Ang Lee svoju je karijeru na Zapadu zacementirao s dvije riječi: gay kauboji.

'Planina Brokeback' bio je presudan trenutak u životu hongkonškog redatelja koji je nekoliko godina ranije već dobio priliku dokazati se u Hollywoodu, ali tek je dekonstrukcijom i destrukcijom mačističkog modela američkog kauboja postigao ono što je do tada uspjelo malo kome s ove, a kamoli suprotne strane Urala: okrenuo je Johna Waynea u grobu, pretvorio samog sebe u globalnu senzaciju, a usto postao prvim azijskim redateljem koji je osvojio Oscara. Neki kažu da bi mu to ponovo moglo poći za rukom zahvaljujući režiji spektakularne avanture 'Pijev život', priče o prijateljstvu 16-godišnjeg dječaka i bengalskog tigra tijekom borbe za preživljavanje nakon potopa broda. Film se već spominje kao jedan od ozbiljnih kandidata za glavna priznanja Akademije.

Velika seoba azijskih filmaša na Zapad uglavnom je završavala velikim povratkom kući – kada su John Woo, Jet Li Jackie Chan ravno iz Hong Konga sletjeli u Los Angeles, odradili su nekoliko blockbustera, ali potom je svatko iz svog razloga, od čistog razočaranja poslovnom politikom do gubitka interesa za trganjem u drugačijim modelima biznisa, odlučio iskoristiti povratnu zrakoplovnu kartu pa nastaviti razvaljivati sve moćnije kinesko tržište. Popularnost japanskog filma u novom mileniju, stvorena između ostalog i valom remakeova J-Horora, i nekim je japanskim autorima omogućila da se okušaju s engleskim jezikom, no i to je završilo jednakom brzinom kojom se ispuhao trend psiholoških horora s dugokosim curicama. Trenutno svjedočimo korejskom valu – PSY odrađuje svoje na glazbenim top ljestvicama, a redateljske ikone kao što su Park Chan-wook, Kim Ji-woon i Bong Joon-ho tek se trebaju dokazati – jedan snima s Nicole Kidman, drugi s Arnoldom Schwarzeneggerom, a treći s Chrisom Evansom

Iako jest dio talentirane i ambiciozne generacije majstora koji su gradili imena na kantoneškom i mandarinskom govornom području, Ang Lee nikada nije bio John Woo, barem kada su tematika i stil u pitanju – dok je njegov kolega mahao pištoljima između usporenog letećeg perja bijelih golubica, Lee se sa šarmantnih tajvanskih drama prebacio na ozbiljno pomaknute obiteljske drame duboko ukorijenjene u amerikani sedamdesetih ('Ledena oluja'), a zatim je s 'Tigrom i zmajem', tradicionalnim wuxia spektaklom upakiranim u moderni teatar žica i CGI-ja, sjajno prodao kulturu Istoka novim generacijama zapadnjaka, okoristivši se kao i većina kolega prvim koracima rapidne globalizacije digitalnog 21. stoljeća.

Rođen 1954. godine u Tajvanu, gdje mu je obitelj pobjegla od Maovih komunista, Lee se intenzivno počinje zanimati za film tek na fakultetu, inspiriran Bergmanom. Krajem sedamdesetih odlazi studirati u SAD, bavi se kazalištem i surađuje s razrednim prijateljem Spikeom Leejem, a upravo će ta rastrganost između Azije i Amerike obilježiti njegovu filmsku budućnost, kao i prvijenac 'Pushing Hands' (1992), priču o majstoru tai chija koji iz Kine dolazi živjeti u New York, proživljavajući pravi kulturni šok.

Drugim filmom 'The Wedding Banquet' (1993), o avanturama tajvanskog homoseksualca koji se ženi za Kineskinju zbog papira, započinje ono što će na kraju postati njegova 'gay trilogija' (ostatak čine kauboji i 'Woodstock'). Njegovo pravo malo remek-djelo 'Eat Drink Man Woman' (1994) spaja gastronomiju i egzistencijalizam puno prije negoli su to radile američke romantične komedije, a iako je tim uratkom ostavio itekako velik trag (uključujući i prvu nominaciju za Oscara), njegova adaptacija 'Ponosa i predrasuda' (1995) prva mu istinski otvara međunarodna vrata. Nakon Jane Austin na red je došao Wang Dulu, čije je literarno djelo postalo 'Tigar i zmaj' (2000), a Leeju donijelo i nominaciju za najbolju režiju. Prije nego li ga je konačno osvojio s 'Planinom Brokeback', snimio je 'svingersku dramu' 'Ledena oluja' (1997), vestern 'Ride With The Devil' (1999), pa čak i 'Hulka' (2003) sa zelenim Ericom Banom.

Posljednjih pet godina vrluda između Azije, gdje je srušio pokoji tabu žestokim scenama seksa u špijunsko-erotskom retro trileru 'Požuda, oprez' (2007), te Amerike, gdje se pozabavio hipijevskim mitovima u 'Svi na Woodstock' (2009).

S 'Pijevim životom' Lee ulazi u novu fazu spektakla za velika platna te čini uistinu puno toga – inovativnim 3D-om pokušava parirati Cameronu, belji se svima koji su godinama tvrdili da je roman Yanna Martela nemoguće pretvoriti u film te ganja novi naramak nagrada, snimajući još jedan transkulturni projekt koji veže Kinu, Indiju i Zapad na novi, do sada možda najambiciozniji način. Nije loše za dijete kineskih izbjeglica. Uopće nije loše.