Pa pored toga što mislim da je to jedan od naša četiri najbolja albuma, najviše je pomogao taj deal sa srpskim telefonskim operaterom Telekomom. Prva naklada je prodavana uz telefonsku karticu i otišlo je 50.000 za dva mjeseca, samo u Srbiji.

Album je od strane kritike dočekan s mnoštvom komplimenata i kod velikog broja kritičara proglašen vašim najboljim albumom u karijeri. Što vas je natjeralo da se na novom albumu okrenete nekom novom zvuku?

Bend je bio u velikoj krizi poslije turneje za 'Harmonajzer'. Malo je izgledalo da smo došli do kraja puta. A onda se pojavio Ljuba i svojim dolaskom udahnuo novi život u bend. Došlo je do neke nove kemije u bendu i odjednom su se svi osvježili, sve je zvučalo zanimljivo i novo. Moja ideja, kao i mnogo puta ranije, bila je da iznenadimo publiku što više možemo novim zvukom benda, a to smo i uspjeli. Piko Stančić, kad sam mu prvi put pustio nekoliko stvari, rekao je da je to čuo na radiju, ne bi prepoznao da je to Orgazam. Kad mi on to kaže, to je najveći mogući kompliment. Ja jako volim i poštujem Piku, on je jedan od mojih najvećih učitelja iz mladosti!

Je li novi album više prihvatila vaša stara ili nova, mlađa publika?

Hm, zanimljivo pitanje. Mislim da je odgovor mlađa publika. Mi, srećom, spadamo u bendove koji stalno dobivaju novu publiku. Publika se mijenja, odrasta, prestaje da ide na koncerte... onda dolaze drugi, mlađi, tek stasali. To je ujedno tajna naše dugovječnosti. Davno bismo propali da ovisimo o, naprimjer, našim fanovima iz 1982!

Prvo izdanje albuma objavljeno je u suradnji s Telekomom Srbije i Domom omladine. Kako to da ste se odlučili na takve suizdavače umjesto klasične diskografske kuće?

The Times They Are A Changing. Tako se mijenjaju i načini poslovanja, prezentiranja rada publici. Mi smo fleksibilni, sposobni da se prilagodimo novim tendencijama na tržištu. Nismo mi to izmislili. Ako je Princ shvatio da mu je bolje da izda novi album u Engleskoj za Daily Mail, onda znači da je to globalna pojava. To je, uostalom, bila samo prva faza u izdavanju ovog albuma, poslije je došla na red klasična diskografska kuća Dallas, koja je onda izdala kompletan album (Telekomova verzija ima sedam pjesama).

Diskografska industrija mijenja se iz temelja iako zapravo nitko ne zna kako će izgledati diskografija za nekoliko godina, kao i sama distribucija glazbe. Jeste li skloniji diskografiji kakva je dosad postojala, dijeljenju glazbe besplatno putem interneta ili pak imate na umu neku treću opciju?

Pa čuj, uvijek smo spremni i osluškujemo, pratimo promjene, to je naš posao, između ostalog. Mi NIKAD nismo zarađivali neki novac od prodaje nosača zvuka. Uvijek je to bio samo povod za novu turneju, a novac zarađujemo od koncerata. Sad izgleda cijeli svijet dolazi na tu poziciju. Diskovi se sve manje kupuju-prodaju, sve se skida bez plaćanja s neta.

Unazad nekoliko mjeseci digla se velika prašina oko ACTA-e, PIPA-e, SOPA-e, zaštite intelektualnog vlasništva i glazbe koju stvarate. Kakav je vaš stav o tome?

Moj stav je da se autorska prava moraju plaćati, na neki način. Ako ne bude tako, nitko više neće raditi glazbu, odnosno netko hoće, ali bojim se da bi to bio mali broj ljudi. Nemam ideju kako da se to uredi. Mislim da će u nekom trenutku sva muzika, filmovi, TV, knjige biti u nekoj bazi podataka na netu i da će se onda plaćati kao neka pretplata, kao za kablovsku TV danas. Neće biti potrebe da posjeduješ disk. Ta baza podataka bit će svuda dostupna, preko mobitela ili slično, i to u najboljoj rezoluciji i kvaliteti.

Nedavno su Partibrejkersi velikim koncertom u Beogradu obilježili 30 godina karijere. Vi slavite 32 godine. Koliko se mediji u regiji odnose prema vama s dignitetom zbog vašeg neizbježnog doprinosa u razvoju rock kulture na ovim prostorima, a koliko ignoriraju vaših 30 godina i sam status rock umjetnika?

Pa čuj, to je kao i sam status rokenrola danas. Neki to uopće ne konstatiraju, nekima je to najvažnija stvar u životu, neki samo odrađuju svoj posao. Ovisi od slučaja do slučaja.

Trideset godina ste na pozornici. Biste li se mijenjali za tih 30 godina ili ste zadovoljni proživljenim i napravljenim te svime onime što je iza vas?

Ne bih ništa mijenjao, osim možda mjesta događaja. Da smo, naprimjer, neki američki ili engleski bend, bilo bi puno, puno lakše. Ovako stalno imaš dojam da krčiš neku džunglu koja se neprestano obnavlja. Ti siječeš korov, grane i lijane, a one opet rastu. Malo je Sizifov posao baviti se rokenrolom na Balkanu i živjeti od toga. Naročito ako sviraš ovako nešto kao mi. To je ipak muzika koja zahtijeva neko prethodno obrazovanje. U slušalačkom smislu, mislim. Mora ipak biti 'naslušan' muzike da bi taj netko shvatio o čemu govorimo.

Manje je poznato da se bavite i slikarstvom. Možemo li uskoro očekivati i kakvu izložbu vaših radova?

Da, definitivno. Samo ne znam kad i gdje, ali pokušat ću za jedno godinu dana spremiti radove za to. Ima već previše ponuda i ljudi koji bi željeli da se to dogodi.

Vaš zagrebački koncert bit će prvenstveno promocija albuma 'To što vidiš to i jeste', na kojemu se nalaze pjesme idealne za improvizacije i extended play verzije tih pjesama. Možemo li očekivati takve produljene verzije ili to ovisi isključivo o trenutku, atmosferi, publici i vašoj inspiraciji?

Pa, naravno, uvijek ovisi o trenutnoj inspiraciji i interakciji s publikom. Zasad sviramo šest pjesama s novog albuma. To će biti naš najdulji koncert u Zagrebu ikad. Svirat ćemo skoro puna dva sata. Dosad smo uglavnom svirali oko sat i 45. Vratili smo na repertoar i neke hitove koje godinama nismo svirali, 'Debelu devojku' ili 'Bejbe, ti nisi tu'... To godinama nismo svirali, od 2004, kad se Ljuba vratio. Bit će, naravno, i pjesama sa samog početka, new wave period, kao i pjesama s 'Distorzije'.