Donosimo neobjavljene ulomke glazbenikovog razgovora koji je vodio s Robertom Sheltonom tijekom američke turneje 1966.
Bob Dylan povjerio se svom prijatelju i budućem biografu Robertu Sheltonu 1966. da gledajući na svoju karijeru i život ima 'osjećaj kao da se sve događalo nekom drugom'. Nijedan novinar nije bio tako blizak s glazbenikom kao Shelton, čija je recenzija Dylanova albuma 1961. godine najavila novu zvijezdu folk glazbe. Ubrzo su postali bliski prijatelji, neprekidno su visili zajedno u Villageu, a Shelton je izbliza svjedočio Dylanovom utjecaju na rock povijest. Novinaru je trebalo punih 20 godina da završi biografiju nazvanu 'No Direction Home', još uvijek jedinu knjigu u čijem je procesu stvaranja glazbenik aktivno sudjelovao.
Kad je biografija konačno izdana 1986. godine, skraćena je, a ostale knjige, eseji i studije o karijeri i životu slavnog kantautora već su odavno bili na tržištu. Ipak 'No Direction Home' ostaje najpouzdaniji izvor informacija o kultnom i kontroverznom kantautoru. Shelton je preminuo 1995. godine,. a njegova knjiga doživjela je brojna reizdanja: ovaj mjesec pojavit će se još jedno, uz brojne materijale izostavljene u originalnoj verziji, od kojih su posebno zanimljivi dijelovi iznimnog intervjua vođenog 1966. tijekom Dylanove američke turneje.
Slavni Martin Scorsese snimio je dokumentarac 'No Direction Home' u kojem prati njegov život od 1961. do 1966, utjecaj koji je imao na popularnu glazbu 20. stoljeća i začudno evoluciju od folk pjevača preko protestnog glasa generacije do rock ikone. Redatelj je odao počast kantautoru uoči njegova 70. rođendana izjavivši da je njegov glazbeni idol 'svevremenski jer stalno okreće nove stranice, utire nove putove, redefinirajući sebe i umjetnost u hodu'.
Frontmen Red Hot Chilli Peppersa Anthony Kiedis napisao je pjesmu u publikaciji koja se izdaje za tu prigodu: 'Bob Dylan je val. On je gibajuće tijelo energije sazdano od melodija, riječi, ritmova, ideja i stavova koji preplavljuju svijet od godine mog rođenja', a među ostalim umjetnicima zastupljenim u publikaciji našao se i Bono, frontmen U2-a, koji je u eseju zaključio: 'Ukratko, čitav moj život, Bob Dylan je bio tu za mene.'
Povodom proslave 70. rođendana Roberta Allena Zimmermana donosimo ulomke iz biografije koja će uskoro osvanuti kompletirana pjevačevim komentarima o brojnim pitanjima koja su ga zaokupljala u to doba.
O FANOVIMA I KOMPLIMENTIMA
'Apsurdno je da su ljudi povrijeđeni vlastitim besmislom, tako da moraju sve ostale uvlačiti u rupe s njima ili umrijeti pokušavajući se dokazati. To me više ne zanima. Ne znam misliš li da se šalim ili da su moje riječi samo fasada. Iskreno, nije me briga, jednostavno nije me briga što ljudi govore o meni. Nije me briga ni što znaju o meni. To mi ništa ne znači. Zato više nikoga nakon koncerta ne puštam iza pozornice. Odjednom se stvore te pijavice, koje mi zavlače ruke u džepove i nastoje protresti kralješnicu pritom dajući uzaludne komplimente. Ne zanimaju me komplimenti. Nije to za mene.'
O KRITIKAMA
'Nitko me dobro ne poznaje. Što ljudi uistinu znaju? Da mi se otac preziva Zimmerman i da je moja majka došla iz srednje klase? Nemam namjeru ništa osporavati ili skrivati što sam radio u životu. Odustao sam od uvjeravanja ljudi da su u krivu, o životu, svijetu ili meni. Možeš napisati što god želiš. Ne postoje stvari koje ljudi mogu otkriti ili izložiti o mom životu. Svi misle da je tako radikalno otkriti i najmanju sitnicu, poput promjene imena ili nečeg sličnog. Čak me ni kritike glazbe više ne pogađaju kao prije. Pomirio sam se sa činjenicom da postoje ljudi koji vole čitati sranja.'
O SREĆI I SMRTI
'Što bi me usrećilo? Sretan sam ako nasumce nalijećem na stvari. Nemam potrebu biti sretan. Nije nužno biti sretan. Sreća je jeftina riječ. Postoji određena vrsta sreće koja je vrlo, vrlo snobovska. Nisam tip osobe koji će odrezati uho ako ne uspije nešto napraviti kao što je zamislio. Radije bih počinio samoubojstvo. Upucao bih se u glavu kad bi stvari postale nepodnošljivo loše. Skočio bih kroz prozor. Sasvim sigurno ne bih rezao uho, čovječe, nego bih se dokrajčio. O smrti mogu razmišljati na otvoren način. Toga se ne bojim. Nije ništa sveto u tom činu. Vidio sam mnoge ljude kako umiru. Je li život svetinja? Ništa drukčije od smrti, u životu nema svetosti. Pogledajte smo duhove koji kontroliraju atmosferu, koji nisu živući ali svejedno nas privlače, kao ideje ili igre sa sunčevim sustavom. Pogledajte farsu političara, ekonomije i ratova.'
'Danas me košta da se u javnosti pojavljujem 'nevidljiv'. To je i jedini razlog zašto trebam novac. Ne trebam financije zbog odjeće. Dosta mi je da poklanjam kretenima novce samo da bih sačuvao dušu. Kad sutra izgubim zube, siguran sam da neće mrdnuti da mi nabave nove. Postoje brojni ljudi kojima sam prisiljen davati novce. Ne sviđaju mi se patuljci u glazbenoj industriji koji hodaju uokolo pušeći fine cigarete, ali izvrnutih džepova za koje samo čekaju da ih napunim. Netko vas uvijek vara, ako to nije promotor koncerta, onda je producent ili netko treći. Čak ni brojke prodaje albuma nisu ispravne, nego su namješten. Nitko nikad nije iskren.'
O POEZIJI
'O kako je kul kad vas nazivaju pjesnikom! Ali to mi nije nimalo pomoglo, nije me nimalo usrećilo. Hej, volio bih se i sam nazivati pjesnikom, ali, nažalost, ne mogu zbog svih ostalih bijednika koji dijele istu titulu. Tko je na kraju bio pravi pjesnik? Allen Ginsberg? On je pjesnik. Biti pjesnik ne znači nužno da morate ispisivati retke riječi na papiru. Znate li na što mislim: jedan od kamiondžija koji polako hoda stepeništem u motelu je pjesnik. Govori kao pjesnik. Pravi pjesnici, starci, smrt, propadanje, ljudi poput Roberta Frosta koji pjevaju o granama i drveću, ali to nije ono što nam treba. Allen Ginsberg je jedini pravi pisac kojeg uvažavam. Za ostale nema puno poštovanja ili razumijevanja. Takvo svrstavanje samo bi me dovelo u istu kategoriju s ljudima s kojima ne želim biti. Reći nekome da sam pjesnik, bilo bi čisto zavaravanje. Gledajte, sviđa mi se puno ljudi, ali svakako ih ne smatram pjesnicima.'
O SEKSU I LJUBAVI
'Ljubav i seks su dvije stvari koje uvijek iznevjere. Kad stvari nisu dobre i kad se niste ostvarili, ako ne spavate s nekim, postajete zli i ogorčeni. Postajete okrutni. E sad, zašto seks potiče takve negativnosti, ostaje izvan granica mog razmišljanja. Ujedno, mislim da ljubav i seks nemaju veze sa spolovima. Sve se svodi na duhovno slaganje. Mogu biti u pitanju muškarac i žena ali ne moraju, sve kombinacije su moguće. I to moramo uvažiti: samo jedno vrijeme možemo okretati leđa činjenicama. Možemo se pretvarati da se ništa ne događa ili biti sarkastični, ali to nije ispravan put.'
'Ona me odgojila. Umjetnički sam odrastao sa njom, ali mislim da joj ništa ne dugujem. Zapravo je žalim. Iako znam da ona ne bi željela da osjećam žaljenje ili da je bilo tko žali. Ipak, tako se osjećam jer se ne može nikome obratiti, nikoga u blizini tko bi bio iskren s njom. Ona nema toliko dodirnih točaka s uličnim sviračima koji se zabavljaju suludim instrumentima. Ona nije taj tip osobe. Njezina obitelj vrlo je blaga obitelj. I ona sama vrlo je krhka i jako bolesna. Živio sam s njom i volio to mjesto.'
O AMBIVALENTNOJ PRIRODI
'Znam da zbunjujem ljude svojim kontradiktornim ponašanjima. Moja priroda horoskopskog blizanca tjera me u ekstreme. Nikad nisam naučio balansirati u sredini. Stalno skačem sjedne na drugu stranu bez zadržavanja. Prvo sam sretan, pa tužan, na visinama, pa u nizinama, na nebu i u središtu zemlje.'
O AUTOBIOGRAFSKOJ PJESMI 'MY LIFE IN A STOLEN MOMENT' NAPISANOJ 1962.
'Ne odričem se tih prozno-pjesničkih memoara, ali to ipak nisam ja. Netko drugi je to napisao. Ja više nisam ta osoba. Kao da sam netko drugi, gotovo kao član benda koji je izgubio frontmena. Tako to izgleda negdje duboko zakopano u mom umu. Nemam više pitanja na koja bih mogao odgovarati. Ta dio mene iskrvario je iz moje šake i moje ruke. Moj mozak je upravljao, a neki dislocirani dio mene je slušao i krvario poeziju.'
