Dolores, koliko vidimo po tvojoj odjeći, obožavaš luksuzni brend Gattinoni...
Drago mi je da više ne moram ići po odjeću u inozemne trgovine, jer je to dosta komplicirano, ali i prilično skupo. Drago mi je što u užem centru Zagreba, u ovoj prekrasnoj ulici koja je napokon poslala i neko modno središte, postoji jedan tako divan i ekskluzivan rimski brend koji je već 60 godina među najuspješnijim brendovima. Specifično je to da je odijevao Svetog Oca, Lady Di i velike glumačke zvijezde. Dućan ima više linija, a meni se sviđa ova mladenačka, nazvana Love, Sex, Money. To je zapravo linija za žene koje se vole osjećati zaljubljeno, poželjno i bogato. Ja bih stala kod osjećaja zaljubljenosti, jer kad si zaljubljen, onda ne samo da si poželjan, nego i bogat i sretan. Da ne govorim o tome da si i lud i blesav i ne znaš gdje ti je glava, ali uglavnom sjajiš i blještiš. Volim i jedinstvene, graciozne, a ženstvene večernje komade.

Lako je kad imaš liniju bez mane kao ti, pa ti sve stoji…
Upitno je dokad će ta linija ostati besprijekorna. U Splitu mi mama donosi hrpe hrane koju ja svaki dan kao pravi student vadim iz leda i podgrijavam. To izgleda vrlo šarmantno. Cijela glumačka postava 'Ruže vjetrova' zna doći kod mene na finu, pravu ribu, hobotnicu i lignje. Tako da ne znam koliko će linija ostati besprijekorna, ali trudit ćemo se. Mislim da sam se udebljala nekoliko kilograma.

Voliš li više kad se odijevaš kao predatorica ili kad si suptilnija?
Sve ovisi o raspoloženju. Volim neke manje upadljive komade, ali kao crnki malo mi i ne stoje. Ako trebam bljesnuti i ako sam u ofanzivi, onda ću izabrati komad odjeće u kojim kad uđem svima ispadnu ladice. Znam biti i potpuno samozatajna i povučena u sebe. Ima dana kada me ne interesira u čemu sam, nego kako sam. A tih dana onda treba malo pripaziti. Jedan kreator je rekao da je najbolja kozmetika za ženu njena strastvenost, ali ako je nema, onda će uvijek pomoći dobar ruž ili neka lijepa haljina. Žene se smiju služiti malim trikovima.

Je li ti velik izazov to što si u 'Ruži vjetrova' hirovita zloćka?
Imala sam ponude za neke glavne uloge i prošle zime, međutim kako sam dosta komplicirana, bila sam ih slobodna odbiti dok se ne počne pisati uloga koja bi mi legla i bila atraktivna, a s druge strane opet imala dovoljno soka, gušta i glumačkih momenata da se mogu istaknuti u više smjerova. Ovo jest dobra prilika i ja ću, kao i inače u životu, dati svoj maksimum.

Tamara, tvoj lik, kaže da cilj opravdava sredstva, što dosta opasno zvuči… Što ti kažeš na taj moto?
Tamaru vode scenaristi i dramaturški pisci, a moje odluke u životu vodi Bog. U nekim scenama u kojima sam glumila shvatila sam da je, bez obzira na to što je uspješna, negdje ispod oštećena. Kakav god bio lik, pa makar najgori na svijetu, ja ga moram braniti najbolje što mogu i to radim svim sredstvima. Nije lako razumjeti ulogu kakvu igram, ali volim taj posao pa ću se i potruditi. Mislim da se ljudski život u praksi zna svesti na one zadnje tri sekunde prije nego što zaspeš i svatko sa sobom navečer u tih nekoliko sekundi napravi najtočnije račune. E, vidite, ja volim zaspati mirno. Ako ne zaspem mirno, a nitko od nas nije bezgrešan; nisam ja, kako se kaže, gospa od šećera, onda se ne osjećam dobro. Moral i neki principi moraju postojati i volim kada mi je kičma čelična. Principijelnost je ono što me vodi, ali nekad, kad Dalmacija u meni potegne po svom, a Bože moj, što da vam kažem? To polete namjera i realizacija ispred mene, nisam ja kriva. Ja sve greške, u principu, šarmantno, lepršavo napravim. Možeš me mrziti, možeš me opaliti japankom po glavi, ali ja - ode.

Znamo da si dobra i u pjevanju i da se nisi odrekla pjevačke karijere?
Previše sam sramežljiva da bih to profesionalno radila. To radim u slobodno vrijeme, za gušt. I nerijetko, nakon druge čaše, ali iz treće boce. Ha, ha!

Pričali smo o tome da ti je lik krajnje discipliniran. Kako ti stojiš s teretanom i organizacijom?
Odglumim to. I to dobro. Stalno glumim u uredu i onda moram glumiti da ulazim u ured pa zamišljam da sam prije trčala po cijelom Cvjetnom trgu. Kad uđem, dišem kao da sam doista trčala. I kad redatelj kaže stop, ja kažem: 'Ajme, što mi je teško! Pustite me na miru. Dosta mi je trčanja cijeli dan.' I počnem grintati od same pomisli na takav tempo. Ali su to sve na setu moji prijatelji s kojima radim već godinama. I onda mi samo kažu: 'Lambaša, umukni više, boga ti lijenog dalmatinskog!'

Jesi li naviknuta na to da se na tebe stalno lijepe pogledi i kako se nosiš s tim kad si sramežljiva?
Ponekad je to moja obrana, jer imam tek dvije stvari u životu. Prva je moja glava koja mora stajati visoko, a druga je moja duša. Ponosna glava je dokaz da sam uspjela, opstala i da sam ostala dosljedna sebi. Ali, subjektivno, kao žena znam reagirati dosta plaho. Znaju mi zaklecati koljena, ako sam osjetljivija taj dan, ali to se, naravno, nikad neće vidjeti. Puno ljudi me doživljava kao osobu koja zna što hoće, a ja kažem - ako postoji žena na ovom svijetu koja ne zna što hoće, onda sam to ja. Jedan moj prijatelj mi je rekao jednu simpatičnu stvar: da sam ja, bez obzira na to što mediji pišu, jedan uplašeni mišić koji proviri iz rupe kad vidi da nema nikoga, otrči po sir i vrati se u svoju rupu. Imam dakle i tih momenata. Ma ima u meni svih tih krajnosti, zato sam i glumac i iskoristiva u tom smislu. Samo ne volim govoriti o sebi i baviti se sobom baš ovako na glas, nego radije pričam o ribolovu, spizi i ostalom.

Koliko tračeve uzimaš k srcu?
Dosta sam osjetljiva na to. Jako mi je važno da me trebaju ljudi iz svijeta umjetnosti, a manje mi je važno vole li me ili ne vole. Kad osjećam da me netko treba, to mi je potvrda da dobro radim svoj posao. Privatno, ne mogu dugo biti nesretna i uvijek ću tražiti izlaz iz nesretnih situacija jer ne mogu živjeti laž i vanjsku formu. Naravno da takvi kao ja vuku najviše tračeva na sebe jer se usuđuju živjeti iskreno i otvoreno. Ali ako sama sebe stavim, iz nekih nedefiniranih razloga, u nesretne situacije, onda si mislim: 'Ma tko te šiša Lambaša?! Tko ti je kriv? Nosi se s tim.' S druge strane, ne mora uvijek biti istina ono što se piše i kaže, a kroz posao imam privilegiju predstaviti se u sasvim dovoljno dimenzija pomoću kojih publika jasno može iščitati tko sam.

Rekla si da ti je prijatelj rekao da si kao miš, a je li ti drago to što tvoja medijska slika kaže da si više tigrica?
Ne kao tigrica. Više sam kao vučica. To i jest druga strana moje prirode. Ja jesam čopor, ali sam i samotnjak. I mogu s drugim vukovima plesati i zavijati na mjesec, ali mogu to raditi i kao solo igrač, u kalendaru samoće. Naravno da iz mogućnosti izolacije u svakom trenutku izlazi enormna snaga koje se ljudi nekada boje. A ne bilo ni zanimljivo da me svi vole.

Što su te naučile tridesete?
Mislim da su te tridesete sjajne jer sam počela uspostavljati točne 'dijagnoze' sebi i ostalima. Znam dijagnosticirati što mi treba i što me boli, ali znam i koliko osobno mogu ponuditi i koji su mi limiti. Znam kako razgovarati s ljudima i nikada ne razgovaram vruće glave. I puno mi je lakše tako živjeti, svjesnija sebe i svega oko sebe. Danas to puno bolje radim nego prije.

Što misliš o navali Turaka na naše male ekrane?
Ma isprašit ćemo im tur!

Preselila si se u Dalmaciju zbog snimanja. Jesi li sretna zbog toga?
Ma volim ja Zagreb. Tu sam srasla i pustila korijenje, ali kao podstanar koji je promijenio 13,14 stanova. Moram si upravo iz tog razloga napokon priuštiti jedan stančić. Ovdje su mi mogućnosti nepresušne. Tu mi je hrpa prijatelja s Akademije. Međutim, kako je srce tamo odakle jesi, nepresušno mi je bogatstvo vratiti se dolje, izvoru. Ti me mirisi, sunce, okusi vraćaju u dane najljepše mladosti; imam osjećaj kao da mi je 15 godina. Stalno si moram govoriti: 'Stani, Lambaša, ne divljaj.' No to ne pomaže, sada sam poput konja koji trči prostranstvima i malo tko i što ga može omesti ili zauzdati.