Ni dan danas nitko (osim možda pjesnika) zapravo ne zna koja je tajna dugovječne ljubavi i uspješne veze. A nije da znanstvenici nisu pokušavali to nekako objektivno izmjeriti i složiti u formule. Dokaz tome su mnogobrojne teorije koje su psiholozi, sociolozi, antropolozi, pa i biolozi pokušavali dokazati – o tome što je potrebno za 'živjeli su sretno do kraja života…' Neke su bile toliko smiješne da su davno zaboravljene, a neke još i danas možemo naći u opticaju po udžbenicima. Donosimo samo neke od ovih potonjih.

Prema tzv. teoriji socijalne razmjene, osjećaji koje ljudi imaju u odnosima ovise o tome kako percipiraju svoje dobitke i gubitke u njima. Uz to, na stabilnost veze utječu i njihova očekivanja, ali i procjena koliko bi bili sretni u drugim vezama. Suprotna tome je tzv. teorija jednakosti, koja kaže da ljudi nisu usmjereni isključivo na postizanje najviše dobitaka uz najmanje gubitaka, nego brinu i o jednakosti u svojim odnosima, tj. ljudi su najsretniji u odnosima u kojima su dobici i gubici koje osoba doživljava te njezini doprinosi vezi otprilike jednaki dobicima, gubicima i doprinosima druge osobe.

Prema evolucijskoj teoriji, muškarce i žene privlače različita obilježja suprotnog spola, pri čemu su te preferencije evoluirale kao odgovor na različite pritiske okoline kojima su bili izloženi naši preci. Dok muškarce primarno privlači ženin izgled (jer dobar fizički izgled signalizira zdravlje i plodnost), ženama su najvažniji muškarčevi resursi, jer

upravo te osobine partnera garantiraju uspješno donošenje na svijet zdravih potomaka i skrbljenje o njima. Stoga su najsretniji oni parovi u kojima su oba člana podjednako kvalitetna u evolucijskom smislu.

Teorija o stilovima privrženosti kaže da priroda emocionalne povezanosti između djeteta i roditelja u ranoj dobi određuje prirodu djetetovih partnerskih odnosa u njegovoj zreloj dobi. Tako se razlikuju tri tipa odnosa privrženosti dojenčadi s majkom: sigurni, izbjegavajući te anksiozno/ambivalentni. Postoje dokazi da ljudi koji su kao dojenčad bili sigurno privrženi imaju najintimnije i najviše zadovoljavajuće romantične veze u odrasloj dobi.

Među popularnijima je i tzv. trodijelna teorija, prema kojoj se ljubav sastoji od tri temeljne sastavnice: bliskosti, strasti i predanosti. Bliskost se odnosi na osjećaj intimnosti i povezanosti s partnerom. Strast, 'vruća komponenta', odnosi se na uzbuđenje koje osoba doživljava zbog svog partnera, uključujući seksualnu privlačnost. A predanost se sastoji od odluke da će se ljubav očuvati.

Koja god vam se od ovih teorija činila najsimpatičnijom, nijedna ne daje potpun odgovor na to pjesničko pitanje što nas drži vječno zajedno... istraga je još uvijek u tijeku.