Lorena Nosić, simpatično TV lice i radijska voditeljica koju možemo čuti na Totalnom FM-u, otkrila nam je u intervjuu ponešto o svojim tinejdžerskim godinama. Evo kakva je Lorena bila kao tinejdžerica
Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Pri kraju osnovne škole slušala sam Guns N' Roses. Brat me je zarazio njima, a tad sam slušala ono što je i on slušao. Kasnije sam se usmjerila na Celine Dion i tu tipičnu 'žensku' glazbu. Nikad nisam bila osoba od idola, pa ne mogu nikoga posebno izdvojiti.
Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Izgledala sam vrlo normalno. Nisam imala nikakve posebne faze, punk, rock ili nešto u tom stilu.
Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Voljela sam gledati 'Beverly Hills' i 'Prijatelje'…
Kako ste se slagali s roditeljima? Budući da nisam bila problematična, nismo imali nikakvih problema, malo nešto oko škole, naravno, ali sve je bilo OK. Super smo se slagali, ali uvijek se znalo tko je roditelj, a tko dijete.
Omiljeni predmet?
Hm, možda engleski.
Najgori predmet?
Naravno, matematika.
Kakav ste bili učenik?
Kako kad, ovisilo je o raspoloženju… Bilo je i odličnih, vrlo dobrih i dobrih perioda.
Gdje ste izlazili?
Nisam baš puno izlazila kao tinejdžerica. Išla sam usporedo u ekonomsku i baletnu školu, pa nisam imala baš vremena. Radije sam odmarala i spavala vikendom. Osim toga, tad se nije toliko ni izlazilo po kafićima, diskačima… Mi bismo češće bili ispred zgrade s društvom, ono, ništa spektakularno.
Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Budući da nisam imala neke ekstremnije faze, imala sam, manje-više, vrlo sličan stil kao i danas. Nisam imala prevelikih modnih izleta, a izgledala sam nešto kao i sad, osim što sam tad imala dugu kosu, furala sam je negdje do, čini mi se, 25. godine.
233408,233315,233247,233282
Prvo pijanstvo?
Uf, to je bilo kao i kod većine tinejdžera. Pravila sam se da mi je dobro zbog društva, u stilu 'baš sam kul', a zapravo mi je bilo jako loše (smijeh).
Najbolja uspomena iz teen perioda?
Vjerojatno ta neka neopterećenost bilo čime, što mi tad, naravno, nije tako izgledalo, ali sad kad se toga prisjetim, zapravo mi je bilo sve super. Ti nekad 'najveći' problemi su mi danas slatki i simpatični.
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Ne mogu reći da mi je bilo svejedno. Ridala sam, ali brzo me je prošlo. Inače sam pozitivac i vrlo brzo se oporavim. Uvijek pronađem nešto dobro u svemu i tako si postavim stvari.
Kad ste se prvi put poljubili?
S nekih 14 ili 15 godina.
Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Visoki, zgodni, crni. Takvi su mi se dečki sviđali, vjerojatno jer su tada na TV-u ili filmovima bili 'in' slični momci… Sve je moralo biti savršeno (smijeh). Ali bitan mi je bio i smisao za humor, što mi je i danas vrlo važno.
Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Da, s nekima jesam. Imam nekoliko prijateljica s kojima sam se tad družila, a s kojima sam i danas u kontaktu.
Jeste li bježali sa satova?
Naravno da jesam.
Najveći problem koji vas je tada mučio?
To su bile te klasične teen muke... Uglavnom to kad vam se netko sviđa pa vas ne doživljava ili onaj osjećaj kad je npr. ružno vrijeme, a vi morate u školu – najradije biste ostali kod kuće.
Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali samoj sebi?
Ne volim baš davati savjete, ali vjerojatno bih samoj sebi rekla - uživaj u životu i budi to što jesi jer sve će na kraju biti OK.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Možda je danas zbilja malo teže biti tinejdžer a obzirom na to da se djeca puno manje druže uživo jer su više u tom nekom virtualnom svijetu – na mobitelima, Fejsu i ostalim društvenim mrežama. I čini mi se da se danas puno više polaže pozornosti vanjštini nego onome što je unutra.
Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju? Nisam osobno imala problema s bullyingom. Nadležne institucije trebale bi se više uključiti u to, a osobe koje su zlostavljači moraju znati da to nema nikakva smisla. Tim problemom bi se svi trebali ozbiljnije i više pozabaviti, a oni koji su žrtve obavezno moraju potražiti pomoć roditelja, profesora…
Vaša poruka tinejdžerima?
Poručila bih im da sami moraju znati što je dobro, a što nije. I da ne budu povodljivi. Budite normalni, dobri, uživajte u životu jer će sve na kraju biti OK!
