Psi ne napuštaju naše domove, ne traže svoj put u životu i nikad ne odrastu te su kao takvi za mnoge potrebite ljude idealni. K tome, ne govore i u tom nam smislu ostavljaju mnogo prostora da budemo maštoviti.

Ipak, o svome psu možemo štošta misliti, no njegovo viđenje našeg odnosa ipak nam je u određenoj mjeri tajnovito. Kod pasa, unatoč tome što su posve ovisni o nama, postoji ta komponenta tajnovitosti, neuhvatljivosti.

Unatoč brojnim istraživanjima i spoznajama o tome kako psi razmišljaju i ponašaju se, oni će nam uvijek ostati dijelom nedokučivi i katkad, to što naš pas misli ili osjeća možemo pokušati shvatiti služeći se tek nekom vrstom unutrašnjeg osjećaja. Pitanje je naše strukture osobnosti i svjetonazora hoćemo li tu činjenicu shvatiti kao prednost ili manu.

Naravno, mnogi vlasnici pasa ne zamaraju se takvim promišljanjima. Takvih je više na selu i u manjim sredinama gdje psi žive uglavnom u dvorištima.

Jasno je da ćete sa psom koji svake večeri uz vas leži na kauču pred televizorom imati prisniji odnos nego ako se taj pas nalazi u dvorištu ili je vezan lancem uz kućicu.

Na selu mnogi ljudi drže pse i to ponajprije radi takozvanog čuvanja kuće. Takvog se psa obično sveže na lanac i jedina svrha, a često i sadržaj života, mu je da zalaje kad se netko približava domaćinstvu. U javnosti mnogo puta spominjani Medo, dojma sam, baš je takav četveronožac.

Drugi soj čestih seoskih pasa takozvani su štakoraši - namjena je iz imena jasna. To su, naravno, maleni žestoki psi za pomor sitnih glodavaca, a Hrvatski kinološki savez nedavno je pod svoj patronat uveo kontinentalni soj takvih pasa nazvavši ga mali međimurski pas - međi.

Jasno, uz seoski život vezane su i druge radne pasmine, no u suvremeno doba ova dva soja gotovo su jedini preostali. Takvi psi obično jedu ostatke od ljudske hrane, kad im se dopusti lunjaju po poljima, neki ulaze u kuće, a neki ne, premda mnogi njihovi vlasnici nerado o tome govore, dojma sam da ih uz njih vežu emocije.

Radni psi profesionalnih trenera i natjecatelja priča su za sebe. Takvi su psi često vrhunski hranjeni i imaju ponajbolju skrb, no u druženju s njima njihovi vodiči ne podliježu sentimentalnostima. Često borave u posebnim kavezima – boksovima i ne penju se na kauč niti jedu pseću čokoladu. I oni i njihovi vlasnici najsretniji su kad idu na treninge, radne zadatke ili u lov. Za razliku od njih, mnogi psi ljubimci paženi su, maženi i tetošeni, no ta komponenta zajedničkoga rada s čovjekom koja je zapravo u temeljima komunikacije ljudi i pasa – nedostaje.

Prema Konradu Lorenzu, o stupnju razvoja vrste, ovisi i autentičnost i osebujnost jedinki te vrste. S obzirom na to da su psi na evolucijskoj ljestvici veoma visoko, jasno je da je svaki pas posve osebujna jedinka. Stoga se može zaključiti i da je svaki odnos čovjeka i psa u dobroj mjeri - jedinstven.