Draga redakcijo Teena, zbunjena sam životom. Imam 12 godina i moj je život kompliciran ili bar ja mislim da je. Imam mlađu sestru i ona je kao i sve mlađe sestre 'napasna'. Često kopa po mojim stvarima. Jedno vrijeme sam pisala dnevnik i ona mi je uvijek zavirivala u moj ormarić i gledala što pišem. Isto tako mi uzima stvari bez pitanja. Požalim se mami, ona joj kaže da mi više ne dira stvari, ali nema koristi. I tako stalno! Kad joj nešto naredim da uradi, ona se počne svađati, a to naravno nema kraja. I onda to ja moram uraditi. Moj otac je prema meni jako grub. Varao je moju majku nekoliko godina i ja ga zbog toga ne volim. Često mi govori kako'nemam mozga' i dere se na mene. Onda poslije nekoliko minuta počne razgovarati sa mnom kao da se nije ništa dogodilo. I tako iz dana u dan. Prije nekoliko dana sam odlučila biti malo oštrija prema njemu, ali on postavlja neka besmislena pitanja na koja nitko ne bi imao odgovor. S druge strane moja majka je dobra ali, ja u njoj ne vidim nešto ono kao 'najbolji prijatelj' kao što svi kažu da nam roditelji trebaju biti najveći prijatelji. Često se požalim prijateljicama iz škole ali ne govorim im otvoreno koji su moji pravi problemi već to nekako lukavo prikrijem međutim ni one nemaju neko rješenje. Pišem vam u nadi da ćete mi pomoći vašim savjetom. Unaprijed hvala.

Zbunjena

Redakcija Teena: Da, uopće nam nije čudno da se osjećaš zbunjeno jer zapravo u svoj toj šumi i velikoj ekipi bliskih ljudi ti zapravo ne osjećaš da si s nekim bliska u pravom smislu. Onako istinski i do kraja. Sestra te iznevjeri svako malo prekapajući po stvarima koje trebaju ostati samo tvoja životna stvar, otac ti je, očito, u nekim svojim životnim problemima koje ne zna riješiti na pravilan način, pa to ide, nažalost, preko tvojih leđa, a majka ti je povučena i s njom ne uspijevaš ostvariti onaj 'link' zbog kojeg bi, sa olakšanjem, uzdahnula 'ah, ipak nisam potpuno sama, super...'. Zbunjena? Kako ne. I ne samo to. Izgubljena u svemu tome, dapače. Logično je da se ovako osjećaš jer se nitko na tvom mjestu ne bi mogao osjećati drugačije. No, pazi, mi smo nepopravljivi optimisti, pa ćemo ti u svakom ovom segmentu izvući malu mrvicu pozitive. Sestra ti je mala, mlađa je od tebe, za što misli da ima pravo biti nezrela, površna i raditi što i kako želi kad to poželi. Pazi, pričom u životu čovjek ponekad ne postigne puno. Ponekad nekim ljudima treba očitati – lekciju. Umjesto da joj i ti i mama neprestano ponavljate da ne radi to što radi, predlažemo akciju. Jedan dan ti uđi u sve njene stvari, prekopaj joj sve točno na isti način kako ona radi tebi, sve joj dodirni, pomakni i protresi. Sve što misli da je samo njeno i da to nitko ne smije dirati. Vidjet ćeš, kada joj napraviš ono što se ona usudi raditi drugima, shvatit će kako je to. Ovako, dok joj ne pokažeš, ona neće shvatiti kako je to, znači, od puno priče ništa. Dakle, djeluj! Što se oca tiče, mislimo da on u sebi ima neki zid preko kojeg ćeš samostalno teško prijeći i koji uopće nije povezan sa tobom jer vidimo da postoje problemi koji su samo stvar tvoje majke i njega. To ti samo znači da će ti biti iznimno teško suočiti se i probati razbiti taj zid u njemu jer on, tako i tako, mora zadržati autoritet oca i tvog roditelja. Znači, taj zadatak nije, ne može i bolje je da nije na tebi jer je pretežak, prebolan i previše neslomljiv za kćer koja svojeg oca, zapravo, voli, ali, mu zamjera neke njegove greške. On to osjeća, ali, zbog svojeg autoriteta i svojih razloga, ne želi pokazati nego to izražava na ovakav način. Tako se samo stvara jaz među vama, ti njemu zamjeraš njegove postupke, on to osjeća, ne možete razgovarati (što je i logično) i pukotina se samo širi dalje. Mi ti predlažemo da se probaš malo potruditi oko svog odnosa s mamom. Zašto joj se ne bi ti sama probala približiti kroz razgovore koji u samo startu ne moraju biti ni uspješni, ni preduboki, no, neka samo svako malo – krenu. Tako ti se stvara povjerenje, bliskost i na taj način se približavaš nekome sve više, a to je temelj svakog zdravog i dobrog odnosa. Evo, mislimo da jednostavno nemaš što izgubiti i da vrijedi uložiti malo truda i znoja da bi ostvarrila što bolji odnos sa mamom. Vidjet ćeš, jednom kad obje shvatite da možete imati povjerenja jedna u drugu, lakše ćete prevladavati sve probleme sa kojima se morate suočavati kroz život. Zato, samo kreni. U akciju!!

Dragi Teen, kao i svi mi, tako i ja imam svoje probleme. Moj problem je propuštena prilika. Naravno sada mi je žao jer sam konačno shvatio koliko mi zaista znači. Moja priča je zbilja sapunica, ali svejedno ću je ispričati u najkraćoj varjanti. Imao sam djevojku (zvat ćemo ju L.), nikada me nije voljela, ostavila me. Trebalo mi je duuugo vremena da si posložim stvari u glavi. Nakon prekida nisam htio imati nikog, pa tako sam propustio nekoliko prilika pa tako i biti s najboljom prijateljicom (nju ćemo zvati P.). Tada sam rekao P. da još uvijek volim L. , nisam je htio povrijediti, također rekao sam joj da je nikada neću gledati kao curu. Prevario sam se! Vrijeme je prolazilo, sve više sam počeo razmišljati o P. , ponašala se prema meni kao prema Bogu, zbilja se je trudila, voljela me je najviše na svijetu. Konačno sam shvatio koliko mi znači, no tada je bilo prekasno. Nismo ostali u nekom kontaktu, čuli bi se jednom u dva mjeseca. To traje već određeno vrijeme. Ona nema nikog, nemam niti ja, voli me a i ja nju, ali nismo zajedno. Nisam je vrijedan, nikada nisam bio, nisam vrijedan toga da se netko prema meni ponaša tako kao P. Volim je, želim provesti s njom svaku sekundu, ali jednostavno ne mogu jer P. zaslužuje bolje od mene. Razmišljao sam o tome da joj kažem da je volim, ali jednostavno joj ne želim kvariti život. Jednostavno ne znam što raditi, kako se ponašati prema njoj. Trebam li joj priznati osjećaje iako je nisam vrijedan ili je probati zaboraviti? Hvala unaprijed na savjetu.

Redakcija Teena: Zašto propuštenu priliku? Neee, nama se čini da ti upravo držiš svoju super sjajnu priliku čvrsto na dlanu, ali, situacija u kojoj si se našao ti je ostavila neku vrstu traume zbog koje te jednostavno strah ponovno se odvažiti zaplivati uzburkanim i nesigurnim ljubavnim životnim vodama. Pojasnit ćemo! Ovo ti je vjerojatno bio jedan od prvih važnijih prekida i to onaj u kojem si – ostavljen. OK, znamo, kužimo, tko to nije prošao – laže, tako da je svima jasno koliko je to grozan osjećaj. Grozno je jer uložiš dosta, misliš stvarno i vjeruješ, a onda doživiš šok u kao da te je tresnuo udarac kamionom. Tako je to svima! No, pazi, iz takvih stvari se uči zapravo voljeti – sebe. Kužiš? Ako ti kažeš da te ta cura nikada nije voljela, onda je bolje i poštenije da te ostavila jer svatko na ovom svijetu treba za sebe tražiti samo jedno - nekoga tko će znati, moći i htjeti biti dobar prema tebi. Znači vrlo je loše i destruktivno inzistirati na tome da voliš nekoga tko neće, ne može ili ne zna biti dobar prema tebi. To vodi u još žešće frustracije i loše ishode po tvoje samopouzdanje i osjećaj prema samom sebi jer u takvoj vezi se nitko ne može osjećati opušteno, zadovoljno i dobro. A to je poanta jedne veze. Moraš se osjećati dobro i stvari same od sebe trebaju kliziti bez previše guranja. Zato mi mislimo da te viša sila voli jer te oslobodila lošeg osjećaja kako bi mogao preuzeti onaj jaaaako dobar koji ti se, vidimo, nudi na životnom pladnju. Sad bi od tebe bilo jako pametno da odbaciš strah koliko jučer i hrabro se suočiš s novom pričom u životu. Izgovorima tipa 'ona zaslužuje bolje, ja je nisam vrijedan, itd.' samo izbjegavaš činjenicu da ti se nudi nova, možda prelijepa priča, zbog koje vrijedi biti hrabar, riskirati i dobro se potruditi. Zato prestani prikrivati svoj strah maskom samosažaljenja, lažne brige za njezino dobro (dok ona izgara od muke) i bježanja od suočavanja s novim rizikom. Osvijesti se i hrabro kreni u akciju jer ako to ne napraviš, jednom ćeš doslovno lupati glavom o zid kad shvatiš što si zbog kukavičluka propustio. Zato nećemo dalje gubiti vrijeme na priču, nego samo – GO 4 it! Good luck!

Pozdrav. Prvo bih vam rekao da ste mi super, te da vam se divim što pomažete mladim, izgubljenim ljudima. Naravno, i ja imam problem. Zaljubljen sam u sestru najboljeg prijatelja. Naši roditelji se znaju dvadesetak godina. Njega znam od rođenja, nju također. Ona je mlađa od mene dvije godine, ja imam 18, ona 16. Problem je trebam li uopće priznati osjećaje. Ako me odbije ne želim da to naruši naš odnos (a moglo bi), a ne želim je povrijediti. Za devet mjeseci upisujem faks u milijunskom gradu. Ne želim se dovesti u situaciju da se zaljubim u drugu ako budem s njom. Također ne bih volio da prekinemo dugu vezu. To bi je slomilo ako bi ikada bili zajedno. Jednostavno ako ću ikada biti s njom želim da to traje zauvijek. Što da radim? Molio bih vas za neki savjet. Hvala.

Redakcija Teena: Pa, naš ti je prvi i osnovni savjet da probaš ne zadirati toliko duboko u budućnost koja još nije uopće ni startala, te da prestaneš s predviđanjem budućnosti općenito. Možda smo malo oštri, ali uvijek nam je žao kada vidimo da neke dobre prilike lako propadaju zbog straha od ishoda. Pazi, straha će uvijek biti i to kroz cijeli, cjelcati život, njega se nikada nećeš moći riješiti što ti samo vuče za sobom da se treba naučiti nekako nositi s istime i nekako ga savladavati. Ti si sada nama nabacao barem pet crnjak scenarija koji se mogu izroditi iz jedne, potencijalno, sasvim lijepe priče što znači da si se uplašio do te mjere da si i sebe i nju odmah u startu osudio na živu propast. A možda baš uspije i možda baš bude toliko dobro, lako i lijepo da vam nijedna prepreka neće predstavljati problem. A da možda postaviš stvari ovako, pa probaš razmišljati – pozitivno? Začudio bi se koliko se dobrih stvari izrodi samo iz pozitivnog životnog stava. I možda ne bude zauvijek, ali, i par fenomenalnih dana, pogotovo mjeseci ili godina se cijene kao veliki i poštovanja vrijedan poklon od života. Evo, pametnome dosta, potez je na tebi. Kreni!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr