Prije nekoliko mjeseci jedan mladi par u Delhiju napala su četvorica divljaka na putu kući iz večernjeg izlaska. Djevojku su brutalno silovali i bestijalno izmrcvarili, a njega prebili. On je preživio, ali 23-godišnjoj studentici nije bilo spasa. Samo nekoliko dana nakon te tragedije, javnost je šokirala vijest o brutalnom silovanju i mučenju petogodišnjeg djeteta, zbog čega su revoltirane mase izašle na ulice tražeći smrtnu kaznu za zlostavljače i oštriji odgovor vlasti.

Zgroženi ovim događajima neki su odlučili uzeti stvar u svoje ruke i zaštititi se koliko je moguće. I ne samo u Indiji, pa se na raznim stranama svijeta domišljaju kako doskočiti nasilnicima. U Indiji je grupa mladih osmislila odjeću opremljenu napravama i tehničkim rješenjima za imobiliziranje napasnika pod zajedničkim nazivom SHE ('ona' na engleskom) – što je akronim za Society Harnessing Equipment ili u slobodnom prijevodu 'oprema za društvenu zaštitu'. Dvojica indijskih studenata elektrotehnike konstruirali su tako grudnjak koji aktiviran odašilje 82 električna šoka u slučaju neželjenih dodira. Studentice Indijskog nacionalnog instituta za tekstilnu tehnologiju još su 2004. kreirali 'kaputić protiv napastovanja' koji pušta 110 volti, izveden u denimu i akrilu.

Studentica zrakoplovstva Manisha Mohan sa svojim kolegicama konstruirala je prsluk koji, uz to što proizvodi električni šok, ima ugrađen GPS kojim se locira žrtva, a napadnuta osoba može poslati policiji poruku za pomoć.

U strahu od uličnih napada, japanska dizajnerica Aya Tsukioka po uzoru na crne pregače tradicionalnih nindža kreirala je 'urbanu kamuflažu'. Kao što su nindže noću rastvarale pregače i njima se prekrivali, skrivajući se u mraku, tako se Ayina naoko obična crvena pregača u slučaju opasnosti u trenu rastvara i pretvara u kubus s naslikanim uličnim automatom za kolu i kikiriki.

Ako nije žedan ili gladan, napasnik će proći pored kamuflirane žrtve. Zvuči naivno i u nas bi takvu ideju debelo ismijali, ali u japanskom istraživačkom mentalitetu, naviklom na eksperimentalne ideje, ma koliko bile ekscentrične, dočekuju se ozbiljno. Budući da je u japanskim školama bullying golem problem, nudi se školska uniforma otporna na ubod nožem, kao i knjižica uputa za majke kako školarce odjenuti kao male razbojnike da školskim nasilnicima djeluju opasnije. Dok bi ugroženi Amerikanci odmah napunili kuću vatrenim oružjem, Japanci se radije kamufliraju i skrivaju. Kamuflirati se mogu i Japanke noseći potpuno zatamnjene naočale, kako napasnici koji vole pipkati žene u pretrpanoj podzemnoj željeznici (u njih ozbiljan problem) ne bi znali u kojem pravcu gleda žrtva.

Šveđanke mogu nabaviti cijeli mali arsenal hladnog oružja u obliku modnih sitnica, od češlja koji postaje bodež ili spreja za oči u obliku ruža za usne do ukrasnog privjeska koji jednim potezom postaje sječivo. Dvije švedske tinejdžerke izmislile su svojevrstan pojas nevinosti u militarističkom looku, s toliko faza otkapčanja da se nevješti napadač spetlja, a žrtva dobije na dragocjenom vremenu. To je neka vrsta obrnutog pojasa nevinosti – objašnjavaju – jer dok su njime nekada drugi kontrolirali žensku čednost, sada je kontroliraju same žene.

Britanski The Mirror je ne tako davno izvještavao o ženama kineske manjine u Indoneziji, koje pri večernjim izlascima obvezno nose pojas nevinosti da spriječe učestala silovanja bandi kao političko sredstvo u lokalnim sukobima s Indonežanima.

Pojas nevinosti u 21. stoljeću?
Zar se tako malo toga mijenjalo od srednjovjekovne mode kada su njime vitezovi osiguravali čednost svojih zaručnica i supruga? U to je doba nevinost bila ženin glavni miraz, pa bi odlazeći u Križarske ratove s neizvjesnim vremenom povratka, vitezovi naručivali pojaseve kod posebnih bravara i kovača, a ovi bi se pod prijetnjom smrti obvezali na izradu samo jednog ključa. U nazočnosti roditelja, crkve i vlasti djevojke su okivane teškim metalnim pojasom s mostom među nogama koji je imao dva mala otvora za veliku i malu nuždu.

Možete zamisliti koliko je ugodno bilo nositi takvo hrđajuće breme, pa su se jadnice morale izgladnjivati da ih manje žulja to silno gvožđe. Spravica se u Europi zadržala punih 600 godina (posljednji je model izrađen u Njemačkoj 1903.), a u 19. stoljeću posebno je bila tražena u Americi i Engleskoj, u jeku industrijske revolucije, kada su uz užinu radnice i njega nosile na posao u tvornicu da se zaštite od nasilnih kolega. U viktorijansko doba u modi su pak bile goleme ukrasne igle za šešire, oružje u obrani časti, a dobro je služio i suncobran.

Jedan od načina obrane bilo je i skrivanje ženskih atributa odjećom, pa se još, prema legendi, Ivana Orleanska skrivala u ritama da je ne bi silovali zatvorski čuvari. I Arya, mlađa kći kneza Eddarda Starka iz 'Igara prijestolja' odijeva se u mušku odjeću da izbjegne ono najgore. George Sand nosila je muškobanjastu odjeću da se lakše kreće u muškom društvu i bude pošteđena imidža krhke, nemoćne žene, kao i Marlene Dietrich koja je u muškim odijelima ostavljala utisak samouvjerene osobe koju se teško slama. Isto kao što su se mnogo kasnije osjećale žene u kultnom ženskom odijelu Yves Saint Laurenta.

Moda kao oružje?
To su ipak tek vizualne poruke, koje neće spriječiti nasilnike, kao što ni izazovna odjeća nije razlog silovanja.

'Ni najnoviji pokušaji obrane specijalnim grudnjacima i kaputićima, ni kameleonska kamuflaža u stilu nindža neće doista spriječiti silovatelje, kaže američka teoretičarka mode Shira Tarrant, ali oni imaju simboličko značenje, upozoravajući javnost da je silovanje svakodnevna borba s kojom se suočavaju žene na svim stranama svijeta.