Ne radi se o subjektivnom osjećaju, već o medicinskoj činjenici – liječnici tvrde da su oženjeni muškarci zdraviji na najizravniji, medicinski mjerljiv način. Sličan blagotvoran utjecaj dobar brak ima i na žene, no kod muškaraca je taj utjecaj veći, tj. kvalitetan brak važniji je element u zdravlju muškarca nego žene.

Psihijatar sa Sveučilišta u Torontu Brian Baker čak smatra da je izbor supruge jedna od ključnih odluka koju muškarac može donijeti u životu. To je puno ozbiljnija odluka nego promjena posla ili preseljenje.

'Ništa nije tako važno kao čvrst brak', tvrdi prof Baker. Česte svađe i bračne trzavice u velikom postotku su vodile kardiovaskularnim bolestima. Parovi bez djece koji žive skupa lakše prekidaju lošu vezu, dok je loš brak, naročito s djecom, bez obzira završi li on razvodom ili ne, jedna od najstresnijih situacija za svakog čovjeka. No, kad je brak loš, medicinska mjerenja pokazuju da ga je bolje što prije okončati.

Dakle, liječnici poručuju: u dobru i zlu, za muškarca češće predstavlja – u dobru.

S druge strane, na prvi pogled se čini da je život zaposlene majke daleko stresniji od života domaćice. Međutim, istraživanja na velikom uzorku, koja su trajala i po nekoliko desetljeća, bez dvojbe su pokazala da su najzdravije žene one koje imaju partnera, djecu i posao. Najgoreg su zdravstvenog stanja domaćice s djecom, zatim slijede žene bez djece i samohrane majke.

Kad razmislimo, neki uzroci ovakvom stanju daju se pretpostaviti i bez znanstvenih istraživanja.

Jedan od glavnih uzroka, koji je i znanstveno utemeljen, jest gubitak motivacije. Nije lako postići entuzijazam kad mijenjate pelene i kuhate ručak, dočekujete ukućane i čistite u osami.

Zaposlena žena uvijek dobije priliku i za nešto zabave i opuštanja. Čak i kad joj je naporno na poslu, posao znači odmak od vječito sličnih obiteljskih problema i situacija, te satisfakciju zbog rada izvan kuće, koji je u društvu uvijek više cijenjen nego poslovi po kući.

Članovi obitelji domaćice moraju prihvatiti da postoji vrijeme kada ona ide u kino, na fitnes itd. Također, raspodjela poslova u obiteljima u kojima majke rade ne smije se previše razlikovati od raspodjele poslova u kojima su majke kod kuće – dovoljno je što domaćica rasterećuje obitelj svime što obavi dok su ukućani u školi i na poslu.

Ne treba zaboraviti da je potreba za društvom jedna od pet osnovnih ljudskih potreba – djeca i obitelj za to nisu dovoljni. Zato nije neobično da izolacija pogoduje pušenju, alkoholizmu i drugim značajnim rizičnim zdravstvenim faktorima.

I konačno, društveno nepriznavanje rada kod kuće i izolacija za posljedicu imaju da muškarci manje cijene svoje partnerice kad nisu zaposlene te im s vremenom postaju manje zanimljive – one nemaju nikakvu priču za ispričati, njihov je svaki dan isti.

No, očito tako ne mora biti – sve žene koje se žele zaposliti i za to imaju priliku, moraju same biti svjesne da je to njihovo pravo. Na nesreću, zbog nezaposlenosti u Hrvatskoj mnoge žene (pa i muškarci) silom prilika ostaju kod kuće. Dobro je potražiti povremeni posao, pa makar i izvan struke. Ni u kom slučaju domaćica ne smije očekivati da će drugi promijeniti odnos prema noj, nego treba razmisliti što joj najviše nedostaje i što želi, kako bi odmah počela mijenjati dnevnu rutinu.

Isto je i sa ženama koje žele ostati kod kuće: nedostatak novca, gomila posla ili žrtvovanje za obitelj tek su izgovori – načina za izlazak iz kuće i druženje s ljudima ima milijun, a mnogi ne koštaju gotovo ništa u financijskom smislu. Vrijeme je da svaka domaćica prihvati činjenicu da ono što kratkoročno izgleda kao dobrobit za obitelj, dugoročno ne donosi dobrobit nikome.

Više o ovoj i sličnim temama na www.trigon.hr