Ako ste sinoć htjeli poučiti maloljetnog rođaka/rođakinju ili – još bolje – nedovoljno iskusnog partnera/partnericu što je to rock 'n' roll, trebali ste biti na koncertu The Men, njujorške petorke koja je oko 200 prisutnih u zagrebačkom klubu Močvara preko sat vremena tretirala moćnom adrenalinskom injekcijom korijenske američke gitarske glazbe. Ako ste, pak, bili tamo, znate o čemu govorim
The Men (ne miješajte ih s elektropop bendom MEN) su relativno novo čedo Brooklyna, jednog od esencijalnih mjesta rock glazbe koje mlađa publika, doduše, poznaje uglavnom po recentnijim imenima sklonijim eksperimentima, poput Yeah Yeah Yeahs, MGMT ili Grizzly Bear. No iako ih bjesomučno hvale isti lojalni indie mediji, kod The Men kompromisa nema – iz dvije gitare, basa, bubnja i distorziranih klavijatura izlaze korijenski punk rock zvuci nadahnuti Replacementsima, Buzzcocksima i ponekim šarmerskim psihodeličnim/surf/americana detaljem. U tom smislu najbliži zvukovni partneri su im Black Lips, luđaci iz Atlante na čiji kaotični nastup u Galeriji SC 2007. nas je sinoćnji koncert najviše i podsjetio.
No za razliku od svoje duhovne braće s juga Amerike, The Men ne moraju miješati rakiju i gljive te urinirati po publici da bi dokazali poantu. Dovoljno je nabudžiti vintage pojačala i oplesti na 1-2-3-4, baš kao još jedna njujorška braća (da, ovog puta mislimo na Ramones), i dok si rekao The Brass/Turn It Around/Open Your Heart, bubnjar Rich Samis koristi nepostojeću pauzu između pjesama da bi skinuo znojem natopljenu majicu. Već sljedećom I Saw Her FaceThe Men pokazuju zašto su ovdje i zašto su danas bitni – gargantuovski psihodelični rock komad i uživo zvuči kao Neil Young kojeg je snimio Steve Albini.
Ako postoji ikakav problem kod ovog benda, to svakako nije isporuka, dečki su nemilosrdno moćni i točni, već eventualno činjenica da bend s tri ili više različita pjevača/autora (The Men ih imaju četiri) po prirodi stvari mora djelovati neujednačeno (osim ako se zove Teenage Fanclub). No energija, polet i pouzdanost koju emitiraju s pozornice anuliraju potrebu za filozofiranjem o tome tko je bolji autor, i vraćaju nas u djetinjstvo, na koncerte Psihomodo Popa i KUD Idijota u ranim tinejdžerskim danima. Šteta je što je publika u Močvari ignorirala opetovane pozive članova benda da se približe pozornici i ponašaju se kao na pravom punk koncertu – na koncu, mosh i stage diving su također njujorški izumi.
Koncert The Men omogućio nam je Lynx Lynx Music, u čijoj organizaciji u zagrebački Aquarius 9. travnja stižu i darkwave post punkeri The Soft Moon. Želimo puno uspjeha ovom mladom i agilnom glazbenom promotoru, jednog od onih koje nećete vidjeti na cehovskim prosvjedima, jer su guranjem glazbe koja se u svijetu događa sada na gubitku već i prije nego stignu do PDV-a, no zato zagrebački koncertni život čine znatno bogatijim.
