Posebna se večer dogodila sinoć u Dubrovniku za Bojanu Gregorić Vejzović, ali i njezine glumačke kolege Svena Medvešeka, Ranka Zidarića i Milku Podrug Kokotović te Mani Gotovac. Prošlo ljeto za glumicu je bilo obilježeno snimanjem TV serije Horvatovi, a ovo će, pak, pamtiti po posebnoj kazališnoj poslastici jednom nobelovcu u čast.

U dubrovačkom ljetnikovcu Skočibuha Bojana je bila dio glumačke ekipe književne večeri pod nazivom 'Sedam stranica iz romana Sto godina samoće G. G. Márqueza' po zamisli Mani Gotovac.

Lijepa glumica sinoć je u publici imala podršku cijele obitelji, supruga Enesa Vejzovića i djece, sina Raula i kćeri Zoe. U priči o obitelji Buendia i povijesnim događajima u gradiću Macondo koja progovara o incestu i konzervativizmu Bojana je imala ulogu Amarante. Publika nije ostala ravnodušna na odličnu glumačku izvedbu cijele ekipe. Sretan je zasigurno bio i glumac Ranko Zidarić koji je prije nekoliko dana za tportal izrazio zabrinutost prije premijere.

'Zamisli je puno, a vremena malo i polako sam na iglama. Što ću kad volim Mani, ona je za mene tipičan ludi umjetnik, a s njom je svaka suradnja zanimljiva i kreativna. Radili smo u prošlosti puno odličnih predstava u ITD-u i obradovala me kad me pozvala u ovaj novi projekt', rekao nam je tada Zidarić.

'Marquez je proglašen najboljim piscem stoljeća, a moje je mišljenje da se u Dubrovniku mogu samo najbolji izvoditi zbog čega sam često bila osumnjičena. Zato smo na otvorenju postavili Marquezovo oproštajno pismo oko kojeg postoji jedna neobična priča. On je patio od alzheimera i bio je u komi dugi niz godina. Pred smrt je dobio onaj tzv. 'tunel kroz istinu'. Bio je priseban ni sat vremena. U tom trenutku napisao je to pismo čije nam je fragmente na otvorenju Igara govorila Olga Pakalović. Ono je beskrajno puno radosti, veselja i vjere u život. Ostalo mi je da odaberem sedam stranica i da pozovem glumce koji će na temelju njih sami stvoriti večer s Marquezom i publikom', izjavila je Mani Gotovac za Dubrovački dnevnik.