U ponedjeljak 9. rujna je službeno objavljen novi album Damira Avdića 'Human Reich'. Ostajući dosljedan svojim stihovima, svojim stavovima i potezima, Avdić je novi album ponovo objavio na svojoj bandcamp stranici ponudivši ga kao besplatni download. Skinite ga i dopustite da vam otvori oči i uši svojim oporim stihovima i ako je potrebno spusti vas na zemlju da udahnete – smog i prašinu
Odličan naziv albuma nastavlja se na prethodni 'Mein Kapital' pa je jasno da album nastavlja taman gdje je 'Mein kapital' završio – na human reichu. Osim što automatski asocira na treći reich, riječ reich istovremeno, osim teritorija, države i carstva označava na germanskom jeziku i moć, vlast i bogatstvo. Bolji naziv teško da je mogao izmisliti.
Album otvara naslovna pjesma u kojoj Avdić, ponovo na svoj jedinstveni način, analizira stanje društva u kojem gotovo nitko nije nevin. Zeitgeist – duh vremena u kojem živimo. Društvo koje, u trenutku kada ističe tumore 21. Stoljeća, polako i bolno umire. Međutim, kako je mnogo puta do sada dokazao na prethodnim albumima, on je bez sumnje vrhunski stručnjak za dijagnozu koji savršenim rječnikom Balkana otvara oči, odčepljuje uši i vodi za ruku pokazujući današnji život onakvim kakav je doista – stvaran, grub i jako pogrešan. I ne griješi niti u jednoj jedinoj riječi niti u jednom jedinom zarezu.
Zapravo, Damir Avdić je pjesnik koji govori što dobar dio ljudi misli, sluti ili razmišlja slično samo što on to zna lijepo sročiti i još bolje naglasiti. Dakako, pri tom svaki stih, svaka riječ i svaka strofa dobiva pojačivač zahvaljujući sjajnim gitarskim rifovima koji režu tišinu stvarajući savršenu podlogu za njegove pjesme. I sami su stihovi dovoljni sami za sebe ali on, kao osvjedočeni roker, gitarom dodaje tu razbijačku, buntovnu notu koju možda nećete prepoznati u stihovima ali ćete je čuti u rifovima. Možda se dosjeti neki mladi elektroničar iskoristiti njegove rifove za semplove i doda dobar beat pa ćemo dobiti jednu sasvim novu dimenziju Avdića kao gitariste.
Poput kabaretskog zabavljača koji vam čita smrtnu presudu, znajući poput dvorske lude da je i njemu kraj, Avdić ponovo udara gdje najviše boli i kako je rekao svojevremeno u intervjuu za tportal.hr 'Ja ne pjevam o lošim stvarima, već o stvarima kakve jesu, pozitivnu ili negativnu konotaciju određuje svaki slušatelj za sebe, po svom senzibilitetu, intuiciji, inteligenciji…'.
Ukratko, Avdić je 'samo' kroničar jednog vremena koja se na novom albumu na momente prisjeća svoje i naše mladosti, ponovo pokazuje prstom na golu istinu. Poetski povjesničar propasti, ironičan i oštar i što je najvažnije, dosljedan samome sebi. Nimalo slabiji nego na prethodnim albumima, Avdić nam je ponovo ponudio beskompromisno djelo predstavljajući se kao pjesnik Balkana (mentalnog Balkana ne teritorijalno) koji bi mogao i trebao biti učen u školama kao produkt 20. stoljeća odnosno pjesnik koji je bunt rock'n'rolla pretočio u stihove i glasno i jasno rekao nastavio pričati kako stoje stvari.
Ocjena: 9/10
Izdavač: Kapital rekord
