Što je Remi htjela biti u životu kad odraste prije nego je počela repati, a što Shot?

Remi: Htjela sam biti profesorica engleskog, pa onda u srednjoj školi me uhvatilo da želim studirati filozofiju i logiku, pa onda opet engleski, a onda sam morala odabrati samo jedno od toga, pa je odluka ipak pala na engleski. Španjolski se tu negdje priključio u trećem srednje. Valjda zbog Rose Salvaje i Marisol, ha-ha...

Shot: Kad sam ja bio jako mali htio sam biti policajac na motoru! Al' danas nemam ni vozačku za prave motore. A policajci me nerviraju…

Što ili tko je bio okidač da se okupi ekipa i započne život grupe Elemental?

Shot: Pa ne znam je li to bio neki epohalni događaj ili neka bitna osoba koja je uzrokovala nastanak Elementala! Taj početak je bio vrlo spontan. Remi, Ink i ja smo bili dio jedne velike ekipe negdje tamo u drugoj polovini devedesetih i nekako smo spontano krenuli raditi pjesme. Prvo su nastale neke prve demo snimke, da bi kasnije to dobilo ime Elemental. Radili smo svoju muziku, izvodili to na nekim hip-hop partyjma pred šačicom ekipe i uletio nam je ugovor za prvi album. Bila su to vremena kada se vrlo lako dobivalo diskografski ugovor! Tako je počelo. Nakon prvog albuma nastala je prva postava (tada još pratećeg) benda. Ljudi su se mijenjali u bendu, izašao je drugi album, otišao Ink, bend se konsolidirao, izašle 'Male stvari'… and the rest is history!

Jeste li bili zbunjeni kada je 'Romantika' s trećeg albuma 'Male stvari' postala takav hit?

Remi: Zbunjeni? Bili smo na žestokom tiltu i totalno nepripremljeni. Zbilja to nitko iz benda nije ni naslućivao. Štoviše, sjećam se, kad smo je napravili kao info snimku, zvučala je ok, a kad smo je prvi put odsvirali s bendom na probi, zvučala je katastrofa. Meni je čak bilo bed što ima tri repane strofe, htjela sam je skratiti jer je zvučalo toliko nategnuto da mi je bilo bed repati toliko dugo. Samo sam htjela da što prije završi. Cijelu smo probu potrošili na nju. Onda smo se malo odmaknuli od nje, pustili da nam legne (ili ne) i idući put pokušali ponovno. Tino Baričić (bivši bubnjar) u međuvremenu je smislio ritam koji je odsvirao na idućoj probi i najednom je sve leglo na mjesto! Kad su iz Menarta čuli pjesmu, odmah su nam rekli da to mora biti singl. Iskreno, ja nisam mislila da će pjesma s tri repane strofe iz ženske perspektive postati pjesma koja nas je prebacila iz anonimnosti na radijske postaje. Ali valjda je sjela u pravom momentu. Poklopilo se sto faktora.

Shot: Znali smo da je dobra pjesma, ali bili smo skeptični da bi široke mase mogle progutati tako provokativnu temu. Naš izdavač Branko je inzistirao da to mora biti najavni singl za album, a kako je izlazak albuma trebao kasniti par mjeseci, pustili smo da pjesma izađe samo kao radijski singl. I onda dum-tres. Prošlo je!

Kako je nastala pjesma 'Romantika'?

Remi: Bila sam doma, bolesna, uhvatila me neka žešća prehlada i cijele sam se dane povlačila po kući i zujala u TV. Stalno je išao onaj neki talent show, repriza za reprizom. Zbilja sam bila na rubu ludila. Jedne večeri mi se po glavi počela motati fraza, 'kad si tako, mmm dobar'... Zapisala sam je i odmah nastavila pisati nešto za što se kasnije ispostavilo da je refren 'Romantike'. Pustila sam da odleži do idućeg jutra, pročitala to, svidjelo mi se pa sam krenula raditi na strofama. Skužila sam, prema refrenu, da će to biti pjesma u kojoj žena ima jaču kartu u ruci pa sam si dopustila da u strofama idem do kraja. Napisala sam dvije strofe i stala. Nisam znala u kojem smjeru da odvedem treću strofu i kako da završim pjesmu. Nekoliko dana mi se vrtjelo po glavi, i onda sam napokon odlučila - jebe mi se, sad ću napisati kako mi govori unutarnji feeling pa kud puklo. I dobro je puklo, ha-ha...

'Male stvari' su objavljene 2004. Međutim unatoč hitu 'Romantika' trebale su vam pune četiri godine da snimite album 'Pod pritiskom'. Zašto tako dugo?

Remi: Pa malo nas je sve to oko 'Malih stvari' uhvatilo na prepad, puno smo svirali posvuda i trebalo nam je ekstra snage i vremena da se organiziramo za probe i da radimo na novim pjesmama. A i te četiri godine su baš proletjele... Nismo ni skužili.

Postoji li neki prijelomni trenutak u karijeri benda?

Shot: Ma jooooj koliko ih je! Svaki album je prijelomni trenutak benda! Trebaš sve u sebi sabrati, istresti to na probama da nastanu nove pjesme, a pri tome da nadmašiš sve što si do sada napravio! Ha-ha! Svaki je album prijelomni! No možda još i par ključnih trenutaka. Dan kada nas je Maja Novak dovela iz male nepotencijalne diskografske kuće u tada veliki Menart, pa dan kada je Erol pristao ući u bend nakon čega se postava vrlo brzo posložila da snimimo 'Male stvari', nažalost i dan kada je Ink otišao iz benda što nas je još više poguralo da se ostavimo programiranih beatova i shvatimo svirače u bendu ozbiljno…

Koji koncert pamtite kao najbolji u posljednjih 15 godina?

Remi: Onaj koji me najviše iznenadio bio je prvi veliki koncert u Aquariusu, netom nakon izlaska 'Malih stvari', jer smo prvi put nastupali pred više od 1000 ljudi. To je zbilja bio veliki skok za bend koji je do tada nastupao pred možda 200 istomišljenika, većinom reperske publike. Najednom se nađeš u situaciji da prekrcaš veliki klub i pitaš se, 'što je sad ovo?'. A onda bih još izdvojila prvi koncert u Beogradu - pukla sam kad sam vidjela pun klub, a u Srbiji nismo čak imali ni distribuciju CD-a! Od manjih koncerata, najdraži mi je prvi nastup u Kninu. Kakav ludi grad, genijalna ekipa i Jug koji vodi klub su najveći zajebanti s ove strane Balkana!

Koji vam je najgori koncert u karijeri?

Shot: Meni se urezao u sjećanje (mislim da to stručno zovu PTSP) jedan nastup kada smo pristali odraditi za sponzora, jednu TV postaju, neki nastup za njihov event. Bili smo mladi, zeleni, još samo trio, i trebali smo izvesti jednu pjesmu u predvorju muzeja Mimara. Izađeš kao mali nadobudni reperčić pred kravate i kanapee, oni mirno sjede i gledaju te, a ja fino zablokiram i potpuno zaboravim tekst. I onda sramooootaaaa. Ajme… Otada smo promijenili politiku nastupanja za sponzore!

Remi: Meni se urezao jedan koncert u Slavonskom Brodu i jedan Jelahu (BiH) jer sam u tom periodu proživljavala neke osobne kalvarije, pa mi se poklopilo dosta pi……a.

Poznato je da imate puno fanova. Je li se dogodilo da netko od obožavatelja prijeđe granicu, zove vas i maltretira kod kuće, hvata vas na nastupima…?

Remi: Iskreno, bilo je par likova koji su me zivkali, tlačili na FB i bili naporni, ali sve sam ja to riješila, ha-ha. Ma čudno je to, ljudi te vide na TV-u ili na koncertu i onda imaju osjećaj kao da te poznaju, pa možda malo slobodnije pristupaju... No i mi nismo baš neki mizantropi kad pričamo s fanovima, pa nam ljudi otvorenije pristupaju nego možda nekim drugima koji oko sebe stvaraju neki oblak mističnosti i nedodirljivosti. Meni je to glupo. Imamo nekolicinu obožavatelja koji za sebe kažu da imaju 'posebne Elemental potrebe' i oni su prvi koji nas, nakon što izbacimo album, pitaju kad će idući! Ali ta naša mala ekipa nas potiče da još više i brže stvaramo, nije to loša stvar.

Kako usklađujete privatni život, obitelj i rad s bendom?

Shot: To je više-manje grozno! Možda je sada lakše jer smo se već dokazali, ali bilo je jako teško bližnjima objasniti da ta muzika i sav angažman oko nje nama ima smisla. Svi ti to gledaju kao na neki simpatični hobi, a tebi je veće od života. Pa kad počne previše vremena oduzimati, a još se nisi probio, onda nastanu problemi. Krenu sve one klasične 'a što se ti ne bi malo uozbiljio?' i slične opaske. Sada je lako. Odrasli smo, definirali smo svoje živote oko muzike i okolina nas razumije. Ili nas barem stoički trpe…

Jeste li imali u ovih 15 godina kakvih neugodnosti od strane vlasti i političara koje često prozivate u svojim pjesmama?

Shot: Stvarno nismo! Do sada su svi hinili da smo im simpatični! Par puta su nas pitali da sviramo u predizbornim kampanjama, to smo pristojno odbili i nikom ništa.

Remi: Mene je Bernardić gledao ispod oka kad su me upoznali s njime na nekom sportskom događaju na Trgu, ha-ha... A šta ću mu ja?

Album 'Vertigo' (2010) postavio vas je na sam vrh domaće scene. Po čemu vi pamtite taj album? Koje su vam prve asocijacije vezane uz njega?

Remi: Mene je par mjeseci nakon objavljivanja albuma hvatala žešća vrtoglavica. Ozbiljno, ne lažem! Užasno bizarno! Zato se ovaj album i zove 'U redu je', ha-ha, da sve bude u redu. A po čemu ga pamtimo? Po tome da je rad na njemu protekao ful spontano, zbilja ne pamtim neke sporne momente (osim uobičajenih kojih ima svaki put kad se radi album, no to je normalno)... Radili smo ga s tada 'friškim' basistom Konijem koji je apsolutni genijalac i znam da mi je baš bilo gušt gledati i slušati što će on to novoga donijeti u bend i zvuk benda.

Trenutno ste usred najveće turneje u vašoj karijeri tijekom koje ćete održati oko 15 koncerata u Sloveniji, BiH, Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj. Kako je prošao nastup u Splitu?

Remi: Ja sam bila na tiltu prvih 15 minuta, jer smo prvi put izveli neke nove aranžmane, pa sam bila ekstra svjesna svega oko sebe (i same sebe). Inače kad izađeš na pozornicu, sve ostalo osim tekstova i muzike izlazi iz glave, a u Splitu sam sad bila svjesna svakog pokreta, pogleda... Srećom, uspjela sam se opustiti jer je publika bila super, fakat imamo genijalne ljude koji nas prate. Bilo je i dosta novih lica na koncertu (da, prve redove znam po profilnim slikama na Facebooku, ha-ha), pa me to baš razveselilo jer je poanta svakog novog albuma (između ostalog) da proširiš krug ljudi koji te slušaju i osvojiš neke nove teritorije.

Kako izgleda vaš suživot u kombiju i vrijeme prije i poslije nastupa?

Remi: Mi smo ti svi jako svjesni jedni drugih i međusobnog raspoloženja. Katkad se dogodi da je nekome loš dan, i to svi osjetimo. Onda tu osobu pokušaš opustiti, izvući ga/ju iz beda, onako, prijateljski. Valjda zato što smo mi muzičari malo osjetljiviji na raspoloženja, ne znam... Ne želim reći da smo 'indigo' nego smo senzibilni. Dugo se poznajemo pa već po pogledu znam što je kome u glavi. Kad su duga putovanja, zbilja zna biti prokleto teško, ali i prokleto zabavno. Znaš ono kad kolektivno pukneš? Neki put smo kao klinci, kao da smo na ekskurziji... Ali baš zato mi je sve to avantura, nema unaprijed zacrtanih reakcija. Trebaš nas vidjeti kad se npr. u sedam ujutro vraćamo kući, nakon cijelog dana (i noći) putovanja i održanog koncerta... Histerija, smijeh, kolektivno ludilo, poneko pijanstvo, kolektivno hrkanje...

U Beogradu nastupate 22. studenoga, nakon slavljeničkog koncerta u Zagrebu. Kakav status imate danas u Srbiji?

Shot: Uh, tamo nas stvarno vole! Dugo nam je trebalo da se naša muzika probije internet kanalima do šire publike u Srbiji. Prvih 4-5 godina otkad aktivno vrtimo kilometre po gažama (dakle od 'Malih stvari') nisu nas zvali da nastupimo u Srbiji. I onda kada se prvi put dogodilo, otada samo sve veće i veće prostore tamo sviramo. Bilo je stvarno fantastičnih koncerata, posebno u Beogradu. Stotine ljudi su ostajale ispred kluba bez ulaznice zbog gužve!

U više ste navrata surađivali s beogradskim reperima. Tko vam od njih najviše imponira?

Remi: Meni svakako Marčelo. Njegov talent i genijalnost su mi jako inspirativni. A i pomaže to što je sjajan čovjek. Osim njega, Sky Wikluh... Genijalac i multiinstrumentalist! Taj čovjek sve što otpjeva, zvuči bomba. A i Struka mi je sjajan. Ima odličan, specifičan flow i super tekstove - makar možda katkad govori o stvarima koje su meni miljama daleko, uvjerljivo to radi i to cijenim.

Prate li mediji u regiji vašu slavljeničku turneju, vaših prvih 15 godina i daju li vam prostora u medijima?

Shot: Da, prate nas! Iznenađujuće mnogo! I hvala im svima na interesu i podršci. Možda smo mi prvi bend na ovim prostorima koji se jasno usudio reći da sviramo regionalnu, dakle Ex-Yu turneju, iako i određeni broj drugih bendova bez beda puni klubove diljem cijele regije. Al' mi smo se baš s ponosom bacili naglavačke i odlučili odsvirati pod titulom prave turneje cijelu tu regiju bez da to skrivamo. Nadam se da će doći vremena kada će svaki bend, bez obzira iz koje države dolazi, suvereno vrtjeti turneje po cijeloj ovoj regiji. Ipak je to malen prostor s ljudima koji međusobno pričaju skoro isti jezik.

Remi: Pa evo i ti pratiš, Jagatiću, ha-ha...

Remi, sudjelovala si u velikom europskom hip hop projektu/albumu 'Diversidad' i ostvarila suradnju sa mnogobrojnim europskim glazbenicima ali osjetila i tračak slave. Ima li šanse za Elemental na europskoj hip hop sceni?

Shot: I ja sam tamo bio papci!

Remi: Hahahaha... Shot ubojica. Dok god repamo na materinjem jeziku, ne nadamo se prelasku regionalnih granica. Ne možeš Nizozemcima ili Nijemcima repati na hrvatskom i očekivati reakciju, osim klimanja glavom na dobar groove. Trebalo bi zapet i napraviti pjesme na engleskom, a nismo još osjetili taj poriv u sebi. Ja sam napravila za svoju dušu nekoliko pjesama na engleskom, neposredno nakon povratka s 'Diversidada', ali to će ostati samo za moje uši!

Planira li Elemental probiti granice regije i okušati se na zapadu i istoku Europe?

Remi: Vidiš, to možda ne bi bila loša ideja. Neka Slovačka, negdje gdje nas mogu barem djelomično shvatiti unatoč jezičnoj barijeri. No meni je i sad misterij kako nas tako puno slušaju (i razumiju) u npr. Sloveniji i Makedoniji, s obzirom da jezik nije baš tako sličan. Mislim, jest, ali i nije... No mislim da su za to odgovorne hrvatske serije koje su gledane i izvan naših granica, pa ljudi malo pokupe jezik. Predložit ću Ivi Slovačku, baš mi se sviđa ta ideja... A i uvijek možemo raditi turneju po dijaspori, haha... ILI NE :)

Radite li već na novim pjesmama ili ste se u potpunosti fokusirali samo na nastupe na aktualnoj turneji?

Shot: Jako smo zaokupljeni s organizacijom i probama za ovu turneju tako da pravu probu da radimo nove pjesme još nismo imali. To će kad završi turneja. Al novi tekstovi su već dobili svoj poseban folder s imenom 'album 2014'!

Remi: Ja piskaram pomalo. Spremam u folder, isto kao i Shot. Kuha se ispod površine.

Poznato je da spremate pravi scenski cirkus za svoj nastup u zagrebu u subotu 16. studenog. Kako će izgledati taj koncert?

Shot: Nezaboravno!

Remi: E baš će biti cirkus, i to namjerno! Poznati smo po tome da nam je okosnica nastupa uvijek kvalitetna svirka i 'CD quality' zvuk. E ovaj put dajemo i vizualno novi input, kad je bal, nek je bal... Nije da svaki dan slaviš 15. godina benda!!