UPUCAVA MI SE PROFESOR

Ovo i nije baš neki problem, ali ipak želim čuti vaše mišljenje. Otkad sam krenula u srednju školu, jedan profesor mi se udvara. Čula sam razne priče o njemu, ali do sada nisam ništa slično. On ima 29 godina i nije ružan, ali ipak mi je profesor! Meni je vrlo neugodno kad mi on nešto tepa pred cijelim razredom ili nešto slično. Stalno traži neke izgovore da sa mnom razgovara. I sad kad smo krenuli opet u školu, ne znam kako bih se ponašala prema njemu? Primjerice, kad me nešto pita nevezano za školu, kako da mu odgovorim? Ipak neću biti oštra prema njemu jer se bojim da bi to utjecalo na moje ocjene kod njega. Trenutačno imam peticu, ali mi nije ništa poklonio već sam tu ocjenu zaradila svojim znanjem. Molim vas da mi odgovorite na ovo pismo što prije i da me posavjetujete!

Redakcija Teena: Pa, mi baš i ne bismo rekli kako nije neki problem, jer ako ti ovu situaciju osjećaš kao neugodu i smetnju, u čemu te apsolutno razumijemo, onda se cijela stvar ne može uzeti tako olako. Ovo je problem jer tebi znači neugodu, a problem je i u tome što bi tvoj profesor mogao imati problema zbog prekoračivanja svojih profesionalnih ovlasti. Naime, on je postavljen na tu funkciju da vas nešto nauči, a svojim ponašanjem bi vam trebao biti stariji uzor te bi definitivno trebao zadržati profesionalnu distancu prema svojim učenicima. Ovo je svakom normalnom čovjeku vrlo kristalno i bez suvišnih pitanja prilično jasno. Znači, sasvim je u redu da tebi ova situacija nije u redu i pridružit ćemo ti se u tome jer se slažemo da njegovo ponašanje definitivno nije u redu. Mi ti predlažemo prvotno samozatajan pristup cijeloj stvari. Kada god ti priđe sa željom za razgovorom, ti u tom razgovoru ne propusti spomenuti dvije vrlo važne stvari 'moj dečko' i 'moj tata'. Spominji ih toliko često po jednoj rečenici, premda tema bili australski galebovi, da i čovjeku sa sniženim kvocijentom inteligencije mora biti potpuno jasno da ih spominješ s direktnom namjerom. Da pojasnimo, on je dovoljno veliki i zreo čovjek da bi mu to trebala biti jasna poruka koga ćeš zvati ako nastavi sa suvišnim pitanjima i razgovorima, a kamoli tepanjem pred cijelim razredom. Kužiš? Pa makar dečka trenutačno i ne imala, izmisli ga samo za ovu prigodu i svrhu, imaš našu potpunu podršku za ovako bijelu laž! Ako tvoj profesor odluči zanemariti tvoju poruku i nastavi po svom dalje, preporučujemo jedan ozbiljan razgovor s roditeljima. Ni u kojem slučaju se nemoj ustručavati potražiti zaštitu za sebe jer si ti žrtva ove situacije, a ne tvoj profesor. On ima moć koju je debelo prekoračio i mora mu se pokazati da to ne smije raditi nikome, pogotovo ne maloljetnici koja je nemoćna u takvoj situaciji. Ako mu se to ne može dokazati lijepo, onda tvoji roditelji mogu otići na jedan razgovor s ravnateljem/ravnateljicom. Naravno, sve se to može izvesti vrlo diskretno, bez posljedica po tebe jer ti si ipak žrtva cijele priče. O tome se dogovori sa svojim roditeljima, a oni će znati to izvesti na najbolji način po tebe. No, zaštitu moraš pokrenuti jer se osjećaš loše što se tiče cijele priče. Svrha tvog sjedenja u školi je da bi nešto naučila, a ne da se pitaš hoće li ti tvoj profesor opet prouzročiti neku neugodnost taj dan. U školi se svi moraju osjećati sigurno i opušteno (OK, osim prije testa iz kemije) i tu nema priče. Evo, probaj mu prvo elegantno dati do znanja da prestane, ako ne upali, alarmiraj roditelje, tu nemaš što oklijevati! Go! I javi kako je prošlo... Sretno!

MALTRETIRAJU ME DEČKI IZ RAZREDA

Pišem vam jer imam problem koji me već dulje muči, a sama ga očito ne znam riješiti pa molim za pomoć i savjet... Moj problem je počeo kad sam krenula u srednju školu. Odmah na početku sam se zakačila s grupicom dečki s kojima idem
u razred. Na početku su mi samo dobacivali, ali kasnije su počeli s vrijeđanjem... Sada sam već drugi srednje, a oni još nisu prestali, svaki dan me vrijeđaju, nagovaraju druge po razredu da me također vrijeđaju, po hodnicima, pred drugim razredima viču užasne stvari, prostote, a nekad me znaju i fizički maltretirati, tj. guraju me po razredu ili 'zašlataju'... Sve ovo već predugo traje i ne znam što da učinim, očajna sam. Puno puta doma plačem i ne želim ići u školu zbog njih, izgubila sam i samopouzdanje. Probala sam već sve metode: tužila sam ih razredniku, pedagogu (što je stvarno glupo jer smo drugi srednje, ali ne znam više što bih), probala ih ignorirati, vraćala im istom mjerom... Nakon što bih se požalila nekom u školi, oni bi mi rekli da ih ignoriram i njima da me prestanu zezati... Onda bi dva tjedna bio mir, a nakon toga, opet sve po starom. A najgore je to što oni uvijek nađu neki razlog zbog kojeg će me maltretirati, bio to moj izgled, ocjene, ukratko, sve… Jednog su jednog dečka iz te grupe već puno osoba do sada tužilo, bio je i na policiji zbog tučnjave. Molim vas da mi date neki savjet kako da to riješim. Već mi je glupo ići kod pedagoga ili žaliti se razrednici kad nema nikakve koristi. Mislila sam se preseliti u drugu školu, ali tu imam frendove, a i to nije neko rješenje... Pliz, help!

Redakcija Teena: Zašto ne bi bilo rješenje? Nama je prilično sumanuto da ni tvoja razrednica, ni vaš školski pedagog ne znaju naći načina i pokrenuti ozbiljno rješavanje ove situacije jer bez njihove sposobnosti, pozicije, moći i volje, sama teško možeš riješiti svoj problem. Tko je mogao pretpostaviti da će jedna obična razmjena mišljenja pokrenuti dugogodišnje fizičko i psihičko maltretiranje, ali to ti je samo pokazatelj da ne samo što si dirnula prstom u osinje gnijezdo, nego i da je to gnijezdo puno opasnije no što se može pretpostaviti. Ovo sama ne možeš, a tužno je da nemaš pravu podršku onih koji bi trebali nešto učiniti. Ako imaš posla s nekim tko završava na policiji zbog nečega što je učinio, onda je to ozbiljan problem koji se mora moći riješiti na razini škole. Ako ta škola to nije sposobna učiniti, onda se, nažalost, ti trebaš maknuti iz takve škole. Pazi, fizičko i psihičko maltretiranje u kojem ti nitko ne priskače u pomoć može ti ozbiljno narušiti samopouzdanje i prouzročiti druge psihičke posljedice koje nema smisla da razviješ ako se možeš maknuti od zlostavljača. A ozdravit ćeš tek kada i ako se makneš! Preporučujemo ti jednak pristup kao i u prethodnom odgovoru, da sjedneš sa svojim roditeljima i obrazložiš im svoj ozbiljan problem. Najgora stvar na svijetu je kada žrtva dobije osjećaj krivnje što se želi obraniti i još se dodatno ustručava to učiniti iz straha da ne bude gore. Potraži zaštitu kod roditelja i neka oni, kao zreli ljudi, odu porazgovarati s mjerodavnima u toj školu, nadamo se da će njih shvatiti ozbiljnije i onda povući ozbiljnije mjere. Ako ni to ne upali, bježi dalje, makni se. Stare prijatelje ćeš zadržati, a sigurno ćeš steći ćeš i mnogo novih. Ali najvažnije je što ćeš naći svoj mir. Što i zaslužuješ! Držimo ti fige da sve dobro prođe i da se ova situacija što prije razriješi na najbolji način. Drži se i javi da vidimo kako je prošlo! Cheers!

ZAŠTO SE IGRA MOJIM OSJEĆAJIMA?

Imam 17 godina i , naravno, problem s jednim dečkom. Inače sam pametna, lijepa, dobra, draga (haha, recimo da sam sasvim OK), ali sada više stvarno ne znam što da mislim i/ili radim. Čini mi se malo glupo što vam pišem, ali, hej, ionako sam sve već probala pa eto...
Uglavnom, upoznali smo se prije negdje godinu dana, malo manje. On je bio, hm… dosta popularan, pravi hartbrejker za kojim pati svaka druga cura u školi. Umišljen, egocentričan, sebičan, sam sebi dovoljan, ali meni opet poseban. Nisam se ni snašla i nekako smo se počeli družiti. Shvatila sam da je stvarno dobra osoba, iskren i drag iako je dosta bezobrazan i drzak. I ubrzo sam mu priznala da mi se sviđa, za što mi je stvarno trebalo snage i puno hrabrosti, ali eto, riskirala sam. I on je rekao da se i ja njemu sviđam. Mislila sam, to je to! No, tu se priča počela komplicirati. Ne želim ići u detalje, ali bilo je svega. Završili smo zajedno nakratko i onda smo prekinuli.

Ono što me muči je to što znam da ja nisam ni za što kriva! Nije bilo razloga da prekinemo, jednostavno nije. Uvjerena sam u to da ga je na to nagovorila jedna njegova poznanica s kojom se često druži. Sve je bilo dobro i onda odjednom... prekid. Sada mi se javlja, želi da to riješimo, želi me natrag… Ja njega volim, ali ne želim opet riskirati da me odbaci kad neka druga osoba pucne prstom. Što je još gore, svi, ali svi, znaju za tu situaciju s njim. Pritom mislim na moje prijateljice i prijatelje, čak i njegovi prijatelji su u to upućeni. Neugodno mi je što mislim da sve što ja napravim odmah znaju svi, mislim, u redu je povjeriti se prijateljicama, ali u zadnje vrijeme to mi teško pada. Naime, one ga mrze od prvog dana. Kada sam bila s njim govorile su da su iskreno sretne zbog mene, ali da su zabrinute jer ću završiti kao svaka njegova cura- spucano i jadno. Možda je to istina. A sad više ne znam što ću - on želi mene i to je dao do znanja. I ja želim njega. Ali nema smisla. Ne znam ni sama. Neki savjet bi jako dobro došao pa dajte sve od sebe!

Kjara

Redakcija Teena: I hoćemo, ne brini! Vrlo nas je inspirirala tvoja pričica da se uštekamo u petu dimenziju inspiracije što se tiče razmjene iskustava na temu – sebičnjaci, kako se obraniti i zašto. Naime, ti trenutačno, vrlo očito, imaš posla s jednim pravim primjerkom ove vrste i tu je potrebno, za one kojima je takav primjerak prvo životno iskustvo, ukucati par uputa za pravilno ponašanje s istima. Naime, odmah da znaš, to je igra u kojoj nikada ne možeš pobijediti. Stvar je u tome da sebičnjaci zapravo duboko u sebi vole samo jednu osobu koju im nitko ne uspijeva u životu nadmašiti - samog sebe! To je zid koji nikada nećeš uspjeti preskočiti kako bi mu se bliže približila. Pokušavat ćeš, on će ti bacati mrvice u obliku pokazivanja svog 'emotivnijeg' lica, pa ćeš misliti da 'njega nitko zapravo ne poznaje kao ti' i da je to razlog da se boriš i dalje jer 'duboko u duši, on je ipak dobar!'. No, prava istina, koju shvatiš nakon mnogih bolnih pokušaja da ta veza klizi kao normalna je da duboko u duši on voli samo sam sebe i drugi ljudi mu nisu zapravo previše potrebni, osim da mu udovolje u nekim njegovim potrebama. On ima potrebe, ali nema potrebu za tobom. Pa mu tako dođeš kao gejša, prvo mu je interesantno da te osvoji, kada to obavi, onda mu je interesantno da riješi ono što mu u tom trenutku treba, a onda mu sve to skupa dosadi. I ode dalje... Onda, nakon nekog vremena, zaboravi da si mu ti već dosadila jer mu je u tom trenutku dosadila već neka druga, pa se malo vrati jer mu je već općenito dosadno.

Pa opet prospe nove emocionalne mrvice, čisto kao mamac, dok ti, još uvijek u šoku zbog bezrazložnog prekida, zaboravljaš sve i misliš kako će novi početak dokazati da se prevario. U biti, zakačiš se na vrlo lošu i bolesnu potrebu da njega promijeniš, što nikada nikome nije i neće uspjeti. Nije nam čudo da je popularan i neviđeno privlačan. Takvi ljudi su konstantan izazov za one nesigurnije ljude kojima je kapitulacija takvih neosvojivih tvrđava nalet takvog adrenalinskog samopouzdanja da je to riječima neopisivo. No to je loše jer prave veze se zasnivaju na dijeljenju, a u ovoj vrsti veze imaš osjećaj da netko od tebe samo uzima i ništa ne dobivaš zauzvrat. Tako nešto si i sama zaključila pa nam i nije čudo da se toliko dvoumiš. I u pravu si, mi bismo se na tvom mjestu dvoumili još žešće jer to je kao da si u vezi s vampirom - isiše te, pa odbaci! Naš ti je savjet da ti je dobro iskusiti ovakvu priču da bi naučila razviti svoj stav prema sebičnjacima, no možda bi ipak bilo loše popustiti vlastitoj nesigurnosti i probati opet i ipak osvojiti ovu tešku tvrđavu da bi se sam sebi dokazao. Ili drugima, svejedno... Jer, praznina i opekline s kojima te ostavio bi drugi put mogle zapeći žešće nego prvi! No odluka je ipak samo tvoja, a na nama je da kažemo - može li se reći da nismo dali sve od sebe? Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumice i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.