Nina je 38-godišnjakinja s dobro plaćenim poslom, stanom kupljenim na kredit, atraktivnog izgleda... Već godinama ne može pronaći partnera. 'Imala sam nekakve veze i vezice u srednjoj školi, sve je to bilo onako površno i kratkotrajno, a onda sam se na prvoj godini faksa ozbiljno zaljubila. To je trajalo godinama, zajedno smo živjeli i vjenčanje jednog dana podrazumijevalo se. No, kad su svi oko nas, pa i ja, mislili da je to gotova stvar, on se zaljubio u drugu ženu i otišao. Otada ja više nisam uspjela naći nekog s kim bih ostala dulje vrijeme. Ma teško mi je nekog naći i za kratkotrajno druženje', priznaje Nina.

Traženje bez rezultata

A nema onog što nije pokušala, odlazila je na planinarenje, na rukometne i košarkaške utakmice, na putovanja, u kafiće i klubove. I uglavnom bezuspješno. Upoznavala je uglavnom muškarce koje je zanimala samo avantura i koji bi nakon nekoliko 'spojeva' nestajali iz njezina života. Nina je u sličnoj poziciji kao i milijun mladih ili ljudi srednje životne dobi koji ne uspijevaju zasnovati obitelj. Svojedobno su prognoze njemačkog futurologa Matthiasa Horxa uznemirile svijet: trend neudanih žena i neoženjenih muškaraca, koji sve više zahvaća Europu i Ameriku, stabilno će rasti na štetu konvencionalne bračne zajednice. Horx predviđa da će sljedećih godina biti sve manje brakova, da će se broj samaca povećati čak 30 posto, a može se očekivati i porast majčinskih kućanstava i parova istoga spola. Znatno će porasti broj muškaraca samaca u dobi između 25 i 40 godina koji će i dalje željeti brak, ali će sve teže u njega ulaziti. To su zaključci Futurološkog instituta u kojemu je Horx zaposlen, a rezultat su ispitivanja budućih oblika života u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Formiranje nove populacije – samaca – potkrijepili su i rezultati zadnjeg popisa stanovništva u Italiji, koji govore da tamo živi oko devet milijuna samaca iako Italija slovi za tradicionalnu katoličku državu kao i Hrvatska i gdje je obitelj trebala biti svetinja.

Podataka o tome koliko samaca živi u Hrvatskoj nema, a procjene govore da bi ih moglo biti i oko 700 tisuća, a od toga do 200 tisuća u Zagrebu, iako se taj broj stalno mijenja. Samci u Hrvatskoj svoj status smatraju privremenim iako im je danas, zbog prezaposlenosti, ali i neodgovarajućih mjesta na kojima se mogu upoznati, teže nego ikada naći srodnu dušu.

Ljepotice ostale same

'Ljudima između 20. i 30. godine najteže je ako nemaju partnera jer okolina očekuje da ih imaju. Usto, u tom razdoblju većina se ljudi ženi i udaje. Iz iskustva mogu reći, a radila sam više od 40 godina na Filozofskom fakultetu, da su se neugledne studentice udavale još za vrijeme studija. One najljepše i najzgodnije udavale su se oko 35. ili najčešće nikada. Dok sam držala savjetovalište na fakultetu, dolazilo mi je puno zgodnih i pametnih djevojaka žaleći se da ne mogu pronaći dečka. Jednoj sam rekla da ide na ples. Poslije nekoliko dana vratila se i kazala – super mi je bilo, otišla sam sama, plesala sama i kući došla sama. Tako se danas pleše, sam, i prilike su takve da se teško može nekoga upoznati. Kažu mi da je glazba preglasna gdje god se ode, da dečki samo promatraju, da su neaktivni, a još uvijek nije običaj da cure prve prilaze, a kad to i učine, dečki na to ne gledaju naklono', objašnjava apsurdnu situaciju prof. dr. Mirjana Krizmanić čije se knjige prodaju u više od sto tisuća primjeraka. Dodaje da se u njezino vrijeme plesalo udvoje, razgovaralo i više družilo. 'Kroz priču, iskren razgovor, slične interese nalaze se srodne duše, tako se stvaraju velike ljubavi. A prilika za razgovor danas je jako malo', zaključuje prof. Krizmanić.

'Dečki u Zagrebu su uglavnom inertni. Možete provesti cijelu večer u nekom klubu ili kafiću, a da vam nitko ne priđe, da vas i ne pogleda, da oni ostanu začahureni u svom muškom društvu. Ako se nekome i obratite, onako spontano, neobvezno, bezazlenim pitanjem, samo će vas čudno pogledati. Vani to nije tako. Pa i u našem najbližem susjedstvu, u Beogradu primjerice, tijekom večeri upoznat ćete nekoliko novih osoba, s nekima ćete se sprijateljiti, neke više nikada vidjeti', komentira naša 34-godišnja sugovornica koja živi na relaciji Zagreb – Prag, a jedno je vrijeme živjela i u Beogradu.