Danko Jones osnovani su 1996. u Torontu, iza sebe imaju prilično veliku kilometražu kad je riječ o nastupima uživo, pa su tako dijelili pozornicu s Rolling Stonesima, Sepulturom, Motörheadom, Turbonegrom i dr.

U svojoj diskografiji imaju desetak albuma, a na aktualnoj turneji predstavljaju posljednji album Below the Belt, za koji su zaradili pregršt dobrih ocjena.

Pjevača i gitarista Danka smo ulovili u Belgiji gdje je bend nastupio u sklopu svoje europskog dijela turneje.

Jesi li znao da je tvoje ime Danko dosta često u Hrvatskoj?Da, znam, već su mi to nekoliko puta rekli. Ali ne zbilja ne znam zašto sam ga dobio. Ne razmišljam o tome, to je samo ime.

Reci nam nešto o nastanku novog albuma 'Below the Belt'?

Album je svojevrsni miks svega, baš poput svih naših drugih albuma. To znači uglavnom hard rock u kombinaciji s punkom i mrvicom metala… Željeli smo da ovaj album bude žešći i brži od svih naših dosadašnjih radova, tj. da bude još nabrijaniji.

Zapravo, kad razmislim, gotovo sve što i danas. Kao tinejdžer sam se zakačio za rock i to je bila ljubav na prvi pogled. Volio sam KISS, AC/DC, a kasnije i neke drukčije bendove Black Flag, Bad Brains, Birthday Party, Jesus Lizard, Nirvanu, Pussy Galore, Jon Spencer Blues Explosion, Rolling Stones… R'N'R, punk i malo metala - to je ukratko okosnica naše glazbe…
Kako je nastao spot 'Full Of Regret'?

Sasvim slučajno se dogodilo da su Lemmy iz Motörheada, Elijah Wood, Selma Blair i Mike Watt (Minuteman) bili u mogućnosti sudjelovati u snimanju spota koji je nastao u Los Angelesu. Npr. Elijah je fan našeg benda već nekoliko godina, producent je super prijatelj sa Selmom i pitao ju je pa je pristala je. S Lemmyjem i Motörheadom smo bili na turneji i poklopilo se da je bio u LA-ju kad i mi, tako da smo se svi zatekli u isto vrijeme… Spot je zamišljen kao filmski trailer – Lemmy je veliki šef koji unajmljuje Elijaha i Selmu da ubiju Danka, a Watt je narator priče.

Kakvi su bili tvoji školski dani? Jesi li bio buntovan tinejdžer?

Pa, moram vas sve razočarati, ali bio sam prilično dosadan. Ne mogu poput nekih celebova iznijeti mračne priče o teškom djetinjstvu i traumama iz prošlosti.
Učio sam i izvršavao svoje obveze, nisam bježao sa satova, nisam imao puno problema. OK sam se slagao s roditeljima. Jedinac sam, pa su se morali truditi oko mene (smijeh). Zbilja nisam imao problematično iskustvo, tako da nije bilo dramatičnih situacija. Nisam bio ni u popularnoj ekipi, ali ni među autsajderima. Bio sam totalno predan glazbi. Svi koji me se sjećaju iz škole bi to prvo rekli za mene, uvijek sam uglavnom pričao o glazbi, bendovima. Donosio bih albume i govorio: 'Ovo je sjajno, morate to poslušati i sl…'

Najbolja stvar u svemu tome je što dobijete priliku svirati s bendovima kojima ste se mogli diviti u mladosti. Primjerice, sjajno je kad se članovi nekog benda pridruže na pozornici, to je zbilja genijalan osjećaj… Prije dvije godine smo imali čast svirati s Motörheadom. Gotovo svake večeri smo svirali 'Killed By Death'. Tu pjesmu obožavam još od tinejdžerskih dana i uvijek sam im se divio pa je dijeliti pozornicu s Lemmyjem Kilmisterom za mene velika čast. To nikad neću zaboraviti. Sjajno je kad se na taj način povežete s ljudima putem glazbe, to je zbilja genijalna stvar. Za mene je to je ostvarenje sna. Ponekad se moram uštipnuti da bih se uvjerio da sve nije samo san (smijeh). S jedne strane vam je Lemmy, a s druge Phil Campbell, što dodati? Kad ste na turneji s Motörheadom, super je stvar što ih možete gledati svaku noć iznova.

Kako izgleda dijeliti pozornicu s Guns N'Roses?

Samo smo dio turneje s njima (Skandinavija i Rusija), a pridružili smo im se u Irskoj. Svirali smo s njima i u SAD-u i Kanadi. Zbilja nam je dobro s njima i Axl je sjajan prema nama. Često smo s njima se družili i poslije svirki, i s Axlom i Dizzyjem Reedom. Ovo su sasvim Guns N'Roses iz 2010. koji nemaju veze s prošlosti.

Kad ne svirate, što radiš?

Ja sam zapravo dosadan, jer jedino što me zanima je glazba. Surfam netom u potrazi za drugim dobrom glazbom, pratim glazbene vijesti i sl.
Basist JC voli pecanje i bejzbol, ali ja samo glazbu. Osim toga, pišem pet glazbenih kolumni za magazine u Španjolskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Švedskoj.
Što ti se najviše sviđa u tom poslu?

Obišao sam cijeli svijet s ovim poslom i to je nevjerojatno dobra stvar. Bili smo u Južnoj Africi, Rusiji, Japanu, Brazilu, SAD, obišli smo cijelu Europu… Na ovoj turneji ćemo obići prvi put i Grčku i Hrvatsku. S bendovima s kojima dijelimo pozornicu vrlo se često družimo, a zbilja je sjajno kad im se i naša glazba svidi.

Da nisi glazbenik, čime bi se bavio

Da nisam glazbenik, vjerojatno bih bio dio neke filmske ekipe ili se bavio nekim poslom koji je kreativan. Bilo bi to vjerojatno nešto vezano uz putovanja, nešto što je dinamično. Vjerujem da me je bend na neki način spasio od nevolja…
Najluđa iskustva s fanovima?

Naravno da ih je bilo, ali ne smijem ih spomenuti, jer bi se prepoznali (smijeh). U 99 posto slučajeva željeli su me samo pozdraviti. Ipak, neki od njih misle da nas u neku ruku posjeduju, jer se bavimo tim poslom. Ja sam obožavatelj puno bendova i kad imam priliku upoznati članove neke grupe samo im želim reći da cijenim njihovu glazbu i nakon toga odem, no neki ljudi znaju pretjerati pa katkad stvari postanu čudne.

Poruka za hrvatske fanove?

Guns N'Roses nas dovode u Hrvatsku prvi put, no želimo se vratiti i isprašiti hrvatske guzice rock'n'rollom.