Prvi dio u prosincu, drugi dio u veljači, a treći koji mjesec kasnije - dvostrukih i trostrukih albuma svakim je danom sve više (Green Day, Coheed And Cambria, Stone Sour), a čini se da diskografska industrija sve češće oponaša modele koji su spasili filmsku ('Sumrak', 'Harry Potter'...)
Vremena je sve manje, filmovi traju sve duže, a hiperprodukcija sadržaja u savršenom partnerstvu s novom tehnologijom prijeti cijelu digitalnu kulturu pretvoriti u jedan veliki šum – u takvom kontekstu, s jedne strane jest čudno to što se sada i glazbeni dugosvirači pridružuju trendu celuloidnih epskih maratona, a s druge baš i ne, jer trikovi filmske industrije pokazuju da je to možda jedini način. Ako su ljudi prosječni film već i spremni skinuti s weba – onaj koji traje tri dana, zahtijeva nošenje posebnih naočala, a odlazak na projekciju pretvara u dio cjelovečernjeg paket-izlaska, možda će vas izvući iz kućnog kina pa natjerati da navratite u multipleks.
Stoga nas ne treba čuditi poplava tzv. 'albuma u nastavcima' – na neki način, oni samo slijede nove trikove najvećih franšiza kinodvorana, saga poput 'Sumraka' i 'Harryja Potera', koje su na velika platna dolazile u nastavcima rascjepkanima na još sitnije sastavne dijelove. Jedan nastavak sa svojom 'A i B stranom', prvim i drugim volumenom lansiranim u kina odvojeno, s vremenskom pauzom koja dodatno rasteže fenomen na tržištu. Marketing je uvijek išao ruku pod ruku s kreativom – format je i ovog puta dobrano definiran marketingom, a samo naivčina može misliti da je novi pokušaj spasa glazbene industrije dobio zamah isključivo zbog neočekivanog i naglog juriša muza na inspiracijsko vrelo njezinih talenata.
Naravno, dvostruki i trostruki albumi nisu novost.
Njihov nastanak i rast popularnosti, od prvog studijskog dvostrukog albuma (Leo Ferre 'Verlaine et Rimbaud chantes', 1964) i prvog dvostrukog rock albuma (Bob Dylan 'Blonde on Blonde', 1966) pa sve do pojave CD-a, uvelike duguju ograničenjima samog medija, limita koji je nametao vinil. Kad se autorski kapacitet jednog Štulića susretne s vinilom, logično je da će rezultat biti pravi mali glazbeni serijal od nekoliko čarobnih epizoda. Nakon izuma CD-a, štrikanje glazbenog džempera u nastavcima postala je stvar uglavnom kreativnog izbora, kojim su se najviše okoristili konceptualni bendovi, a nakon mp3 revolucije, danas kada jedan album može trajati doslovno beskonačno, tj. onoliko koliko traje playlista u koju trpate pjesme, bilo kakva forma i bilo kakav koncept isključivo su stvar kreativnog izbora. Koliko i nostalgije, ali i marketinške borbe za očuvanje tradicije LP-ja.
No zato je novost praksa u kojoj se dvostruki i trostruki albumi ne objavljuju odjednom, već u volumenima s vremenskim odmakom.
Green Day je u tom smislu odradio maratonski posao, rastegnuvši povratak na scenu kroz tri ravnopravne doze, izbacujući novu glazbu u razdoblju od rujna 2012. do siječnja 2013. kao tri odvojena LP paketa ('Uno', Dos' i 'Tres'), čiji je udar na tržište bio znatno oslabljen činjenicom da je Billie Joe Armstrong završio na odvikavanju negdje usred cijelog procesa.
Konceptualni pop punkeri pomalo su paradoksalno napustili koncept onog trenutka kada su se odvažili na trostruko LP-putovanje – baš kao što je pomalo paradoksalno to da jedan isključivo konceptualni proggy bend poput Coheed And Cambrije tek nakon deset godina postojanja objavi svoj prvi (studijski) dvostruki album.
'The Afterman: Ascension' pojavio se u listopadu 2012, a drugi dio sage o znanstveniku-astronautu koji otkriva ljudske duše u samom srcu energetskog izvora planeta ('The Afterman: Descension') uslijedio je u veljači 2013. Deluxe paket s oba albuma i prigodnom knjigom koja detaljizira priču iz pjesama izišao je kada i 'prvi dio', a zanimljiv je način na koji je bend riješio problem preranog curenja materijala na web – 'Descension' je u paketu stigao kao prazan CD, a svatko tko je kupio limited izdanje dobio je .wav datoteke 'Descensiona' na dan izlaska drugog volumena. Njih može koristiti po potrebi: slušati ih u Winampu ili zapeći na plaćeni, prazni dizajnirani medij. Znakovito je i to da 'The Afterman' završava pjesmom naziva '2's My Favorite 1'.
Što bi mogao biti i moto Coreyja Taylora, pjevača metal benda Slipknot, koji je sve razvikaniji i kao frontmen Stone Sour, grupe koja je svoj četvrti album snimila i objavila u formi dvostruke konceptualne ploče. Naravno, dvostruki i u ovom smislu podrazumijeva nastavke – 'House Of Gold & Bones – Volume 1' izišao je u listopadu 2012, a 'Volume 2' izlazi 17. travnja 2013.
U isto vrijeme, na nekoj drugoj bojišnici, onoj gdje se vodi žestoki rat za naklonost 'društveno prilagođenijih' tinejdžerica, boy bendovi nove generacije smišljaju nove načine za brzu zaradu – kao da nije dovoljno to što pubertet traje kratko, sada još moraju djelovati i u eri u kojoj prosječni celebrity svoju slavu ispuca u nekoliko treptaja i singlova!
Tako je One Direction lani objavio čak dva albuma – ne dva volumena jednog dvostrukog paketa, već dvije posve zasebne cjeline unutar 365. dana, 'Up All Night' i 'Take Me Home'. Britanski boy bend The Wanted nedavno je obznanio da planira učiniti nešto slično – izdat će dva albuma tijekom 2013, jednog u travnju, a drugog krajem godine. Velike planove ima i 15-godišnji Greyson Chance, američki pjevač poznat po obradi 'Paparazzi' Lady Gage, viralnom hitu 2010, a koji je lani izdao EP 'Truth Be Told, Part 1', ne bi li 'Part 2' ostavio za formu LP-a, svoj novi album koji će u prodaju tijekom 2013.
