DOBRA SAM OSOBA, ALI STALNO PRAVIM PROBLEME

Ne znam kako bih ovo započela, ali više ne znam kome bih se obratila za pomoć. Nedavno sam izbačena iz škole i užasno sam se promijenila odlaskom u srednju školu. Inače sam stvarno dobra osoba koja će uvijek pomoći prijateljima, ali od prvog razreda srednje sam počela samo tonuti. Imala sam nekoliko okršaja s policijom, ocjene su mi počele samo padati, a sa svime time sam izgubila povjerenje roditelja koji više ne znaju kako mi pomoći. Za sebe znam da sam, unatoč svemu tome, zapravo dobra osoba. Ovo traje već tri godine, toliko puta sam se pokušavala promijeniti, ne markirati, pokušati srediti ocjene, ali jednostavno nije išlo. Mama više ne zna kako da mi pomogne, poslala me k psihologu koji me gleda kao mladog sedamnaestogodišnjeg delikventa. Najviše me brine to što sam počela padati u depresiju i što više nemam snage i mislim da nema nade da se izvučem iz svega. Roditelji su i dalje uz mene, što me najviše boli jer ih uvijek nekako iznova iznevjerim. Molim vas za nekakav savjet kako da vratim povjerenje roditelja i kako da se opet osjećam vrijednom za život.

Hvala!

Redakcija Teena: Nama je u tvojem mailu bilo najzanimljivije kako ti o svojoj velikoj životnoj krizi pišeš kao o izvantjelesnom iskustvu, kao da stojiš sa strane i promatraš što 'ta neka' osoba radi. I još pritom sasvim svjesno ocjenjuješ postupke 'te' osobe kao loše i tražiš pomoć da je staviš pod kontrolu. Odmah na početku ćemo naglasiti da smo mi daleko od stručnjaka, pa se nećemo baviti nikakvim procjenama, ali pokušat ćemo popričati s tobom kao čovjek s čovjekom. Čini nam se da u sebi nosiš neki problem kojeg možda nisi toliko otvoreno svjesna, kao da ga ni sama sebi ne možeš priznati i koji te svako toliko tjera da svoju napetost rješavaš na ovakav način. Moramo ti reći da je ponekad jako teško doći do onoga što te u životu zapravo muči jer čovjek ima tu sklonost da u podsvijest trpa sve ono s čime se nema snage suočiti, a kada jednom nešto onamo zakopaš, onda je jako teško do toga doprijeti ponovno. Zato ćemo mi odmah u startu podržati tvoje posjete psihologu, ali tu bismo odmah nabacili jedan lagani savjet koji bi ti mogao olakšati stvar. Naime, i psiholozi su samo ljudi, nećemo ulaziti u razloge zašto oni ponekad nemaju osjećaj za osobu koja sjedi sa svojim problemom ispred njih jer je to gubljenje vremena. Jednako nam se čini da je i tebi gubljenje vremena i dalje pokušavati razgovarati s nekime tko baš i nema razumijevanja za tvoje osjećaje, pa ti zato preporučamo da kreneš dalje do stručne osobe koja ne bi krenula s osudom, nego s razumijevanjem. Po nama, svako ponekad proživi nekakvu krizu i na nju reagira na svoj način, tko je to sudac na ovom svijetu tko smije presuditi prije no što pokuša pomoći? Znači, ne treba ti netko tko te prosuđuje, nego netko tko će se uživjeti u tebe i tvoj problem kako biste zajednički došli do rješenja, pa ti toplo preporučamo da potražiš novog stručnjaka jer ti sada silno treba netko s kim ćeš se u startu osjećati ugodno. To ti je primarno jer, kada se opustiš i ne osjetiš osudu, onda ćeš se biti spremnija otvoriti i doći do svog pravog problema. Drugo što moraš zapamtiti je da moraš biti i uporna i strpljiva, tvoj problem dugo traje i ne može se očekivati da se sve riješi preko noći, pa ćeš morati uključiti petu razinu sposobnosti čekanja da se vratiš u normalne životne tračnice. No, apsolutno super ti je vijest da si ti upravo na dobrim kotačima koji bi te mogli dovesti do željene životne stanice jer sve u tvojem mailu vrišti da želiš pomoć i želiš riješiti sve što te muči. Pazi, to je već pola obavljenog posla jer najgori su oni problemi kojih nisi svjestan ili ih odbijaš priznati. Čovjek koji traži pomoć je pregazio već dobar dio puta da do nje i dođe. Zato nećemo ulaziti u detalje jer i ne znamo dovoljno o svemu da bismo mogli dublje zalaziti u cijelu priču. No, ono što znamo je da je važno da tražiš novog psihologa sve dok ne naiđeš na onoga s kojim ćeš moći razviti povjerljiv odnos i baciš se u razgovore koji te mogu izvući iz ove krize. Podršku roditelja imaš, dobru volju imaš, potreban je samo jedan dobar i strpljiv stručnjak i vrijeme da uspiješ pobijediti samu sebe. A mi znamo da ti to možeš! GO!

VOLIM GA, A ON SE NE MOŽE ODLUČITI

Prvo, imate sve pohvale od mene, čitala sam sve vaše prethodne savjete i moram priznati da sam ugodno iznenađena. Imam jedan problem, koji je meni veoma bitan i postaje sve ozbiljniji, a nikako ne pronalazim pravo rješenje.

Ovako, imam 19 godina i prije godinu dana upoznala sam jednog dečka koji mi je samo u kratkom vremenu postao veoma drag i nije mi trebalo puno vremena da zaljubim u njega. Jednom prilikom, kad smo razgovarali, poljubili smo se, no sve je ostalo samo na tome i priznao mi je da je zaljubljen u jednu curu koja ga samo iskorištava i vuče za nos, i to klinka od 16 godina. Nakon toga naš odnos je zahladio, komunicirali samo samo virtualno cijele godine, ali opet su se svi naši virtualni razgovori svodili na malo više od prijateljstva, recimo na flert. Priznajem da mi je smetalo što nikako nisam mogla shvatiti njegove signale. Puno puta nakon toga našli smo se u nekoj konfliktnoj situaciji. Ali opet, nakon nekog malo dužeg vremena smo se zbližili i rekao mi je da u toj vezi nije bio nikad sretan zbog njezinog ponašanja, da ga je po ne zna koji put već povrijedila i to natezanje traje dvije godine. Rekao je da sam mu draga i da me ne želi izgubiti, da mu je teško bez mene i ne zna kako bi se izrazio i objasnio svoj problem. Također, pričao mi je da se ponekad osjeća neshvaćeno, odbačeno i usamljeno. Razgovarali smo baš o svemu i znam da je iskren jer je doista jedan divan dečko i čujemo se neprestano. Međutim, da problem bude gori, baš kad smo se konačno nakon godinu dana dogovorili za kavu da porazgovaramo o nama, ta njegova bivša ponovno se javila s izjavom: 'Molim te, oprosti mi, jako te volim, ali fakat te volim, bit ću samo tvoja i ničija, molim te da mi kažeš da ima nade za nas još, neću te više zeznuti...'

On mi piše da ne može bez mene i javlja mi se na dan s bezbroj poruka, znam sve o njemu, sve tajne, sve snove i doista smo bliski, samo ne znam kako da riješim situaciju s njom. Pokvari nam sve planove i svaka njezina poruka budi u meni strah i tisuću pitanja, počevši od toga hoće li opet biti zajedno s njom. Nikako ne znam kako izaći iz svega toga, što učiniti? Ili ako je najbolje za nas dvoje da prekinemo ovo naše 'prijateljstvo', ako se to tako može nazvati, kako da ga izbjegavam kad se viđamo, neprestano čujemo? Na koji način da prekinem svoje emocije kad sam s njim? Ovo je preraslo u takvo mučenje da stvarno ne znam što da činim. Molim vas, bila bih vam jako zahvalna da odvojite barem malo vremena za mene.

Redakcija Teena: Ovo ti je dobra situacija da naučiš štititi samu sebe. Nesebičnost, emocije koje te preplavljuju više od plimnog vala, pružiti ruku u nevolji... Sve je to super i još više super zvuči, no ponekad taj dotok (hitne) pomoći nekome jednostavno treba – uskratiti! Pazi, u životu je najteže izboriti se za poštovanje, no to je početna točka od koje treba krenuti svaki odnos, i to bilo kojeg tipa. Majka-dijete, otac-dijete, frend-frend, baka-kanarinac, dečko-cura... Kužiš? Nijedan odnos neće valjati ako nema uzajamnog poštovanja. Za postići poštovanje treba (na)ganjati ravnotežu, a to ti znači da ne smiješ samo davati, jer ti to drugi ljudi uzmu zdravo za gotovo u sekundi, već je pošteno tražiti zauzvrat onoliko koliko daješ. Time šalješ poruku drugoj strani da voliš i cijeniš samu sebe i da se želiš osjećati dobro, a nema nikakve teorije da ćeš se osjećati dobro ako samo daješ, a ništa ne primaš zauzvrat. No, ako šalješ signale da si spremna nesebično davati, a da ti nije ni važno koliko dobiješ natrag, onda će ti druga strana to i uzeti jer jednostavno – može. No pritom neće imati poštovanja za činjenicu da ne voliš samu sebe toliko da isto tražiš za sebe zauzvrat, dapače, da misliš da si to i zaslužila. To ne mora ni biti zločesto od druge strane, ne mora netko biti zao da uzme ono što mu se jednostavno samo nudi jer je to nagon, nego jednostavno znači da ti ne znaš zaštititi samu sebe i lupiti šakom od stol kada treba: 'E, sad je ovoga dosta! Zaslužila sam i više i bolje!' Kužiš? OK, mi kužimo da se ti bojiš da ćeš ga izgubiti ako to napraviš, no bojimo se da baš i ne vidiš da ni sada od njega nemaš previše. Boriš se prevrćući te mrvice koje uloviš kada ga ona odbaci i od njih se hraniš. Ne znamo nikoga tko nije ostao gladan jedući životne mrvice! Stalno ćeš patiti od ove frustrirajuće životne gladi za pravom pažnjom i emocijama, sve dok se sama za isto ne izboriš. On ima problem, a taj problem nije tvoj. Sve dok ne riješi svoj problem, ti imaš pravo birati na velikom švedskom stolu ovoga života konkretne emocije koje će ti nahraniti dušu. A to jesi zaslužila! Evo, pa razmisli...

ZALJUBLJENA SAM U NAJBOLJU PRIJATELJICU

Stvarno ne znam kako započeti ovaj mail, nije mi ni samoj lako priznati sve ovo. Mislim da sam zaljubljena u najbolju prijateljicu i to traje već neko vrijeme. Njoj ne mogu ništa priznati jer znam da je heteroseksualna, a mene ovaj problem sve više izluđuje. Ponekad zamišljam nas dvije zajedno i sve je super, ali znam da se to nikada ne može ostvariti. Nikada dosad mi se nije cura sviđala i zato me ovaj problem potpuno zatekao, ne znam što da mislim o sebi. S jedne strane, ona je divna i zbilja bih voljela biti s njom, držati je za ruku, ljubiti je, a s druge se strane ponekad gadim sama sebi jer imam takve osjećaje prema najboljoj prijateljici i pitam se kako mogu uopće misliti o nama dvjema kao o paru. Ne znam kako da ovo sve riješim, kako da je zaboravim i sve ove osjećaje stavim sa strane.

Ponekad, kad me uhvate takve misli i počnem se gaditi sama sebi, najlakše što mogu napraviti je da uzmem nešto oštro i povučem po ruci. To me smiruje i mislim da ipak nisam takvo čudovište kao što mi se ponekad čini. Samo što taj osjećaj smirenja ne traje dugo.

Nadam se da nećete ovo pismo odbaciti jer ne mogu nikome priznati što osjećam, što bi mislili o meni...

Redakcija Teena: Pa, mi o tebi ne mislimo ništa loše, to je definitivno. Mi mislimo samo to da si se, nekom čudnom životnom kombinacijom, našla u vrlo zbunjujućoj situaciji koja te više plaši nego što i sama smiješ priznati. Nama je sve to za ljude. Loše je ubijati ljude i životinje, mučiti ih i maltretirati, voditi ratove, željeti nekome zlo ili ga činiti, uništavati i sijati mržnju. To su loše stvari. Ti imaš ljudski problem za koji je potrebno razumijevanje i podrška. Mi ćemo ti pokušati pružiti i jedno i drugo koliko je to u našoj ljudskoj moći, no nećemo te propustiti uputiti na stručnjaka koji bi ti još i više mogao pomoći. Tebi treba raspetljavanje ovih zbunjujućih emocija, a to stručnjacima ide najbolje od ruke. Nama se čini da bi podloga tvojih emocija možda mogla biti u bliskosti koju si uspjela ostvariti s tom frendicom. Čuj, podloga svake ljubavi ti je intimnost i velika bliskost, ono kada dijeliš toliko toga s nekime bez straha što će on/ona o tome misliti. To je i onaj osjećaj kada je ugodna i priča i šutnja, a nebitno vrijeme i mjesto na kojem se nalazite. To je ujedno i toliko rijedak osjećaj da ga treba čuvati kao oko u glavi i paziti da ga se ne izgubi jer ga je tako teško od života zaslužiti da se to ne može opisati. No, ako ti se ovakav osjećaj dogodi vrlo rano u životu, pa još i s osobom istog spola, može se lako dogoditi da te neiskustvo u doživljaju istog dovede do ovako zbunjujućih emocija. Naime, ovo ti je prva osoba u životu s kojom si tako nešto doživjela. Da ti je to, kojim slučajem, bio frend, sigurno se ne bi osjećala toliko prestravljeno zbog svojih emocija jer bi ta situacija bila poznata, dobrodošla i sretno očekivana. Ovako, zbunjena si i preplašena do boli i taj osjećaj rješavaš još jačom boli koju nanosiš sama sebi, pa ti upravo zbog fizičke boli koju nanosiš sama sebi savjetujemo da potražiš stručnu pomoć. Razumijemo kako ti je - ne znaš ni sama što da misliš o svemu, kako da se postaviš, da se prepustiš ili pobjegneš, je li to realno ili si samo umislila i još cijela hrpa ovako zbunjujućih stvari koje ti izjedaju dušu. No, sa svih ovih pitanja ti moraš skinuti upitnik i tek tada će ti zapravo popustiti napetost. Svaki drugi način kojim ćeš probati riješiti tu napetost će te dovesti do novih problema, a kad se počneš vrtjeti u začaranom krugu, onda je teško iz njega ispasti. Predlažemo ti da, kada te uhvati poriv da si naneseš fizičku bol, nazoveš Plavi telefon čiji broj smo često objavljivali na ovim stranicama i za početak porazgovaraš s njima. Potpuno si anonimna i nitko ne može saznati tko si, samo ti mogu pomoći, zato ne oklijevaj. Oni će te uputiti na daljnje stručnjake kojima se možeš obratiti da malo raspetljate zajednički sve što te zbunjuje jer nije sramota biti zbunjen i ne znati kako i kamo dalje. Takva se situacija dogodila svakome barem jednom u životu, ali najbolje su prošli oni koji su čupali na sve strane da dobiju pomoć da riješe sve svoje nedoumice. Pa kreni u akciju! Go now!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.