Kako se kalio punk, a potom i novi val, hip hop i techno u Linzu, šljakerskom gradu čelika koji se kroz uspon i pad alternativne scene od kraja sedamdesetih do devedesetih predstavio Hrvatima u sklopu 'austrijskog tjedna' SPFF-a, uči nas 'Es muss was geben', dokumentarni film Olivera Stangla i Christiana TodaMladi austrijski redatelji inspirirani ukoričenom poviješću scene svoga grada posvetili su osamdesetak minuta filmskom portretiranju iste te scene kroz naraciju preživjelih protagonista, zapravo klasičan osamdesetominutni talking head koncept s malo glazbe, ali puno prepričanih anegdota.

Rezultat je sličan kao da netko u Hrvatskoj snimi dokumentarac o, recimo, kutinskoj HC sceni i prezentira ga Austrijancima – zanimljiv, iako blago razvučen pogled u mikrokosmos prohujale ere, u povijest zakovica, irokeza, skvotiranja i borbi za 'drugačijost' u sredini koja, kako to već biva u ovim pričama, baš pretjerano i ne razumije mlade inspirirane antitrendovima s londonskih ulica, kojima odjekuju The Clash i Sex Pistols.

'Proizvedeno u Hrvatskoj' s potonjima nema previše veze, osim ako uspjehe 2Cellos ne ubrajate pod 'pankersko tretiranje klasike', no jedini problem jest taj što 'Proizvedeno u Hrvatskoj', unatoč najavama, sadrži samo jedno čelo, a film koji je opisivan kao priča o počecima danas planetarno popularnih Šulića i Hausera publici je u osnovi prodan pomalo lažnom reklamom. Jer ovaj uradak Miljenka Bukovčana uopće nije film o usponu Šulića i Hausera, već običan mali TV dokumentarac o novim genijalcima hrvatske klasike, iznimno talentiranim mladim ljudima među kojima je i Luka Šulić, snimljen prije globalne slave i velikog proboja, ali u kojem jednako glavnu riječ imaju Filip Merčep, Marin Maras, Latica Cameron, Danijel Legin, Marin Maras..., sve odreda potencijali za neke nove velike crossover uspjehe.

No muljaža s najavama manje bi bila bitna da govorimo o remek-djelu, što 'Proizvedeno u Hrvatskoj' zasigurno nije – ruku na srce, nije ni loš, ali ako izgleda kao školska forma producirana kao za punjenje programa na HTV-u, to je zato što jest projekt koji je producirao HTV za male ekrane. Dakle, ne funkcionira baš tako velebno na velikom platnu, iako su note koje su odzvanjale kroz zvučnike sjajno pratile mapu sazviježđa iscrtanu iznad nikad fascinantnijeg koncepta ljetnog kina, smještenog između dvije kolosalne klisure Velike Paklenice. U takvom ambijentu i 'Larin izbor' bi se gledao kao ep.