Razdobljem došašća ujedno započinje crkvena godina, koja u zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića i traje sve do Badnjaka. Upravo iz tog razloga stolove krase adventski vijenci s četiri svijeće, po jedna za svaku nedjelju, sve do Božića.

Danas, po tradiciji, adventski se vijenac slaže od zelenih grančica i ukrašen je s četiri svijeće, no isprva je bio veliki drveni kotač. Prvi adventski vijenac još je davne 1838. godine postavio u hamburškom domu za napuštenu djecu evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern.

On je na drveni kotač promjera dva metra postavio četiri velike svijeće za svaku nedjelju u došašću te 19 malih svijeća za svaki dan u tjednu. Nakon petnaestak godina štićenici doma Trošna kuća počeli su drveni kolut ukrašavati zimzelenim grančicama, a kasnije su slagali adventski vijenac kakav i danas krasi mnogobrojne domove.

Ukrašavanje vijenca sa samo četiri svijeće započelo je krajem 19. stoljeća. Inače se smatra da prva svijeća simbolizira nadu, druga mir, treća slavi radost i veselje, a posljednja je svijeća anđela i donosi ljubav. Osim što odbrojavaju tjedne do Božića, svjetlost svijeća simbolizira svjetlost Božju koja na svijet stiže rođenjem Isusa Krista.

Jedna zanimljivost vezana uz svijeće zasigurno je i ona da se u nekim kršćanskim tradicijama prva svijeća naziva prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Neki za adventske vijence koriste svijeće različitih boja, koje nose određenu simboliku, a na nekima postoji i peta svijeća, nazvana Kristovom svijećom, koja se pali na Badnjak ili Božić.

Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti danim obećanjima, a zelene grančice složene u krug predstavljaju simbol vječnosti i vjernosti te svijeće svjetlost Isusovu. Prije povezivanja s kršćanstvom i vjerskom simbolikom vijenci s upaljenim svijećama korišteni su u nekim obredima.

Pretkršćanski germanski narodi koristili su ih tijekom hladnog i tamnog prosinca u znak nade i želje za dolaskom toplijih i dužih dana proljeća, dok su skandinavski narodi palili svijeće tijekom zime, ali su ih postavljali oko kotača i molili se bogu svjetla da 'kotač Zemlje' okrene ponovno prema suncu kako bi produžio dane i vratio toplinu.