'Roditelji su uglavnom ti koji imaju rani utjecaj na dječje stavove i sustav vrijednosti, a to uključuje i hranu, odnos prema vlastitom izgledu i vježbanje. Istraživanja na tu temu ukazuju da djeca roditelja koji su obraćali previše pažnje na težinu imaju veću šansu imati nezdrave poglede na vježbanje. Jedan od primjera je prisilno vježbanje. S druge strane, niz rezultata raznih istraživanja pokazuje da djeca roditelja koji imaju zdravi odnos s hranom, vježbanjem i izgledom kasnije imaju veću šansu imati više samopouzdanja te bolje funkcioniraju u školi i u društvenom životu, kao i manju šansu za poremećaje u prehrani', rekla je direktorica neprofitne organizacije National Eating Disorders Association Claire Mysko.

Potpuno je normalno da roditelji žele ono što je najbolje za fizičko i mentalno zdravlje djece, no važno je i kako će doći do tih rezultata.

'Djeca lako mogu steći ideju da je vježbanje vezano uz mršavljenje u našoj kulturi opsjednutoj izgledom. Te poruke su štetne za mlade pa roditelji moraju imati na umu šire društvene poruke koje djeca dobivaju i usredotočiti se na vježbanje čiji je cilj zdravlje', rekla je profesorica na odjelu za ljudski razvoj i obiteljske znanosti Rebecca Puhl koja je također i potpredsjednica Centra Rudd za prehrambenu politiku i pretilost na Sveučilištu Connecticut.

Roditelji bi trebali djeci biti izvor informacija koje pobijaju štetne ideje koje mogu dobiti iz raznih promidžbenih materijala, pop kulture, pa čak i od svojih vršnjaka. Štoviše, roditelji bi i sami trebali preispitati vlastite stavove o vježbanju i pokušati voditi aktivan život.

Odrasli bi također trebali imati na umu da i najmanja sitnica koju kažu pred djecom može imati veliki utjecaj na njihove stavove. Ako povezuju užitak deserta s 'napornim' vježbanjem, velika je šansa da će i djeca fizičku aktivnost smatrati nepoželjnom.

Roditelji bi trebali pronaći način kako će i sami uživati u vježbanju kako bi djeci prenijeli pozitivne ideje o vježbanju. Odrasli koji i sami imaju aktivni životni stil lakše će kod djece stvoriti želju za sudjelovanjem u fizičkim aktivnostima.

Djeca imaju vlastite ideje čime bi se htjeli baviti pa nije loše da roditelji saznaju koju fizičku aktivnost njihovi potomci vole. Iznimno je važno da djeca nikad ne vide vježbanje kao neku vrstu kazne ili obaveze.

Najveća prednost je kad se fizička aktivnost može pretvoriti u neki oblik obiteljskog druženja.

Važno je i izbjegavati stavljanje težišta na pobjede u natjecateljskim sportovima. Cilj bi trebalo biti zdravlje, a ne uspjeh ili nekakvo postignuće.