1. Paklena naranča (A Clockwork Orange; UK 1971.)
Film Stanleyja Kubricka 'Paklena naranča', adaptacija romana Anthonyja Burgessa, koji, među ostalim scenama eksplicitnog nasilja, uključuje tri dugo razvučene scene silovanja. Kubrick je na intenzivan pritisak medija i prijetnje smrću zbog takvih eksplicitnih scena reagirao zabranom emitiranja filma na britanskom tržištu, koja je trajala do njegove smrti 1999. godine.

2. Posljednja kuća nalijevo (Last House on the Left; USA 1972.)
Osuđenici otmu dvije tinejdžerke te ih prisiljavaju na međusobne seksualne odnose, siluju, raspore im utrobe i na kraju zadave. Tijekom snimanja scene silovanja, jedna od glavnih glumica Sandra Peabody bila je toliko istraumatizirana da je navodno napustila set.

3. Posljednji tango u Parizu (Last Tango in Paris; 1972.)
Redatelj Bernardo Bertolucci osuđen je na četiri mjeseca uvjetne kazne zbog snimanja ovoga filma, najpoznatijeg po sadomazohističkoj sceni s maslacem (tzv. butter scene) u kojoj Marlon Brando priprema svoju partnericu za analni seks. Film je za britansko tržište prilično modificiran, a u zemljama poput Italije, Portugala i Čilea zabranjen je 30 godina.
Sud u Bologni zabranio je film iz ovih razloga:
'Neuljudan sadržaj uvredljiv za javni moral… Prezentiran s opsesivnim samozadovoljavanjem, ugađanjem najnižim instinktima libida, u kojem dominira ideja uzbudljivih, neprovjerenih apetita za seksualno zadovoljavanje, prožet psovačkim jezikom… praćen mimo platna sa zvukovima, uzdasima i vriskovima na vrhunca užitka.'

4. Egzorcist (The Exorcist, USA 1973.)
Ovaj horor film, u kojem mladu djevojku opsjedaju demoni, kritičari su prozvali 'religijskim porno uratkom' i 'najstrašnijim filmom svih vremena'. Kontroverzu ove priče pojačale su optužbe da su urednici koristili podsvjesne snimke kako bi utjecali na nesvjesni um gledatelja. Nakon provedbe Zakona o video snimanju 1984., filmu je odbijeno izdavanje i stavljena je zabrana na prodavanje video primjeraka u Velikoj Britaniji.

5. Salo/120 Dana sodome (Salo / The 120 days of Sodom; Italija 1975.)
Mala skupina djece u fašističkoj Italiji oteta je i iskorištena kao alat za zadovoljavanje i užitak nacista, što je uključivalo analno silovanje, samoubojstvo, vađenje jezika, skalpiranje, dubljenje očiju, genitalno sakaćenje, incest, ubojstvo i koprofagiju (konzumiranje fekalija).
Film je u Australiji bio zabranjen do 1993., a zatim je ponovno zabranjen 1998. Tvorac filma Pier Paolo Pasolini nije imao vremena da nekako odgovori na optužbe javnosti jer je brutalno ubijen ubrzo nakon njegova puštanja u javnost.

6. Dani žene (I spit on your grave / Day of the Woman; USA 1978.)
Film prikazuje eksplicitno silovanje nesretne plivačice, koja se odlučuje osvetiti napadačima. To u konačnici dovodi do vješanja, kastracije, udaranja sjekirom i vađenja utrobe.
Film je prije premijere u SAD-u cenzuriran i u potpunosti zabranjen u mnogim europskim zemljama, uključujući Irsku i Zapadnu Njemačku. Kritičar Roger Ebert opisuje ga kao 'odvratnu vreću smeća'.

7. Brianov život (Life of Brian; UK, 1979.)
Paralele između života istoimenog junaka Briana i života Isusa Krista, koje su izričito naglašene tijekom filma, kulminiraju u zloglasnom zaključku u kojem razapeti Brian zviždi, zajedno sa svojim kolegama patnicima, pjesmu 'Always Look on the Bright Side of Life' ('Uvijek gledaj na vedru stranu života'). Crkva i religijske skupine optužili su film za bogohuljenje i pokušali ga zabraniti.

Iako je nacionalno prikazan, nekoliko britanskih gradskih vijeća zabranilo je lokalno prikazivanje filma i neke od tih zabrana i danas su na snazi. Velški grad Aberystwyth 2009. uklonio je tridesetogodišnju zabranu nakon što je Sue Jones-Davies, koja je glumila Judith Iscariot u filmu, postala gradonačelnica.

8. Djeca (Kids; USA, 1995.)
Sedamnaestogodišnji antijunak djece, Telly, nesvjesno širi virus HIV-a inzistirajući na nezaštićenom seksu sa svojim vršnjakinjama. Konzumacija droge, činovi nasilja i silovanja mlade postave glumaca šokirali su kritiku i publiku.
Prikazi maloljetničkog seksa i konzumaciju droge u filmu naveli su neke da ga označe kao eksploatatorski i propituju motive redatelja Larryja Clarka za njegovo otvoreno referiranje na dječju seksualnost.

9. Rasturi me (Baise-moi; Francuska, 2000.)
Slučajan susret dviju žena, Nadine i Manu, koje su obje doživjele nasilje, dovodi ih do kretanja na putovanje koje se temelji na seksu i ubojstvu i rezultira njihovom nacionalnom ozloglašenošću. U konačnici Manu prepoznaju u dućanu čiji je vlasnik upuca, a Nadine uhapsi policija prije nego što može počiniti samoubojstvo.
S obzirom na to da glavne uloge tumače dvije bivše porno zvijezde, film je kritiziran u Francuskoj, a nakon prezira javnosti uslijedila je zabrana za mlađe od 16 godina.
U Velikoj Britaniji film je zabranjen za mlađe od 18.
Službeni plakat zabranjen je u Velikoj Britaniji i u londonskoj podzemnoj željeznici da ne uvrijedi govornike francuskog jezika.

10. Antikrist (Antichrist; Danska, 2009.)
Četvero ljudi se onesvijestilo prilikom prvog prikazivanja filma na filmskom festivalu u Cannesu 2009.
Filmski kritičar Telegrapha Sukhdev Sandhu opisao je film kao 'pornografiju nasilja', a britanski mediji propitivali su bi li ga trebalo zabraniti za mlađe od 18, bez rezanja dijelova filma.
Antikrist prikazuje tjeskobnu reakciju para na smrt sina, koji je pao kroz prozor dok su oni vodili ljubav. Odlaze na boravak u kolibu Eden u šumu s namjerom da zaborave na svoju žalost, ali njihovi pokušaji oporavka završavaju katastrofom. Žena napadne muža komadom drveta prije nego što mu probuši rupu u nozi bušilicom. Nakon toga se sama genitalno sakati škarama da bi je u konačnici muž udavio i zapalio njezino tijelo.