovo staro društvo neka ti ostane kao izvor jednako dobrih ljudi jer što više dobrih ljudi u životu, to toplija duša i zadovoljniji čovjek. Znači, ne treba pokušavati mijenjati ni sebe, a ni druge jer ni jedno ni drugo nije dobro. Treba samo promijeniti lokaciju kretanja. I da vidiš, sve na svom mjestu. Ako takve ljude ne znaš, potraži na netu forume ili grupe i kreni s dopisivanjima, vidjet ćeš kojom (svjetlosnom) brzinom ista energija prepozna jedna drugu. Pa – kreni!

Nadam se da ćete mi odgovoriti na mail jer mi stvarno treba pomoć. Ovako, ne tako davno, upoznala sam jednog dečka (isto smo godište) s kojim se dopisujem svaki dan na Fejsu, a i jednom smo se našli. Sve je bilo OK, ali čini mi se da se sve nekako prebrzo odvilo. Na prvom spoju je već bilo 'barenja' i bilo mi je malo neugodno. Pokušala sam mu objasniti da mi treba malo vremena i on je sve shvatio i nije me silio na ništa, čak je rekao da možemo izaći samo kao frendovi da se prvo upoznamo, a kasnije ako ću ja htjeti nešto više OK, a ako ne, ništa… Dogovorili smo se za drugi spoj, a ja sam otkazala zbog svoje glupe sramežljivosti… Malo smo se posvađali i rekao je neke stvari koje su me povrijedile. Kasnije je rekao da sam ja sve krivo shvatila i da mu je jako stalo do mene te da mu nije bio problem čekati da me prođe ta trema onih prvih tjedan dana te da mu nije stalo ne bi me čekao ni toliko (ja sam stalno odgađala spoj)… Problem je taj što ja ne znam hoće li mi taj osjećaj da mi se zapravo ide negdje s nekim dečkom doći sam od sebe ili se jednostavno moram riješiti treme i otići na taj spoj iako mi nije ugodno i ne ide mi se. Taj dečko se meni sviđa, ali jednostavno ne znam kako da mu objasnim da trebam malo vremena… Pokušala sam na sve načine. Zapravo kada se dopisujem s njim sve je OK i ide mi se na taj spoj, a sat vremena prije dođe mi takav osjećaj kao da mi se uopće ne ide i kao da mi je to samo obaveza. Tražila sam pomoć od sestre i ona mi je rekla da se ne silim na nešto što ne želim, ali zapravo ni ne znam želim li ja to ili ne. Imam još jedan problem… On puši travu, ali razgovarali smo o tome i ja sam mu rekla da se ne bih željela 'navući se' na to. To je sasvim normalno prihvatio. Malo me strah da ne upadnem u loše društvo i počnem se drogirati i piti jer to rade svi njegovi frendovi. Molim Vas ako možete napišite mi neki koristan savjet. Unaprijed hvala.
PS. Imam 14 god.

Redakcija Teena: Eh, da... Život će ti uvijek bacati zamke i klopke pod noge, ovo ti je prva lekcija koju si mogla izvući iz ove situacije. Prvo da riješimo zadnje. Mi ne bi baš bili suci nekome, pa ti to znači da ne mora značiti da je i on loš, ako je okružen tako lošim društvom. No, smatramo da ipak treba biti jako oprezan. Nisi nam rekla ništa da li se i on sam drogira i pije, ali, svakako je jako zabrinjavajuće i alarmantno ako se kreće među takvim ljudima i ne misli da je to loše. Savjetujemo ti da budeš jako oprezna što se ovoga tiče i da slušaš svoje instinkte ako i kada ti govore za neku situaciju - bježi! To pogotovo vrijedi ako je i on sam u svemu tome, tada ti nemamo što reći osim - bježi i to glavom bez obzira. Odmah! No, ne sviđa nam se baš ni to njegovo društvo, tako da mislimo da tvoji instinkti rade savršeno i budi jaaaaako oprezna, da ne kažemo makni se odmah od svega toga. Što se tiče tvoje treme, mi nekako naslućujemo da ti više odbijaš pozadinu te priče koja se vrti oko droge i da se, zapravo, osjećaš zaštićeno dok chatas na sigurnoj udaljenosti. Odlazak na dejt podrazumijeva da potencijalno postaješ dio te priče i sudjeluješ zapravo i realno u njoj, a to te odbija, plaši i čini ti iznimnu nelagodu. I, moramo priznati, u pravu si. Gle, u životu ti nema baš dilema kada je nešto pravo, nema te sile koja bi te spriječila da učiniš nešto s čime se osjećaš ugodno i što silno želiš. Kužiš? Mi mislimo da tebe jako koči ta pozadina droge i loših stvari koje vuku na dno, a to znači samo da si iznimno pozitivna osoba i da želiš dobro sama sebi. Baš zbog toga, savjetovat ćemo ti isto što je rekla i tvoja sestra - ne sili se na ništa za što osjećaš da je zapravo loše po tebe. Kada naiđe pravi, pozitivan lik u tvojem životu, ništa te neće spriječiti da i u papučama izletiš na dejt kada on potrubi ispod tvog prozora. Evo, pametnome dosta, potezi su na tebi. Mi smo sigurni da ćeš ti znati povući onaj pravi.

Dragi Teen, pomozite, život mi se raspada. Imam 15 godina i najveći problem je u tome što nemam nimalo samopouzdanja. Stalno mislim da sam ružna i te me misli opretećuju. Svi mi kažu da nisam ružna već zgodna, ali ne mogu si pomoći. Mislim da sam dečkima neprivlačna, zbog toga sam nesretna. Naravno, nemam dečka, a nisam opuštena ni vesela u društvu. Kako da postanem popularnija? Pomozite mi nekim savjetom.

Redakcija Teena: Pa, čovjek sam od sebe ni ne može misliti super o sebi samo tako 'na suho'. Kužiš? Moraš se dokazati sama sebi, zavoljeti se preko stvari u kojima si dobra, zaslužiti poštovanje prema samoj sebi zbog svih situacija iz kojih si hrabro i neustrašivo isplivala. Znači, to je rad, trud i znojenje. Naš prijedlog ti je da se upišeš na neku slobodnu aktivnost u kojoj bi mogla biti super i koja bi ti mogla učiniti da se zaljubiš u samu sebe. To ti može biti ples, sport, jezici, slikanje... Štogod, moraš otkriti samu sebe i zaljubiti se u sebe samu takvu. Eto, to ti je najmudriji savjet, iz iskustva izvučen, ne tebi je hoćeš li ga poslušati. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr