NE PODNOSIM SVOJU BAKU

Bok! Molim vas, pomozite, jer si ja ne mogu pomoći! Dakle, imam 17 godina i živim u kući s roditeljima, bratom i bakom. Problem je, naravno, baka. Kad god je vidim, čujem, osjetim da je u mojoj blizini, počinjem bježati, srce mi ubrazno kuca, počinjem brzo disati i ne mogu se kontrolirati! Sva je iritantna. Svi njezini pokreti, sve me na njoj živcira. Prije su bile samo sitnice, ali sad sve. Ona ništa ne može napraviti normalno, uvijek me probudi u 7 ujutro svojim lupanjem vrata, deranjem. Ni pod praznicima se ne mogu naspavati! Rekla sam joj da malo tiše otvara vrata i da se ne dere, ali ispala sam bezobrazna i kao da je ne poštujem. Ovo već traje dosta dugo (kojih sedam godina) i osjećam da polako gubim živce. Sve me počelo živcirati, svađam se doslovno sa svima, poludim na najmanju sitnicu. Govore mi da sam bahata i bezobrazna, ali ne mogu si pomoći. Svaki dan cmizdrim razmišljajući što da napravim, ali nikad ne nađem rješenje. Prošle godine je bila dva tjedna na moru. Osjećala sam se tako slobodnom, bilo mi je predivno! Kad je ona u kući osjećam pritisak u srcu. Znam da mi je baka, ali ne mogu si pomoći! Jedino utočište mi je soba, tamo sam po cijele dane, da je ne moram osjetiti. A kad dođe u moju sobu, brže bježim van da ne dobijem napadaj. Molim vas pomozite, ne mogu više tako. Hvala!

Redakcija Teena: E, da, ovo ti se zove jaz među generacijama. Čuj, razlika među vama je tolika da nam je potpuno jasno da je svaka u 'svojem filmu' i ima svoje rasporede u glavi. Nezgodno je što živite zajedno pa bi stvarno trebalo pronaći neki način kako smanjiti stres zbog te činjenice na najmanju moguću mjeru. To nije lako, pogotovo što ti ovako stresno doživljavaš svaki taj zajednički trenutak, no, mi ipak mislimo da bi trebalo malo smiriti strasti. Stariji ljudi su takvi kakvi jesu, imaju svoje navike i način života, što je, naravno, nespojivo s tvojim, no, treba naučiti biti tolerantan. To je savjet broj jedan, za koji, iskreno, znamo da ti se neće svidjeti, no, vjeruj nam, ako ga barem mrvicu poslušaš, nećeš zažaliti. Drugi savjet je da ovaj put izabereš malo smireniji pristup rješavanju ovog problema, a taj je da sjedneš s roditeljima za stol i smireno izložiš sve što ti leži na srcu, bez svađanja i histerije jer te tako nitko neće ozbiljno doživjeti. Smiren i ozbiljan razgovor, za razliku od ludila na svaku sitnicu ti donosi puno bolje rezultate, vjeruj nam. Možda biste svi zajednički, da smireno porazgovarate, mogli doći do dogovora o zajedničkom suživotu bez previše iritacija. To je otprilike jedino što možeš učiniti, sve dok se jednog dana stvarno ne osamostališ i ne stekneš svoju punu slobodu u kojoj ćeš moći birati sve kako ti srce želi. Ovako, dok si u zajednici, ipak bi ti savjetovali da pristupiš razgovorima kao rješenju, te toleranciji kao načinu da živiš u kućanstvu s ljudima koji ti se ipak zovu – obitelj. Mi vam svakako želimo da nađete načina da vam zajednički dani budu veseli i sretni. Cheers!

ŽELIM PRIČATI S NJIM, A ON ME IGNORIRA

Imam 14 godina i veliki problem. Ljubavni. Ovako, poznavali smo se i otprije, ali samo zato što poznajem njegove prijatelje. Prije tog 'kobnog' ljetovanja smo pričali na Fejsu dva do tri puta i sve je bilo ok. Isti interesi i tako to. Otišli smo na ljetovanje. Deset dana. Preko Crvenog Križa. Ispalo je da smo u istoj grupi. Meni sjajno. Sjedili smo za istim stolom danima. Pričali, smijali se, zafrkavali.. Idila. No sve do osmog dana. Onda sam ja sve uprskala. Napravila sam neki nered nevezano za njega, ali je netko rekao njemu da mi se sviđa. Plakala sam cijelo večer. Rekao je svojim prijateljima da mu je žao što ne osjeća isto i da me ne želi povrijediti te da će sve biti isto. Kad je došao da mi nešto kaže tu večer ja sam jednostavno otrčala. Nisam ga mogla pogledati u lice. Od tog dana me počeo ignorirati, doslovno. To je bilo totalno suprotno od onog što je htio postići. I sada, vratili smo se svi kućama. Nikom ništa. A ja želim pričati s njim. On je godinu dana mlađi od mene (dobro, možda još nije u fazi zaljubljivanja, no mogu čekati koliko god treba). Nije tip koji bi tek tako povrijedio nekog, povučen. Ali ja imam tako veliku želju pričati s njime. Zato vas molim za savjet kako opet početi pričati s njim. Mislila sam da probam s: 'Je l' me još uvijek ignoriraš? Žao mi je, moja je krivica za sve to, glupo mi je što ne pričamo, možemo li biti samo prijatelji?..'. Pitam se da li je to dobro za pokušati. Zbilja bih željela biti makar frendica s njime. Hvala što odvajate svoje vrijeme za moj problem!

Redakcija Teena: Pa, čuj, po našem mišljenju, ponekad ti je moguće ostati prijatelj s nekime tko ne podijeli iste osjećaje sa tobom, a ponekad baš i ne. Ti prvo moraš jako dobro razmisliti koliko bi ti mučenje bilo da stalno s njime komuniciraš, te potajno priželjkuješ da se tu ipak nešto dogodi, a ništa se ne događa. Kužiš? Iako, budući smo mi optimisti nepopravljivog stila, ne vidimo isto tako zašto bi objavila predaju rata ako si izgubila samo jednu bitku. Pa tako ti savjetujemo da dobro razmisliš možeš li nastaviti ovu bitku bez pretjeranih oštećenja po tvoje srce. Nakon toga, ako skužiš da možeš, savjetujemo ti da mu se javiš na Fejsu porukom pomirenja u stilu : 'Moram priznati da sam pogriješila, ali nadam se da još uvijek možemo pričati kao prijatelji...'. Ili nešto u ovakvom stilu. Kužiš? Uvijek ti je riskantno povući prvi potez, no sad ćemo svi držati fige da dečko reagira na pravi način i da se priča nastavi. Mi se to svakako nadamo i priželjkujemo jer što se više i bolje budete upoznavali, veće su i šanse da on svoje mišljenje potpuno promijeni. A za to ti mi već držimo sve fige koje smo našli, u redakciji i okolici. Good luck!

BUDALA SAM KOJA VOLI EGOCENTRIČNOG TIPA

Boook! Obraćam se vama jer ne znam što mi je činiti. Riječ je o jednome liku koji je: egocentričan, boji se veza, osjećaja, ljubavi, i svega što ima veze s tim. A ja sam naravno budala koja ga voli. Trebali smo biti skupa, no postoje dvije osobe koje su dale sve da to spriječe. I uspjele su, ja nisam mogla ništa. Imali smo mnogo prilika, uvijek bi netko uprskao. Ili ja barem tako mislim??
Problem je u tome što je mi je rekao da nikada, ama baš nikada nije rekao da bi bio sa mnom i da me voli. Dovoljan udarac je l' da? E sad sljedi ono gore. Kada je saznao da mi je njegova bivša rekla da bi nas dvoje bili savršen par, javio mi se i ispitao je li mi to ona rekla, kada, zašto i gdje, no na moje pitanje odakle to on zna, zašto mi ne želi reći i zašto se toliko brine oko toga što je netko rekao, on je izjavio: 'Ništa me više nikada nemoj pitati!' i s tom izjavom me potjerao iz svoga života.

Sada ja pokušavam sastaviti svoje srce koje je slomio po tisućiti put, pitam se zašto i ne nalazim opravdanja. Zašto bi potjerao mene iz svoga života? Ipak sam ja ta koja je pazila na njega, bila uz njega uvijek, pomagala mu, branila od ismijavanja zlonamijernih osoba, a on je onaj moj najbolji prijatelj, za kojeg mislim da voli samo sebe, jer do mene mu sigurno nije stalo. Kako dalje, što da napravim? Hvala.

Redakcija Teena: Ono što pod HITNO trebaš napraviti je da prvo, još hitnije i osnovno – zavoliš samu sebe! Gle, posvetiti se nekome je ok, ali do određene granice. I to one na kojoj vidiš da se cijeni i poštuje tvoj trud oko nekoga. Kužiš? Pri ovome mi ne mislimo da treba ulagati samo u odnose za koje si siguran da će ti vratiti uloženo, nego trebaš ograničiti odnose za koje vidiš da samo daješ, a ništa ti se ne vraća. Znači, tu treba aktivirati ponos i samopoštovanje, te nacrtati drugoj strani granicu preko koje neće moći prelaziti. No, pazi, to se u životu uči. Moraš naučiti voljeti sebe i naučiti tražiti za sebe ono što misliš da zaslužuješ. To nije ni bahatost, ni arogancija, već normalno samopoštovanje koje treba imati svatko u sebi i aktivirati ga u ovakvim i sličnim situacijama. Savjetujemo ti da se malo odmakneš od njega. Znamo da je to jako teško jer ipak imaš osjećaje prema njemu, ali vjeruj nam, sto puta je teže da te netko stalno povrjeđuje. On očito ima neki svoj film u glavi, ali za tebe je gubitak vremena da se time dalje baviš. Sada se posveti radu na sebi i dizanju samopoštovanja. Moraš si postati važna, svakako važnija sama sebi nego netko tko te odbacuje i ponižava, kužiš? Kada to obaviš, vidjet ćeš da će svi, nekim čudom baš to prepoznati i zavoljeti u tebi. Evo, ništa te ne košta da probaš. Potez je na tebi! Cheers!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail: problemi@t-com.hr .