Na internetskim forumima se bez prikrivanja razmjenjuju podaci o tvrtkama i pojedincima koji to rade, raspituje se o cijenama, a dobar dio vozača je, ako ništa drugo, barem čuo ili zna nekoga tko je na taj način prodao automobil. Pojava je očito pustila duboko korijenje, a zakonodavac se ponaša kao da ne postoji.
Do službenih podataka o kojim je štetnim iznosima riječ i koliki je postotak rabljenih vozila na našem tržištu s falsificiranim brojčanicima nije moguće doći. Prema MUP-ovoj statistici, takvi podaci uopće ne postoje jer ovo djelo izrijekom nije opisano ni u jednom članku Kaznenog zakona ili bilo kojeg drugog zakona, teško ga je otkriti, a onda i dokazati.
Slična situacija vlada i u drugim zemljama. Postoje specijalizirane tvrtke koje nude 'korekciju' za 50 eura a internetski pretraživači vrve ponudom. Neke zemlje Europske unije ipak u svoje propise uvode odredbe koje kriminaliziraju ovakve prijevare te uvode centralizirane baze podataka. Primjerice, u Belgiji se za ovakvo djelo može dobiti novčana kazna od 55 do 17.500 eura i kazna zatvora do jedne godine. U Njemačkoj je predviđena kazna zatvora do jedne godine ako se dokaže očita namjera.

Europske statistike su raznolike i u sferi procjene. U Njemačkoj, iz koje se u Hrvatsku uvozi veliki broj rabljenih automobila, policija procjenjuje kako je svako treće rabljeno vozilo prodano s lažnim brojem prijeđenih kilometara, a konzervativne procjene govore kako se prouzročena šteta u Luksemburgu, Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj kreće od 1,5 do 2,9 milijardi eura na godinu. Primjenom na cijelu Europsku uniju, riječ je o 5,6 do 9,6 milijardi eura godišnje.

Pritom, upozoravaju u HAK-u, štetu ne trpe samo krajnji kupci, nego i pošteni trgovci, leasing društva, proizvođači i država, a pojava ima posljedice i na sigurnost cestovnog prometa te stanje okoliša. Primjerice, ako pri otplati posljednjeg anuiteta korisnik leasinga ne želi daljnje financiranje i vraća korišteno vozilo, naplatit će mu se svaki prijeđeni kilometar više od ugovorenog. Kako se takva vozila moraju održavati u ovlaštenim servisima, veće manipulacije nisu moguće, no već i 'skidanje' 10-15.000 kilometara, koliko se obično napravi između dva obvezna servisa, može oštetiti leasing kuću za najmanje 3.000 eura.

I proizvođači imaju interes stati na kraj prevarantima jer trpe materijalnu štetu zbog, primjerice, neosnovanih jamstvenih zahtjeva i gubitka ugleda kod stranaka koje su uvjerene da je kvar stvar manjkave kvalitete i propusta u proizvodnji, a ne posljedica istrošenosti prikrivene lažnim brojem prijeđenih kilometara. Stoga sa svakom novom generacijom automobila dolaze i sofisticiraniji sustavi za pohranu i točno utvrđivanje broja prijeđenih kilometara.

Najlakši plijen za hakere su vozila kod kojih je broj kilometara pohranjen samo u jednome modulu, obično onom instrumente ploče. Hakira li se taj modul, jedini način kako otkriti prevaru je provjera postojećih podataka u ovlaštenim servisima ili onih Centra za vozila Hrvatske. Problem je što se vozila obično održavaju u ovlaštenim servisima tek nekoliko godina, do isteka jamstvenih rokova, nakon čega im se gubi svaki trag. Na godišnjem tehničkom pregledu evidentira se stanje brojača kilometara, a ne eventualne manipulacije s njim. Stoga potvrda koju CVH može izdati na zahtjev stranke, a stoji 25 kuna, služi tek kao indicija. Analizirajući potvrdu, kao i stvarno stanje na instrumentima vozila može se zaključiti postoji li logičan slijed prijeđenih kilometara tijekom prethodnih godina. U HAK-u napominju da za uvezena vozila, koja nisu obavljala tehnički pregled u Hrvatskoj nije moguće izdati takvu potvrdu.

Što proizvođači, ali i zakonodavac mogu učiniti da zaštite potrošače? Prvi korak je obeshrabriti amatere, vlasnike vozila koji danas plaćaju tristotinjak kuna za namještanje broja kilometara prije daljnje preprodaje. Toj su praksi proizvođači doskočili pohranjivanjem broja kilometara na više različitih modula na vozilu, čime se posao prevarantima bitno komplicira.
Renault je primjerice već 1998. na nekim svojim vozilima počeo snimati broj prijeđenih kilometara na dva mjesta u vozilu, a Opel na tri. U slučaju smanjivanja prijeđenih kilometara u instrument ploči, stvarno stanje je moguće provjeriti testiranjem ostalih mjesta. Ipak, ako netko hakira sva računala u kojima je pohranjen podatak o ukupno prijeđenoj kilometraži, dijagnostički uređaj neće moći očitati stvarno stanje. Uz to, proizvođači sve više uvode tvz. elektroničke knjižice održavanja vozila pomoću kojih se evidentira broj prijeđenih kilometara pri svakom posjetu servisu. No kad ti posjeti izostanu, podaci postaju nevjerodostojni.

U HAK-u naglašavaju kako neki proizvođači i njihovi zastupnici u Hrvatskoj ne žele javno otkriti sve karte niti uvijek izaći u susret stranki. Ako je automobil održavan u njihovoj mreži - u pravilu nema problema, ali uglavnom ni prevare jer podatke čuva servis i jednostavno ih je usporediti s onima na vozilu. Ako se vozilo u ovlaštenom servisu pojavi nakon više godina izbivanja kako bi se testiranjem različitih modula provjerilo pravo stanje, stranka može ostati uskraćena za informaciju, osobito ako su hakirani svi moduli dostupni servisu. Ali i bez toga nije realno očekivati da će svatko htjeti izaći u susret stranki koja se jednokratno pojavila u servisu. Uvijek postoji opasnost da servis bude uvučen u sudski proces, što se nastoji izbjeći. Teško je i utvrditi kad je i gdje nastala manipulacija brojačem kilometara. Neki premium modeli imaju podatke u dodatnim modulima koje može dešifrirati samo proizvođač, a to je opcija koju koriste samo kad se pojave kao stranke u sudskom sporu.

Što preostaje prevarenima u Hrvatskoj? Pravno gledano, djelo kao što je vraćanje kilometara s namjerom prodaje vozila i stjecanja imovinske koristi ne postoji u našem zakonodavstvu. Ipak, riječ je o obmanjivanju i zavaravanju potrošača - kupca vozila te se smatra kršenjem Zakona o zaštiti potrošača i članka Kaznenog zakona koji se bavi kaznenim djelima prevare. Kako je ovdje uglavnom riječ o pribavljanju manje imovinske koristi, jedini način kako pokrenuti kazneni postupak je podizanje privatne tužbe i vještačenje vozila u sudskom postupku. Ako je kupoprodaja izvršena između pravne i fizičke osobe, za što fizička osoba ima valjani račun, prijavu može podnijeti Državnom inspektoratu, Sudovima časti itd.
Postupak nije jednostavan, pa u HAK-u savjetuju kupcima oprez i korištenje dostupnih mogućnosti: zatražite potvrdu CVH i analizirajte podatke, servisnu knjižicu provjerite u ovlaštenom servisu te ako možete zatražite dijagnostičku obradu u ovlaštenom servisu. Posumnjate li, jednostavno odustanite od kupnje. Ako kupite vozilo i shvatite da ste prevareni, unajmite dobrog odvjetnika i naoružajte se strpljenjem i novcem.