Ako je ideja mjuzikla prema slavnom Marvelovom stripu legendarnog Stana Leeja, koji je polučio superuspješnu filmsku trilogiju Sama Raimija (oko dvije i pol milijarde dolara samo u kinima za sva tri filma!) na originalnu glazbu Bona i The Edgea, na papiru možda i obećavala, stvarnost je na koncu ispala puno surovija. Projekt je dugo i pažljivo pripreman, za režisera i koautora libreta angažirana je iskusna Julie Taymor, u čijem je CV-u podosta brodvejskih produkcija ('Kralj lavova' Eltona Johna), poneka u Metropolitanu ('Čarobna frula'), a i u Hollywoodu je ostavila traga ('Frida', 'Across The Universe'). Ne treba sumnjati ni da su si gospoda Hewson & Evans dali truda, u svoj onoj gužvi najveće rock turneje na svijetu 'najvećeg banda na svijetu', kojem u slobodno vrijeme pripadaju. Uostalom, imati svoj mjuzikl na Broadwayu postalo je stvar prestiža za rock i pop autore – u posljednja dva desetljeća originalne mjuzikle ili pak produkcije inspirirane vlastitim opusom napisali su ili doživjeli između ostalih Queen ('We Will Rock You'), Elton John (već spomenuti 'Lion King'), Billy Joel ('Movin' Out'), Buddy Holly ('Buddy') i Björn Ulvaeus & Benny Andersson iz Abbe ('Mamma Mia'). Dakle, kud svi Turci, tud i mali Paul i Dave...

'Spider-Man' je na kraju ispao najskuplji mjuzikl svih vremena, s budžetom od otprilike 75 milijuna dolara i ogromnim tjednim troškovima produkcije od oko milijun dolara, koji sve i da ispadne remek-djelo s 20-godišnjim stažom, teško može vratiti uloženo. Pripreme produkcije su pratile i informacije o ozljedama glumaca i kaskadera, što ih je čak u jednom trenutku i koštalo 12.600 dolara globe koju im je 'odrezala' njujorška radno-zdravstvena administracija. Oborio je 'Spider-Man' i još jedan neslavni rekord – imao je čak 182 tzv. 'preview' izvedbe, koje inače služe za to da se korigiraju stvari uoči konačne premijere, nešto slično, dakle 'test screeningu' u Hollywoodu. No budući da su reakcije publike na tim probnim izvedbama bile mlake, a prve kritike poražavajuće, došlo je do velikih problema u produkciji, što je kulminiralo odlaskom Julie Taymor iz projekta u ožujku. Mnoge su se stvari u scenariju / libretu zatim mijenjale, a premijera se konačno dogodila 14. lipnja. Kritike su ovoga puta bile nešto bolje ili, preciznije, manje grozne, s posebnim osvrtom na scenu i specijalne efekte (!?), a s malo ili nimalo hvale za priču i glazbu.

Pa kakva je, dakle, glazba u tom nesretnom 'Spider-Manu'? Nažalost, reciklaža prastarih ideja i zvukova U2-a, što samo po sebi ne bi nužno moralo biti loše, jer Egdeova gitara već u uvodnom instrumentalu 'NY Debut' zvuči kao dobra vijest. No kad počnu songovi, počnu i problemi jer tek himnični singl, tipični 'U2 zicer', 'Rise Above' (ovdje u dvije verzije) zvuči kao da bi mogao naći svoje mjesto na albumu benda. Korektne pjesme su još i duet 'I Just Can't Walk Away' i 'Boy Falls From The Sky', i to je manje-više to. Ostatak nije ni blizu, a pogotovo nije simpatična činjenica da se glavni glumac Reeve Carney (igra Petera Parkera / Spider-Mana) strahovito upinje 'skinuti' Bona, u čemu je, mora se priznati, prilično uspješan, a kako se i sam Bono pojavljuje na par mjesta, potrebno je odigrati igricu 'uoči razliku'. Dakle, zasad još ipak ništa od priključenja prezimena Hewson / Evans slavnom nizu antologijskih autorskih žanrovskih tandema ala Webber / Rice, Lerner / Loewe, Hammerstein / Rodgers, Kander / Ebb…

Unatoč svemu, mjuzikl je krenuo vrlo dobro na blagajnama – u prvom mjesecu prikazivanja bio je najprodavaniji show na Broadwayu, što se pripisuje nekolicini razloga osim, naravno, opće familijarnosti materijala i negativnog publiciteta koji je uvijek dobra vijest. Naime, ljetna sezona nije pravo mjerilo uspjeha nekog mjuzikla jer je tada New York prepun turista koji onda logično masovno hrle i na brodvejske mjuzikle, pa će se pravi rezultati znati tek negdje sredinom jeseni. No kao što rekosmo, 'Spider-manu' dugoročno nema pomoći.

OCJENA: 6,5/10

Izdavač: MERCURY/UNIVERSAL MUSIC