Enfante terrible hrvatske modne scene pokazao je već svoju socijalnu osjetljivost posvetivši svoju reviju radnicama tekstilne industrije Kamensko, a sada se prihvatio uloge kostimografa u operi za velike i male 'Šuma Striborova', čija praizvedba slijedi u riječkom HNK Ivana pl. Zajca 13. travnja.

'Uvijek sam svoje kolekcije na modnim revijama predstavljao na pomalo teatralan način. Htio sam im tako dodati još jednu dimenziju. Radio sam, primjerice, modne revije koje su scenski bile vrlo zanimljive, netipične, s motorima i bubnjevima na pisti. Uključivanje kazališnog segmenta u svijet mode oduvijek me zanimalo. Ljudi oko mene to su primjećivali i često mi govorili da mi je mjesto u kazalištu jer tamo mogu puno više dati i pokazati sve što mogu i znam. I uistinu, u modi si limitiran 'modom', a iz mojeg se stvaralaštva, mislim, vidi da želim više od toga. Stoga sam posao kostimografa, čim mi je bio ponuđen, bez razmišljanja prihvatio', rekao je Zigman, neizmjerno sretan što mu se pružila ova prilika.

Zigmanovi kostimi za 'Šumu Striborovu' bit će, bez sumnje, neobično maštoviti, a najatraktivniji i najzanimljiviji je, prema njegovim riječima, onaj riječke mezzosporanistice Kristine Kolar koja interpretira lik Snahe.

'Ona će se iz kostima zmije, dugog čak deset metara, pretvoriti u ženu koja, rekao bih, želi postati diva. Njezini kostimi bit će pravi fashion. I bit će jedini u predstavi koji će pokazati moju prepoznatljivu modnu estetiku', otkriva Riječanin Zigman.

Priznaje da mu najveći izazov predstavlja osmisliti kostime za muški i ženski zbor koji, pak, moraju funkcionirati poput cjeline, a s čime se još u svojemu radu nije susreo.

'Domaći su scenski najefikasniji. Fantastična modistica riječkog Kazališta Diana Cuomo za njih je izradila sjajne šešire koji su poprilično dugi, izrezbareni i djeluju poput skulpture, a njihove cipele, pak, imaju špiceve dugačke 18 centimetara. Bit će zahtjevno u njima hodati, a opet, to će scenski biti neizmjerno zanimljivo. I svi će ti kostimi, pod rasvjetom oblikovatelja svjetla Denija Šesnića, postati blještavi i začudno atraktivni', smatra Zigman koji je, inače, završio prestižan talijanski fakultet Instituto Europeo di Design (IED) u Milanu.

Fantastična scena Dalibora Laginje inspirativna je za kostime, za tonalitet boja, a timski rad sa scenografom i redateljem Ozrenom Prohićem, za njega je vrlo poticajan.
Bajka Ivane Brlić Mažuranić nije mu nepoznata, no kaže da ju je sada ponovno pročitao. 'Savršena je, s prekrasnom porukom i to je bio još jedan od razloga zašto sam pristao raditi predstavu. Krenuo sam ispočetka i zaboravio na sve viđeno u djetinjstvu. Htio sam napraviti nove, drukčije kostime i vjerujem da sam u tome uspio', zaključuje Zigman.