Problemi s bulimijom u Ane su počeli nakon što su je vršnjaci u školi počeli zadirkivali da je debela. Višak kilograma uspješna violončelistica odlučila je riješiti na način koji ju je naposljetku doveo do bulimije, a njezina borba s ovom bolešću trajala je punih osam godina
Ana Rucner (32) jedna je od rijetkih javnih osoba koja se ne libi otvoreno govoriti o svojim problemima s bulimijom. Danas, kad je sve iza nje, violončelistica priznaje da je prošla kroz turbulentno razdoblje, a iz tih osam godina svog života izvukla je ozbiljnu pouku.
'Bulimija je ozbiljan poremećaj i prisutnija je nego što ljudi misle. Mene su odmalena odgajali tako da poštujem druge ljude i da ih ne vrijeđam. Žalosno je što mnoga djeca zafrkavaju i vrijeđaju drugu djecu koja su različita od njih, a to je obično baza za razvijanje nesigurnosti, zbog čega djeca postaju nesretna i što u konačnici dovodi do poremećaja poput bulimije. U toj nježnoj, osjetljivoj pubertetskoj dobi jako je važno imati bezrezervnu podršku roditelja. Jer nije nimalo ugodno kad djeca u školi viču za tobom da si debela, prištava ili nešto slično, a svi znamo koliko djeca znaju biti okrutna', ističe Ana.
Ana Rucner s mamom
'Što se tiče kilograma, doista se ne sjećam koliko sam ih točno izgubila. Zapravo nikad nisam bila debela, a i sama bit nije u broju kilograma, nego u samom poremećaju. Kad u ogledalu ne vidiš realnu sliku sebe, nego onu koju si stvorio na temelju zadirkivanja... S vremenom sam naučila ostvarivati svoje ciljeve ili osobne pobjede, pa uopće nije bilo upitno hoću li prevladati i ovu poteškoću. No bez podrške mojih dragih roditelja i prijatelja vjerojatno bi to bilo puno, puno bolnije. Sve je krenulo nabolje kad sam sama sebi priznala da imam problem, jer to je već bilo pola puta do ozdravljenja. Kad sam postala svjesna da sam ga riješila, odnosno da sam stekla dovoljno samopouzdanja i da volim sebe baš takvu kakva jesam, osjetila sam veliku slobodu i olakšanje', iskrena je violončelistica.
'Bulimija mi se više ne može ponoviti jer sam danas razvila samopouzdanje i ljubav prema sebi. Zapravo, mišljenja drugih ljudi samo su njihova mišljenja, temeljena na njihovim iskustvima i nisu mi relevantna. Željela bih savjetovati roditeljima da budu podrška svojoj djeci te da im usade svijest o različitosti i tome koliko je ružno iživljavati se na drugoj djeci. Nažalost, roditelji danas imaju sve manje vremena za svoju djecu, osobito za razgovor s njima, no smatram da uz više razgovora i beskrajno puno ljubavi možemo drastično smanjiti postotak bulimije koja uzima sve više maha', zaključila je Ana.
