Slavni danski terapeut Jesper Juul, autor bestselera 'Vaše kompetentno dijete' te naslova kojima ne mogu odoljeti 'izgubljeni' roditelji diljem svijeta u vječnoj potrazi za spasonosnim savjetima poput 'Znati reći 'ne' mirne savjesti' ili 'Od poslušnosti do odgovornosti', sutra stiže u Zagreb dodatno nas educirati. U predavanju koje organizira Familylab Hrvatska bit će riječi o poštovanju, bliskosti, uspostavljanju ravnopravnog dostojanstva u odnosima, preuzimanju odgovornosti te prije svega sposobnosti da se autentično izrazimo.

O tome kako biti što bolji roditelj i osmisliti vlastite modele ponašanja te kako se nositi s frustracijama u odgoju, popričali smo s uglednim danskim autorom.

Rađaju li se djeca s karakterom i u kojoj mjeri ga roditelji mogu 'oblikovati'?
Karakter djeteta razvija se od rođenja do kasnog puberteta/adolescencije, ali sva djeca rađaju se sa specifičnim i vrlo različitim temperamentom: ima onih koji su više 'filozofi', 'promatrači', 'ratnici', 'buldožeri-uništavači' itd. Kao roditelji, najbolja stvar koju možete učiniti jest ta da prihvatite dijete točno onakvo kakvo jest i ponudite mu svoj blagi feedback dok odrasta. Ono što je najvažnije: koristite se empatijom i nastojte zamisliti kako je biti upravo to dijete i probajte s njim dokučiti načine i strategije koje će spriječiti neosjetljive ili grube reakcije drugih ljudi.

U knjigama često navodite važnost roditeljskog jezika. Možete li pojasniti što takav 'osobni jezik' znači?
'Osobni, roditeljski jezik' jezik je kojim izražavamo naše misli, emocije i vrijednosti u optimalnoj varijanti. Naime, prave riječi koje prate prave emocije i uz to - pripadajući jezik tijela. Roditeljski jezik drukčiji je od onoga koji koristimo u drugim životnim ulogama: ima više tjelesnosti, topline i sadržaja. Posebna prednost razvijanja osobnog, roditeljskog jezika je ta da je to jedini jezik koji vas može osloboditi negativnih iskustava te ostavlja dubok utisak na osobu s kojom komunicirate. Smatram da je roditeljski jezik jedini jezik kojim gradite odnos bliskosti i poštovanja s djecom.

U zadnje vrijeme suočavamo se s gotovom svakodnevnom promjenom odgojne paradigme i rijekom savjeta o najboljim načinima postupanja s djecom. Kakav je Vaš stav prema tzv. 'roditeljskim kuharicama – priručnicima' koji bi trebali pomoći roditeljima raznim korisnim savjetima?
Takvi priručnici gotovo nikad ne upale, a čak i ako imaju neki efekt, on potraje samo nekoliko tjedna ili mjeseci, nema dugoročnu vrijednost. To je kao da se krenete seksati po uputama – nakon nekog vremena, složit ćete se, postane besmisleno.

Kad je pravo vrijeme za ozbiljan rad na razvijanju dječjeg samopoštovanja? Kako osigurati zdravu samosvijest, a opet, izbjeći zamke za njezino urušavanje? I koja je glavna razlika između rada na dječjem samopoštovanju i površnoj razini – samopouzdanju?
Prilikom stupanja u odnos s drugim ljudskim bićem, samosvijest je najvrednija kvaliteta koju razvijamo. Tada samopoštovanje postaje lakše dokučivo, a nedostatak samopouzdanja u određenim područjima ne prerasta u problematično ponašanje. Najbolji način da podržite dijete u razvijanju samosvijesti je taj da pomognete djetetu da pronađe vlastiti rječnik za svoje postupke, i to bez korištenja nasilja ili kritike. Uvijek je bitno usredotočiti se na sadašnji trenutak, na ono što je dijete upravo sada, umjesto fokusiranja na budućnost i zamišljenu sliku kakvo bi, po vašim procjenama i nadama, trebalo postati.

Harville Hendrix, obiteljski terapeut i začetnik terapije Imago tvrdi da je nužno uvijek nastojati zadovoljiti sve dječje potrebe, no inzistira na postavljanju granica. Kako naći pravi put u tim zbunjujućim i često kontradiktornim informacijama i uspješno balansirati između dvaju ekstrema, bez pretjerane frustracije?
Vjerujem da se Hendrix i ja slažemo u pristupu: obojica prepoznajemo razliku između dječjih potreba i njihovih želja. Također, obojica puno više vjere polažemo u postavljanju osobnih granica izraženih kroz osobni jezik, nego u postavljanju pravila i besmislenih odredaba.

Na koji način postaviti poželjne granice u dječjem odgoju (i pritom sačuvati zdrav razum)?
Ako podrazumijevamo granice i ograničenja kao skup pravila, mala je vjerojatnost da će obiteljima trebati velika količina zabrana kako bi funkcionirali bez neslaganja. Djeca trebaju biti uz odrasle osobe koje jasno izražavaju vlastite granice (ono što žele ili ne žele, što im se sviđa ili ne sviđa) uz dozu osobnog autoriteta. A to je vještina koju mnogi ljudi počinju prakticirati tek kad postanu roditelji. Dakle, ostaje na vama: želite li biti prava, 'živa' i emotivna osoba u odnosu sa svojim djetetom ili postati 'policajac' i utjerivač reda?

Što mislite o strogim odgojnim tehnikama prezentiranim u bestseleru 'Battle Hymn of the Tiger Mother' (Borbena himna tigar-majke) kineske autorice Amy Chua?
Nikad ne bih preporučio roditeljima da podižu djecu uz strogi 'dril': način koji je koristila spisateljica sa svojom prvorođenom kćerkom. To zasigurno uništava kvalitetu života djeteta dugi niz godina, iako se obično prvi ozbiljni simptomi kroničnog nezadovoljstva pojave tek nakon 25. godine. Ono što mi se sviđa kod autorice njezina je sposobnost da se promijeni i dovoljna senzibilnost da uvidi svoje greške kad je s njima suoči njezina mlađa kćerka.

Često je pitanje roditelja kako najbolje preživjeti tzv. 'terrible two' fazu (druga godina života) kod djece te kako se nositi s učestalom dječjom agresijom u toj osjetljivoj dobi?
Postojanje problematičnih dvogodišnjaka više je ideja nego realnost u dječjem razvoju. Ono što se događa jest to da djeca u toj dobi otkrivaju svoju autonomiju (koju većinu vremena slave veselim izgovaranjem 'ne!' ili 'neću'). Ako pretvorite njihovo 'ne' u osobno odbijanje, vi ste ti koji stvarate probleme, a ne dijete. To je također doba u kojem djeca počinju intenzivan proces razvoja samopoštovanja i samopouzdanja. Žele sve raditi sami i osloboditi se ovisnosti o roditeljima. Umjesto da na takvo ponašanje roditelji gledaju kao na pobunu, trebali bi cijeniti to razdoblje kao – dar. Većina onoga što nazivamo agresijom u toj dobi, zapravo je frustracija, a kad je zbilja agresija u pitanju, redovito je izazvana destruktivnim miješanjem roditelja u dječje projekte te u nastojanja da postanu kompetentni i samostalni individualci.

Ističete da demokracija nije održiva u obiteljskom životu. Što predlažete umjesto autoritarnog ili submisivno popustljivog stava prema djeci?
Ništa od toga ne pali. Kao roditelj morate razviti određeni stupanj osobnog autoriteta, koji ionako trebate prakticirati u ostalim odnosima u životu. Moj je cilj odgoj djece koja imaju razvijeno mentalno zdravlje i brojne socijalne vještine kad odrastu. U tom smislu zadnjih 300 godina odgoja bilo je katastrofalno. Moramo se izboriti za nove načine i nove postupke, umjesto konstantnog dolijevanja starog vina u nove boce.

Predavanje o Osobnim govorima i granicama, podnaslovljeno Kako razvijati odnose u obitelji poštujući integritet djeteta i roditelja? održat će se na engleskom jeziku uz osiguran simultani prijevod.

Cijena ulaznice: 250 kuna
Popust za roditeljski par na predavanju: 200 kuna po osobi.
Ulaznice se mogu kupiti prije predavanja, od 15 sati u prostorijama Europskog doma.