Kad lažemo, aktivira se pet skupina mišica na licu koje ne možemo kontrolirati
Znanstvenici su dešifrirali tajni kod na našim licima koji se pojavljuje kad lažemo i detektirali da se pet mišićnih skupina koje kontroliraju izraz lica aktiviraju drukčije kad osoba pokušava lagati, piše Daily Mail.
Psiholozi temelje svoje istraživanje na proučavanju više od 23.000 zamrznutih sličica televizijskih snimaka 52 osobe koje su u javnim nastupima molile da im se pomogne u traženju nestalih članova obitelji od kojih je polovica bilo osuđeno zbog ubojstva te osobe. Istraživanje je otkrilo da čak i najuvjerljiviji akteri ne mogu kontrolirati svoje mišiće lica.
Studija naslovljena 'Detektiv Darwin' sugerira kako se opserviranjem kontrakcija facijalnih mišića može otkriti laganje pogotovu u slučajevima kad je potrebna velika koncentracija da se izgovori neistina i kad je osoba pod velikim stresom.
'Mišići žaljenja, boli, ljutnje i patnje, smješteni ispod unutrašnje polovice obrve te anguli soris smješten između brade i kuta usana, češće se kontrahiraju kod osoba koje govore istinu od lažljivaca', tvrde znanstvenici sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji.
Otkrili su da je suptilna kontrakciju mišića zygomaticus major koji se proteže od jagodičnih kostiju od unutarnjih dijelova kutova usana (aktivira se kad se maskira osmijeh) i puna kontrakcija mišića frontalisa (savijanje obrva tijekom neuspješnih pokušaja da se izgleda tužno) bila najčešći položaj mišića kod onih koji su lagali.
'Tijekom kritične laži koji bi izgovarao ubojica najčešće bi se vidjelo iznenađenje gornjeg dijela lica i izraz sreće na donjem dijelu lica, vjerojatno u neuspjelom pokušaju da se tužnim izrazom prikrije osjećaja sreće', piše u studiji. 'Varanje, temeljni aspekt ljudske komunikacije, često prati simulaciju emocija kojih nema ili prikrivanje istinskih emocija koje bi odgovarale lažnoj poruci.'
Emocionalno raskrinkavanje će se vjerojatno dogoditi kad se izgovara kompleksna laž koja je povezana s jakim emocijama da bi se istina skrila ili falsificirala. Studija zaključuje kako ova otkrića podupiru tvrdnju da ljudsko lice otkriva istinu kad pokušavamo prikriti naše osjećaji i krivotvoriti priču.