Jedna od glavnih točaka sinoćnjeg spektakla u povodu otvaranja kuće Velikog brata u Beogradu i ulaska većine natjecatelja u nju, bio je prilog kojim se obilježila desetogodišnja voditeljska karijera Antonije Blaće, RTL-ove voditeljice čija popularnost nije počela samo na voditeljskom položaju u emisiji 'Big Brother', nego u samoj kući. Antonija Blaće, svi znaju, bila je jedna od natjecateljica u prvom hrvatskom izdanju 'Big Brothera' i, iako tom prilikom nije pobijedila, jedina je stvarna priča o uspjehu, karijeri i popularnosti proistekloj iz nastupa u reality showu koja se dosad odvila u Hrvatskoj. Gotovo svi drugi natjecatelji koji su nastupali u ovom i svim drugim domaćim reality showovima - a tu, nažalost, ubrajam i talent showove, u kojima je bilo doista nadarenih kandidata - nisu dosad iz svojih sudjelovanja pa ni pobjeda polučili ništa više od eventualnih uloga u kratkogorućim TV-serijama, pjevačkih angažmana na otvorenju novih shopping centara, poneke radijsko-voditeljske gaže ili mikropopularnosti u rodnome mjestu, gdje im, zbog nastupa na televiziji nešto malo više mušterija dolazi na frizuru u salon. I to im se dogodilo u onom boljem slučaju.

Antonija Blaće zato je zvijezda radosnica, ruža za rever, ponos i dika reality producenata u Hrvatskoj te je sasvim logično da su joj u povodu desetogodišnjice voditeljske karijere i baš pri početku nove sezone 'Big Brothera' odali počast jednim aaaaaawww prilogom. No ne dajte se zavarati takvim emotivnim međucima. Ekipi koja radi takve reality showove uopće nije stalo do takvih priča o uspjehu. Jest, zgodne su kada se dogode pa ih mogu isticati kao jednu od svojih zasluga, ali inače im puca prsluk - u 'Big Brotheru' zapravo se ne traže ljudi koji išta žele ili mogu postići. Traže se ljudi kakve će raja voljeti gledati. A to su - pokazale su gledanosti dosadašnjih showova - besciljne i besposlene budaletine kojima neće biti problem osramotiti se pred kamerama (najčešće zato što svoju sramotu uopće  neće ni shvaćati).

Teško je na temelju samo jednog, sinoćnjeg predstavljanja kandidata unaprijed pretpostaviti tko će najžešće i najspektakularnije odigrati tu ulogu, ali je lako na temelju tog predstavljanja odmah vidjeti da su s tom namjerom birani. Transrodna osoba Andrea Jakimovska, ex-Stojan i ex-policajac svakako je najzanimljivija stanarka, ali je isto tako stavljena u kuću s ekstrašminkerom i fitness instruktorom Ervinom Mujakovićem, koji kaže da mu je najgora stvar koju je čuo o sebi - to da je homoseksualac. Tu je i Steffani Banić iz Splita, koja se predstavlja kao jedina splitska vampirica, tvrdi da je žena, ali u mozgu muško i općenito se ne voli s drugim ženama, Darko iz Makedonije isto je rodno osviješteni intelektualac koji kaže da voli glupe plavuše, sestre Barbara i Tina Šegetin bave se (pajsadovo) MODELINGOM i ušle su zajedno u kuću sigurno zbog svojih obiteljskih i poslovnih vrijednosti i tako, da sad ne nabrajam baš sve.

Već je na prvi pogled, dakle, vidljivo da se samim odabirom kandidata stvara određena napetost, rivalstvo, možebitno čak i teren za ideološke sukobe, a svemu tome pridonose i điđe-miđe s luksuznijim i skromnijim dijelom kuće, tajnom kućom u kojoj živi jedna cijela obitelj, koja u startu ima prednost zbog određene doze zajedništva u odnosu na sve ostale, od 'svojih' ljudi izoliranih kandidata.

Predstoji nam, dakle, tri mjeseca blesavog klatarenja blesana po kompliciranoj i strogo kontroliranoj kući negdje u Beogradu i krasan poligon producentima da među njima izazivaju svakojake spletke, sranja i gluposti. Ni sekunde ne sumnjam da će gledanost biti izvrsna. Reality žanr kod nas ima jedan poseban status - dok se u svijetu razgranao na svakojake tematske i namjenske grane, ovdje i dalje ostaje samo olakšanje jadnim gledateljskim masama - možemo gledati te luzere  i tepati si da barem nismo kao oni. Činjenicu da ih masovno gledamo ostavit ćemo po strani. Vjerojatno za bolje i nismo.