Vladavina robota očito je neminovna budućnost. Jer povijest gotovo svakog žanra nastalog oko manipulacije elektroničkom opremom upozorava na to da je scenarij 'Terminatora' itekako neizbježan – pogledajmo samo u ne tako davnu prošlost klupskih devedesetih i to kako je organski zvuk sočno narezanog junglea postao robotiziranom agresijom drum'n'bassa, ali čak i prvu breakbeat elektroniku s početka desetljeća ravea, koja se brzo preobrazila u ledenu hangarsku čekićanu.

Brostep možda nema ni duba ni soula, ali ima rokerski gard, pop melodije i razorne party refrene – što ga ipak ne stavlja u kategoriju potpuno hladne robotike, ali kao američki nasljednik britanskog dubstepa u svakom komadu svog soničnog identiteta daje na znanje da jest potomak istog pretka, ali i dijete koje ne sluša previše svoje roditelje. Nazovimo to pomakom s kanabisa na alkohol ili dodatnim digitalnim 'popartijavanjem' masnog i napušenog zvuka otočkog undergrounda, svejedno – brostep se nalazi na istom obiteljskom stablu, ali nije dubstep pa ga ne treba ni kvalitativno uspoređivati s istim. Mid-range postao je važniji od sub-basa – pivska agresija naslijedila je kljucanje u oblaku skunka.

A jednom kada prihvatimo takav razvoj događaja, možemo se pomiriti i s time da je Skrillex, 24-godišnji producent iz Los Angelesa, danas jedna od najvećih zvijezda rastuće američke plesne scene. Štoviše, rave kultura koja je poharala Europu prije 20 godina tek je sada pošteno napala novi kontinent pa iako nekima zvuči šokantno, ne treba nas čuditi što je nakon vladavine Davida Guette i ulaska housea u američki hip hop, R&B i pop, na red došao i dubstep. On je, nakon što se našao u skladbama izvođača u rasponu od Snoop Dogga preko Kanyea Westa i Jay-Z-ja pa sve do Britney Spears i Justina Biebera (!), koji najavljuje 'dubstep utjecaje na novom albumu', postao novim omiljenim odredištem mnogih. Pa sada čak i momci iz Cypress Hilla, koji su svoje ode marihuani kroz godine činili agresivnijima uvodeći električne gitare u crossover kombinacije, najavljuju izdavanje dubstep projekta – najvjerojatnije američke varijante, brostepa, koji će agresiju riffova zamijeniti agresijom basa, syntheva i eksplozivne dinamike digitalnih dizalica i spuštalica.

Skrillex se u dubstepu, pardon, brostepu kao jednom od izdanaka postdubstepa, našao nakon karijere u posthardcore bendu, a nedugo nakon što se latio elektronike, dosegao je nevjerojatne razmjere hvale i slave – nominiran je za čak pet Grammyja (uključujući onaj u kategoriji najboljeg muškog izvođača!), a MTV ga je proglasio najboljim izvođačem 2011. godine, ispred Guette čiji je tron očito osvojio. No hoće li ga i zadržati ili abdicirati, pokazat će 2012, koju je Skrillex otvorio novim, petim EP izdanjem svoje karijere, zapravo malim 'tejsterom' onoga što ćemo dobiti kada iziđe njegov album prvijenac 'Voltage' ove godine.

'Bangarang' je prava mala enciklopedija brostepa nabijena u sedam pjesama. Svi sastojci te nove žanrovske musake su tu – ledena produkcija omekšana komadićima ljudskog glasa i provjerene party dizalice koje završavaju u eksplozijama agresije audio Transformera, od hitoidnih potencijala 'Breakn' a Sweat' i daftpankaste 'The Devil's Den' do napornih iživljavanja tipa 'Right On Time' te pravog primjera 'dancefloor heavy metala' u pjesmi 'Kyoto', koja spaja klupsko znojenje s repanjem, robotiziranim G-funk melodijama i rokerskom zvučnom estetikom generacije odrasle na riffovima 'Guitar Heroa'.

Ocjena: 7 /10

Izdavač: Big Beat / Atlantic